Breskva je žrtva diskriminacije.
Nekako, marelica odnosi svu pozornost (pekmez od marelica, suhe marelice..) a nektarini teže izbirljivi (nema dlačica).
Od prošlog ljeta razvlačim teglice domaće marmelade od breskve (neprskana, organska) poput ponosnog preppersa, a nedavno sam se odlučila poigrati sa štrudlom.
Pripremala sam uobičajenu štrudlu s uobičajenim jabukama i višnjama (meni višnje, mužu jabuke) i pomislim trebala bih pokušati sa breskvama, ovo su tako dosadni okusi.
Na jedan omot lisnatog tijesta utrošim oko tri limenke breskve - trenutno nema svježih.
Dakle, jedan list jedan red, vrijeme pečenja uglavnom kako piše na omotu, jedino sam dodala malo grožđica umočenih u rum, ispečeno poslužila toplo uz sladoled od vanilije, posula mrvicama keksa i mljevenih oraha te prelila čokoladu. U biti, poput domaće verzije McDonald's cool pite.
Čak bi se dalo malo poigrati i sa cimetom.
Vezano za orahe, dodajem ih u sladoled, palačinke... Sve što ima oraha i malo čokolade može biti samo odlično.
Naravno, vjerujem da bi se kompot mogao skuhati (recimo limenka, dvije) zajedno sa sokom, možda čak i dodati puding od vanilije ili samo gustin, ali najbolje je kada ima čim manje namirnica; ukusnije je.
Veseli me spontana amerikanizacija, žrtva sam Pinteresta i baš uživam ondje, ali nekako je i stvarnost ljepša.
Nema komentara:
Objavi komentar