Veselim se ovoj godini i nadam se da ću postići više nego lani, a obično su mi parne godine nekako bezbrižnije od neparnih, no vidjet ćemo.
Iščekivanje zime tijekom ove zime i blage temperature ugodno su iznenadile koke koje su imale manji zastoj u proizvodnji jaja od nekih tjedan i pol, ali sada slijede neki svoj raniji jesenski ritam i prezadovoljna sam. Da kucnem u drvo, nijedna koka nije uginula, nema smrzavanja, iako im se divim kako izdrže kad zora "stisne", pritom ponajviše mislim na hladnoću uoči svitanja.
Razmišljajući o rosi i magli, zamolila sam muža da im od mreže napravimo ogroman šator, vjerujem da je i "krov nad glavom" olakšao san, da ne kažem kako su počele spavati na otvorenome, izvan kokošinjca, u njega skoro da i ne ulaze, ondje spavaju jedino pijetlovi.
Da, pijetlovi. U ovom trenutku imam ih četiri i posve odgovorno, mislim ambivalentno, kažem- zaboravimo sve one moje hvalospjeve na račun veterinara, sada sam u nikad-više-preko-veterinara-fazi.
Što je najgore, ni ja ne znam prepoznati pijetla dok je pilić, tako da nisam baš ni mjerodavna ikog kritizirati, ali sada, ako ništa drugo, znam da dobro tretirani pijetao s manje od pola godine može biti ogroman, raskošan i kukurikati iz petnih žila. Tako da i sve one teorije kako pijetao stasa nakon godinu dana također padaju u vodu.
Dakle, prisutni: Niđica kao pijetao broj 1, zatim Šareni i Bježm'o koji rastu naočigled poput božićne pšenice, te Pritajeni, koji zasad skriva svoju muškost. Mislim da nije gay, nego samo želi ostati živ jer su učestale tuče oko koka i teritorija rezultirale odvajanjem, malo su zatvoreni, malo otvoreni kako bi se svi stigli pozabaviti curama.
Koke uživaju, možda su i zato jaja redovita? Dobar ljubavni život uvijek je razlog više, pokretač. Mali pilići stasali su u strastvene kokote i užitak je slušati njihovo kukurikanje te pratiti njihov razvoj. Najviše uživam jer su u ovom trenutku svi zdravi, jedino je Bjež'mo u par navrata silovao tuku koju nažalost nisam uspjela spasiti; uginula je.
 |
| Šareni
|
 |
| Bjež'mo, veliki pitomi dečko, samo se mrzi slikati |
 |
| Dekica, terasa, čaj
|
Što je početak godine bez novogodišnjih odluka? Dakle, nakon boravka na fejsu, forumu i twitteru, vraćam se navikama koje sam prakticirala u prošlom stoljeću- vođenje dnevnika, uz planiranje dnevnih obaveza i izvršavanja istih te vođenje dnevnika zahvalnosti, dakle sve ne papiru, pisano rukom.
Čak imam osjećaj kao da se nalazim usred korizme, s obzirom da se na neki način odričem društvenih mreža, ali promatranje kako pauk na terasi plete svoju mrežu ipak pruža više spokoja i podlogu meditaciji.
Dakle, blog ću pisati najmanje triput tjedno, iduća tema je konzerviranje maslina, to sam radila po prvi put.
Kušali, preživjeli, dobro mirišu, ponudili i prijateljima, također jeli i preživjeli: dakle, ako se mi nismo otrovali, može na blog. Još jedan razlog je što kada sam tražila recept kako tretirati masline, izgubila sam se u moru informacija i recepata.
Za kraj, fotografija dva preslatka psića susjede do nas. Nismo zapamtili kako se zovu pa ih muž i ja zovemo Tic i Tac jer su maleni poput tic- taca.
Nema komentara:
Objavi komentar