Princezice

Otkako sam potkraj 2010. prvi put uzela digitalni fotoaparat u ruke, pitam se postoji li otad trenutak koji nisam zabilježila? Istina, bilo je par kadrova kad mi kamera nije bila pri ruci ili je bilo nezgodno stati i slikati; tu ubrajam prekrasne slovenske pašnjake, uređene livade, pastire i ovce, te općenito njihove old school okućnice - retro, ali pedantne.

Evo sad pred neki dan shvatim da mi fazan čeprka po povrću u vrtu i dok sam se snašla, ušla u kuću, uzela foto aparat, namjestila par postavki, odletio on.

Spominjem sve to jer sam slikala svoje prve princes krafne prije godinu i pol, baš bi se lijepo svi nasmijali kako su mi grozno ispale, k tome je tijesto bilo (ok, i krema) kupovno, Dolcela čini mi se.
Upravo sam tražila taj folder, ali previše toga gomilam svakog dana, slabo razvrstavam i ovako kad nešto trebam, potraje dok nađem.

Princezice su mi oduvijek bile poput eklera - to je kolač koji voliš, ali imaš dojam urote protiv tebe i nema šanse da uspije. Zato sam iz predostrožnosti kupila smjesu za tijesto i kremu, ali ispalo je katastrofalno. Želim reći, proučavala sam što ima po Internetu, međutim meni ponekad nešto mora ne uspjeti da pohvatam kroz praksu gdje sam kiksala.

Drugi put kad sam ih pravila kupila sam već gotove košarice i - žalosno, ali istinito - kupovnu kremu. Smjesa se neko vrijeme vukla po ladicama, na kraju sam je bacila. Međutim, muž mi se pridružio kod pripreme i sve u svemu nije bilo loše. Dapače, bile su dobre.
Uglavnom, kupovanje smjesa za kolač meni je zaista dno dna, ne mogu se načuditi da godinama na policama trgovina stoji smjesa za palačinke - taj proizvod je primjerice opstao, a Milky Way Minute, toga više nema?? Ne razumijem.

S obzirom da sam ja jedna jako uporna biljka, a uz to volim stvari istjerati na čistac i raščlaniti do zadnjeg atoma, uzela sam jedan od brojnih recepata s Interneta i uz nekoliko preinaka (zapravo prilično sam ga izmijenila)  učinila ga svojim.

Prvo sam još dvaput koketirala s kupovnim košaricama, ali sam shvatila kako napraviti divnu, kremastu, mirisnu kremu, i da te kreme zaista ima, da ne moram škrtariti.

Sada, trenutno, ne znam postoji li lakši kolač od princezica!

Nego, krenimo redom.


*************************************


Princezice uopće nisu zahtjevan kolač, ako imate vremena za čekati, odnosno bavite se nečim drugim dok se "tura" peče jer svakom plehu treba oko 45, možda čak i 50 minuta dok se dovrši. I to bez kreme. Tijekom pečenja nema otvaranja, a pećnica kod ubacivanja tepsije s gomilicama mora biti jako, jako dobro ugrijana na 200 stupnjeva. Peku se sigurnih 30 minuta, zatim se stiša temperatura, pa ugasi štednjak, pa ih malo pustimo da odmore, pa odškrinemo štednjak i tek kad smo sigurni da se neće išokirati, vadimo ih van.

Vjerujem da poput ostalih, imam "običnu" pećnicu bez ikakvih efekata, mala, kockasta. Dakle, ako dijelimo istu sudbinu, za izradu ovog kolača trebat će vam nekoliko sati, iako je kolač zaista lagan za napraviti, samo je čekanje problem.


TIJESTO


1/2 l vode
1 i 1/2 dl ulja

Prokuhati. Ako me pratite, znate da imam dva lonca "pištavca", u njemu ništa ne zagori, a ima efekt kao da ste kuhali na pari.

Kad voda i ulje zakuhaju dodati brašno, gustin, prašak za pecivo.

U kojem omjeru? Omjer neka bude brašno oko 290 g na to dodajte dvije velike žlice gustina. Bitno je da brašno i gustin ne prelaze 300 g.

Prašak za pecivo ubacite čitav, kao za pola kilograma brašna.

Brašno, gustin i prašak za pecivo naravno prethodno izmiješati, zatim postepeno ubacujte u sad već kipuću vodu i ulje. Snažno, dinamično miješati metlicom. Malo odmaknite s vatre pa vratite.

Smjesu dobro ohladiti, najbolje pustiti da se sama ohladi, bez premještanja i vrtnje. Za to treba oko sat vremena. Smjesa izgleda kao griz koji nije uspio, ili čak pire krompir, ali sve dođe na svoje kad ubacite jedno po jedno jaje, a trebat će vam 7.
Bilo bi idealno ako imate domaća jaja, ali s obzirom na puding iz vrećice i gustin, nećemo mudrijati.

Dakle, sedam jaja miješajte malo po malo, najbolje sa spiralnim metlicama miksera, osobno te smo pogubili tijekom selidbe, tako da stavim samo jednu "običnu" metlicu i uspije mi. Dvije su preagresivne,naravno držite se najmanje brzine. Kroz par minuta smjesa će biti poput pudinga od vanilije koji se ohladio i kompaktan je.

Možete krenuti oblikovati krafnice.

Osobno prvo riješim hrpice žlicom, da vidim kako uopće stojim s mjestom i rasporedom. Zatim samo malo nataknem "špic", eto tek toliko da budu kao nekakva umjetnička instalacija. Položim ih na papir za pečenje i stavim peći u iznimno ugrijanoj pećnici na 200 stupnjeva.

Treba im pola sata da se ispeku, ali dokle god su orošene od ulja, blijede, svijetlo žute - nisu pečene. Kada se dobro zarumene i vidi se da na njima nema nikakve masnoće ili balončića - možete prvo stišati pećnicu, zatim kroz neko vrijeme ugasiti i kada tepsiju možete golim prstima izvaditi van, a za mlako, gotovo hladno dno ne treba vam podmetač - tek tada spremne su za izlazak. Ne vadite ih van na iznenada! Upravo u tom odmaranju počiva tajna oko uspjeha princezica, a puštanjem zraka u toplu pećnicu dobija se na hrskavosti i sočnosti.

Vezano za smjesu, to što stoji nije nikakav problem, dapače što je smjesa starija tim bolja. Ali hrpice oblikujte tek uoči pečenja jer će vam se od stajanja raspekmeziti.

Prema ovom mom receptu dobit ćete iskoristivih 75 košarica, +/-   dvije, tri. Težite tome da košarice budu manje, iz razloga što ako su veće to jednostavno nije to.

Evo fotka elegantno popunjenih princezica, kao da se radi o pecivu pužić ili ružici, a ne o slastičarskom klasiku.

Međutim, ako volite srednju veličinu, i to sam isprobala, nije loše, dapače, krupnija košarica je mekša, a sitnija hrskavija - kako tko voli, o ukusima se ne raspravlja  :)

Eto, šteta da nemam sliku prvih princezica, da se malo nasmijem samoj sebi.



KREMA



Zakuhajte litru i pol mlijeka.

Posebno izmiješajte tri vrećice pudinga, 12 velikih žlica šećera, dvije velike žlice gustina. Ako volite slađe, stavite slobodno do šest žlica šećera po vrećici pudinga.

Kad mlijeko zakuha, metlicom sve umiješajte. Dodajte 150 g maslaca, po mogućnosti nekog kvalitetnog. Nakon toga ubacite dvije vrećice vanilin šećera ili ekstrakt vanilije, a možete i oboje, bude još bolje.

Naravno, i ova se smjesa mora ohladiti, tek tada "špricate" u prerezane košarice. Osobno koristim fruktozu, prepolovim na šest žlica šećera.

Možete preliti čokoladu, jednom sam riskirala čokoladu s lješnjacima po princezicama - bilo je za prste polizati!

Slijedite ove moje upute i nema ničeg lakšeg od princezica... Zbilja.

Vrt voli čašicu više

Nakon što sam vas čitavo ljeto davila suncokretima i gladiolama, sad ću malo o karanfilima, margaretama, kupusu. Doduše, u suncokretima još uvijek uživam jer sam ih posadila na nekoliko punktova, rastegnuvši sadnju na nekoliko dana, tako da niču i dalje.

Koliko sam uštedila uzgojem svojeg cvijeća neću više niti isticati, da sam s time krenula od siječnja, čitavu godinu mogla sam rezati vlastito.

Ima jedna naša stara obiteljska anegdota, naime moja ujna kao studentica ostala je bez oca. Ona i sestre studirale su u većem gradu, a sad je naravno nastao problem kako ih othraniti do kraja. I sad priča ide ovako: majka ih posjedne za stol i naredi im da napišu na papir što im sve treba.
Djevojke se brzo bacile na posao, bilo je tu svega, od knjiga i pribora sve do čarapa, haljina, frizure.
Lijepo, kaže im majka. A sad prekrižite bez čega sve realno možete.

Posadila sam bijele i šarene margarete, kojima sam se često znala počastiti, buket košta 35 do 45 kuna, ovisno o boji, a sjeme naravno niti pet kuna. Prosula sam i sjeme maćuhica, njih navodno mogu očekivati po zimi, a margarete krajem proljeća. U ovom dijelu sviđa mi se što nema mrskih mi čašica, jao što me nervira sadnja na taj način, to je neopisivo.

Međutim, nakon što mi je niknulo povrće u njima, a Bogu hvala i karanfili, pa pomirit ću se sa takvom sudbinom podizanja, kad već ne može direktna sadnja. Koliko sam dosad pohvatala, čašice ne vole previše jakog sunca, obilne kiše nalik na poplava u tijeku, a opet trebaju i sunce i vodu.. A traže i presađivanje kroz neko vrijeme - obaveza više. Međutim, ima ta neka čar kad sjeme nikne, dobije oblik, boju, raste.

Jedno zrno treba jednu čašicu i jedno zrno dušika ili nekog drugog poticaja. Sad znam da je najbolje čašicu prepoloviti.  Jer, ako razmislite, i presadnice koje kupujemo nalaze se u malom komadiću tla, očito kako plod ne bi previše išao u korijen, kraće žile su poželjnije.

Dogodine imam u planu posaditi mnogo šarenog cvijeća, a većina iziskuje čašice, tako da treniram strpljenje.

Poanta je da cvijeće koje imam vani mogu rezati i ima smisla unositi ga u kuću, što je recimo nezamislivo s pelargonijama (meni užasno smrde, između ostalog). Jednostavno, ja sam osoba koja reže cvijeće i ne shvaćam kako nekome može biti žao ubrati neki cvijet, a nije mu maltretiranje prirode držati zeca u stanu, na parketu?  Cvijeće je da se bere, korov je da se čupa, empatija u tom smjeru ukazuje na manjak empatije na nekom drugom mjestu, vjerujem važnijem.
Uostalom, nisam vidjela da lav plaća misu nakon što rastrga antilopu i tužan sluša Balaševića.

Kod karanfila nije uspjelo točno osam čašica, a kod povrća otvorila se svaka druga. Vezano za prvo, vrlo sam zadovoljna, osam zrna nije proklijalo. Kupus mi se najbolje otvorio, ali opažam da kod presađivanja u zemlju sporije napreduje od kupovnih presadnica. Naravno, teško moje čašice mogu konkurirati profesionalcima  i njihovim kontroliranim uvjetima. Osim toga, kupljene presadnice nalaze se u crnoj zemlji bogatoj humusom dok sam se ja služila običnom crvenom.
Svoje kupusnjače  povezala sam sa crvenim radičem, iako guglajući nisam pronašla jesu li prijatelji ili ne.

Taj radič trebao je imati i dekorativnu ulogu, iz razloga da malo "razbije" zelenilo blitve, kupusa, peršina, sada to čini rajčica koja svakog dana pokaže i novi žuti cvjetić. Međutim, crveni radič vole i vrapci, svakog dana sve je više izgrickan, ali posadila sam opet tržaški salatnik i kao novitet imam i katalonski radič.

Pozitivna strana čašica je što biljka kod presađivanja ne klone, što se dosad dešavalo već idućeg dana, pogotovo u podne kad sunce zaprži. Možemo sve podrediti vrtu, ali ne možemo pobijediti podneblje.

Sada se mnogo priča o limunu, kojeg ima na pretek u Trogiru o čemu sam već pisala. Zašto se isti uvozi iz Španjolske i tako je skup, u to ne ulazim, ali ne dajte se ucjenjivati. Sve što možete uzgojite sami.
Eto, danas sam u Mulleru kupila Milku za 3.90 kuna. Cijene su takva namještaljka, besramna teorija zavjere. Ako ste u mogućnosti pridružite se urbanom vrtlarenju po krovovima zgrada, gradovi sve više slobodne terene ustupaju građanima zainteresiranim za komad vrta jer ne samo što nam plasiraju preskupo voće i povrće, k tome nas i truju.

Ne odustaj od blitve!

Kad se prije pola godine napokon počela ostvarivati moja vrtna priča, opečena ranijim pokušajima vrtlarenja (uglavnom me htjelo cvijeće, ne salata ili kupus) vodila sam računa da posadim samo zicere.

Recimo, presadnice salate bile su prvo što sam posadila. Uz normalnu količinu vode i sunca, svaka presadnica naočigled buja u glavicu.
Zatim mladi luk - o njemu sam već pisala, doslovno svaka lukovica nikne, a kako nam je već pomalo i dosadio i sve ga manje berem, imam domaće kapule čitavo vrijeme.
A zicer nad zicerima trebala je biti i blitva, i naravno, odmah sve megalomanski, idem s njom na najveću gredicu. Srećom, brzo su izrasli suncokreti i kukuruz pa se taj zavučeni neuspjeh nije uopće raspoznavao.

Odradila sam sve pažljivo, rahla, očišćena zemlja, voda, sunce, prihrana..  Razgovarala sam u poljoapoteci, rekli su mi posadite je na rjeđe, treba joj prostora; i to sam ispoštovala. Usprkos svemu, umjesto da nikne, ona je doduše dala par listova, relativno brzo počela je trunuti, trava je počela nicati sve više i više. Odmaknula sam se od te gredice i posvetila drugom povrću; ovo s blitvom nije uspjelo, idem dalje.

Međutim, ostalo je pola vrećice zdravog sjemena i odlučila sam se vratiti blitvi kad dođe vrijeme.

Nakon nekog vremena, pobrala sam svu rukolu, peršin i salatu i ove gredice zjapile su ovako na divlje jedno dva tjedna dok se nisam smislila što ću. Utoliko je jedan dio višnje na listićima počeo dobivati žute pjege, dakle bolesno odstraniti i učinilo mi se kad smo odrezali te grane - možda blitva nije imala zraka? Bujna živica, bujna višnja, strše suncokreti, prijeti kukuruz, dogmizale tikve - možda se previše toga nadvilo iznad i oko gredice?

Prvo sam sve počupala, prekopala, dodala nove zemlje, pokosila. Malo sam suzila i živicu oko koje će ujesen biti mnogo posla, trebat će je skratiti jedno dva metra jer je počela ići u stablo. Trebala bih preskočiti ogradu i s druge strane šišati je, ali s obzirom na vrućine i zmije zasad ne idem preko ni pod prijetnjom.

Naravno, nisam vodila vrtlarski dnevnik i zapravo ne znam što se ovdje nalazi. Ovog puta odlučila sam rastegnuti blitvu i na gredicu s kupusom, gdje odlično napreduje, a kupusu sam pridružila kamilicu i nekakvu ljubičastu salatu. Kamilica i salata su počele klijati, tako da nadam se tu neće biti problema.

A na ovoj gredici gore imam blitvu, nekog prijatelja između i okomito, ali naprosto sam zaboravila što sam sijala od silnog truda oko plodoreda. Na početku je ili brokula, ili cvjetača, radi se o kupljenim presadnicama.

Dakle, lijevo je kupus, između kupusa sam poredala tri hrpe salate, zatim kamilica, još tri hrpe salate do kraja.

Desno se nalazi blitva, a okomito balerina pospančica, navodno dobra prijateljica.

Zaključujem da kod sadnje blitve, klasa optimistični amater, treba pridružiti prijatelje. Nema načelno razloga zašto mi je gredica s kupusom i blitvom uspjela iz prve, s time da sam naknadno dodala salatu i kamilicu. Također, ovdje imaju sunca do oko dva sata iza podne, jedino imaju zraka, ništa ih ne zaklanja, dišu.

Kamilicu sam dodala i krompiru, sad živi bili pa vidjeli. I maćuhice sam nekome pridružila, ali tako ti je to mala moja kad ne vodiš vrtlarski dnevnik, a sad imaš amneziju.

Evo još malo slika blitve i susjednih gredica, od ponedjeljka do danas.
Inače, iz prve ruke mogu reći da su mladi luk i tikve veliki neprijatelji, listovi su mi pokosili sav luk.

Danas je jedan od rijetkih dana kad su mi sve gredice uredne, trava pokošena, perad namirena i uredna, parking pometen, prozori  čisti... To se još nije dogodilo  :)

Do čitanja!