Urbana farmerica: Vatra izvan kreveta

Može se reći da sam u posljednje vrijeme prilično svjesna kako su neki moji potezi prilično napredni, načelno i dalje su to mali koraci za čovječanstvo, ali veliki za mene. Stapajući se sa prirodom i životinjama naučila sam mnogo o svijetu u kojem sam ipak kap u oceanu, a zahvaljujući cikloni Teodoru, ziheraš u meni želi se osposobiti za život bez vode.

Javim što sam smislila.

Ciklonu sa sjevera Europe nad sjevernim Jadranom Crometeo tim nazvao je Teodor, a sada se već zna da je vjetar dosezao jačinu 237 km/h, uništavajući sve pred sobom. S obzirom da je moje elementarno životno načelo svedeno na umijeće ignoriranja negativnosti, pamtim uživanje u prekrasnom sutonu, uvjerena kako su prognostičari nešto pogriješili.

Prisutan je bio jedino strah od grmljavine, jer područje u kojem živimo privlači burne, spektakularne scene oluje, a nije neobičan ni izostanak električne energije, primjerice na nekoliko sati.

Smiraj uoči oluje

Tijekom noći, nevrijeme je bilo toliko žestoko da su kod snažnijeg udara groma, onog obično "ključnog", uništena dva MaxTV receivera, jedan TV, "eksplodirala" mi je kuhinjska napa i ostala sam bez vode. I ne, nije me tješilo što su neki susjedi prošli još gore, poput susjede nasuprot kojoj je grom raznio pola krova. Naime, grom je udario u cijev od vode, što zapravo nisam shvaćala prva dva dana, jer sam dosad čula mnogo lovačkih priča vezanih na vodu koja nekako, uvijek pronađe put, ali da grom udari u cijev od vode, ne, to mi je bila novost iz prve ruke.

Uglavnom, vode je isteklo u vrijednosti od 5500 kuna, a osiguranje koje imamo, i osiguranje općenito, logično, ne pokriva kubikažu, tako da je ime Teodor definitivno jedno od mrskijih. Barem zasad.

A s obzirom da se puknuće cijevi lociralo u jednom dijelu parkinga, isti se raskopao na više mjesta, šteta je prerasla prag od 6000 kuna, približivši se iznosu od 7000 kuna. Sve u svemu, bio bi to lijep inkubator.

Bez vode sam bila oko pet dana, ostalo se riješilo samo od sebe, iz T-Coma su došli u prilično rekordnom vremenu (s obzirom da je doslovno svaka kuća doživjela isto po tom pitanju) i čak su mi instalirali rezervni TV, uz meni duhovitu dosjetku "Sad imaš televiziju u televiziji" i "Bit će i ova velika, čekaj da naraste".

Šta da, a ? Teodor, kažeš?

Shvaćamo da si tužna, ali odlični crvići, osvježenje ispaše, slastan pijesak...

Popravak TV-a iznosio je oko 800 kuna, a navodno postoji mogućnost da štetu pokrije HEP, naravno ako se dokaže sniženje napona. Predala sam zahtjev ondje, tako da ako se nađete u sličnoj situaciji, eto besplatan savjet.

Vezano za osobnu higijenu, te nagomilanu robu za pranje, neoprano suđe i slično ne bih ništa komentirala, ako tada nisam dobila slom živaca - nikad neću. Imala sam nekoliko kanti vode jer eto, imala sam ih, i to sam postupno ustupila životinjama, jer to je po meni bilo i jedino logično.

Suđe sam odlagala u jedan dio kuhinje, svakog se dana časteći domaćim kuglofom, a ručala bih uglavnom jaja, jer njihova priprema iziskuje najmanje suđa.

To je bila jedna od onih prilika kada u nedostatku posuđa vadiš i ona pomagala koja samo skupljaju prašinu, pa sam napokon isprobala silikonski kalup za kuglof. Toliko sam se oduševila receptom i funkcionalnošću silikonskog kalupa da sam odmah nabavila i jedan za muffine, a naravno moje oduševljenje muffinima bilo je toliko intenzivno da sam nabavila povrh toga i još jedan za muffine, kako bih mogla izrađivati dvostruku količinu.

Ipak se boravi na svježem zraku, u prirodi, dakle neophodno je najesti se muffina.

Vezano za kuglof, radi se o receptu koji ne može ne uspjeti, inače tu slasticu redovito izrađuje moj otac, s time da on u smjesu dodaje ruski konjak, a čokoladni dio umiješa štapnim mikserom. A otac mi je po zanimanju bio pomorac, ne slastičar.

Njegov kuglof

...moj...

Uvjerena sam da domaća jaja doista učine svaki kolač još uspješnijim, prvenstveno jer utječu na rahlost, a boja bude intenzivno žuta. Ipak, meni ta čokoladna verzija nije baš uspjela, pokušala sam dvaput, mislim da pogriješim u pristupu kako umiješati tamni dio u bijeli dio smjese, jer dok se kod mojeg oca jasno vidi svijetli i tamni dio, meni je u ta dva pokušaja kuglof jednostavno ispao čokoladni.

Mislim da je to jedan od onih poteza koje moraš ugledati da bi shvatio o čemu se radi.

Ipak, miješala sam kupine, šumsko voće ili višnje - i odlično je.

Divlja kupina

Dakle, slijedi recept.

4 jaja (odvojiti bjelanjak i žutanjak)

30 dag šećera (ili 15 dag fruktoze)

vanilin šećer

pola margarina (možete se poigrati i s maslacem, ili pola maslac, pola margarin)

10 žlica mlijeka

naribana korica limuna

30 dag brašna

prašak za pecivo

Dakle žutanjak, šećer i vanilin šećer pjenasto izmiješati.

Dodati margarin, mlijeko i koricu limuna.

Dobro izmiješati brašno i prašak za pecivo.

Naizmjenično dodavati tučene bjelanjke i smjesu brašna i praška za pecivo.

Peći jedan sat na 160 stupnjeva.

Ako se želite poigrati s kakaom i rumom, ne znam što da vam kažem, jer meni je to ispadalo katastrofa. Znam samo da moj otac tamni dio izmiješa štapnim mikserom u dva, maksimalno tri poteza. Ako želite poput mene dodati voće, ono samo treba biti iscijeđeno (dovoljno je sat vremena prije izrade ostaviti ga na cjediljki, moja količina bila je jedna velika šalica) i načelno sam prvo istresla dio tijesta, zatim poslagala plodove, i zatim za finale izlila bih preostalo tijesto.

Kad je kolač gotov, dobro je pustiti ga neko vrijeme da odmori, a tek potom istresti iz kalupa. Kod silikonskog kalupa to se nešto jasnije vidi, jer kalup nije vruć i prstima možete provjeriti odmičući kalup "kakva je situacija unutra". Zatim ga istresite, pustite da se još malo ohladi, a potom prekrijte krpom da dobije na vlažnosti i sočnosti.

S ovim receptom zbilja nema greške!

Isti možete upotrijebiti i za izradu muffina, međutim, smanjila sam količinu jaja na tri komada i margarina na 100 grama, a spajanje tijesta za muffine zahtijeva da se vlažne i suhe komponente spoje. Dakle, žutanjak, mlijeko, margarin izmiješate, a toj smjesi dodajete već izmiješano brašno, prašak za pecivo, koricu limuna, šećer i vanilin šećer. Na kraju lagano umiješate bjelanjke.

Poštujte to važno pravilo, i muffini će uspjeti sami od sebe. Pecite ih oko dvadesetak minuta, također na 160 stupnjeva, jednostavno pratite njihov rast i boju.

Obično se neodlučno odlučujem na tri vrste punjenja: višnja ili neko drugo voće, bijela linolada i nutella. Prvom prilikom poigrat ću se kuhanim jabukama i cimetom, ta ideja djeluje mi posve božićno i zimski, recimo uz rum punč kojeg obožavam.

No dobro.

Dosta o vodi, okrenimo se vatri.

Kada pomislim na vatru, prvo čega se sjetim obično bude Carrie i njezina izjava- Muškarac je stvorio prvu vatru, ali žena je naučila kako se njome igrati. Muka po cijepanju drva i kako stvoriti žar, toga se zapravo vrlo rijetko sjetim.

Bitno je razlučiti da ne možete nacijepati baš svako drvo.

Drva sa "iksićem" načelno ne daju se nacijepati, osim ako se ne želite ozlijediti. Ova s kvačicom a i ostala obrađuju se bez problema.

Ipak, iako su ova drva na slici nezrela, jer još uvijek čekamo da stignu bukova drva, princip kod cijepanja uvijek je isti, neovisno o kvaliteti i veličini drva.

Moguće povrede su istegnuće zgloba, dakle sjekiru treba držati čvrsto i stabilno, i treba obratiti pozornost na ravnotežu držanja iste, primjerice znala sam u svojim blistavim počecima zamalo se udariti po koljenu. Nekako, promašila bih drvo, i onda ne bih u zraku shvatila da moram zadržati ruku, i samo bih se zamalo opalila po koljenu.

Nikad, ali NIKAD nemojte jedno drvo držati rukom, a drugom sijeći, osim ako nemate malu sjekiru namijenjenu toj svrhi i točno znate što činite, gledali ste nekog, netko vam je pokazao i slično.

S obzirom da je video nemoguće učitati, usmjerit ću vas na moj Twitter profil. Prva snimka je klasično cijepanje, dakle sistem je biti brz, zamah jak, a kod druge snimke drvo se, da tako kažem, zapetljalo u sjekiru. U toj situaciji najgore što možete učiniti jest drvo pokušati rukama odvojiti od sjekire. Dakle, samo nastavljate lupati dok se samo ne odvoji, obično se samo od sebe raspukne.

Površina na kojoj cijepate drva mora biti stabilna, nikako zemlja, a svakako po mogućnosti kakav beton ili kamen.

Ako ste početnik, možete očekivati bol u ramenu i pulsiranje mišića u ramenima, a kroz neko vrijeme divno definirane, čvrste ruke.

Poanta je: čim manje drva i sjekiru dirati rukama, čvrst zamah, stabilnost, svjesnost pokreta i eto uživancije.

Cijepanje drva I

Cijepanje drva II

Nakon toga slijedi druga vrsta užitka, a to je kako zapaliti vatru?

Moj način je izbjegavati stare papire kao da sam neka stara baba, jednostavno položim komad briketa i okolo njega drvca, te otvorim prozor dok dimnjak " ne povuče".

U slikama, to bi izgledalo otprilike ovako i vatra se upali i primi iz prve, uz ogromnu količinu žara koja nastane prilično brzo.

Jučer je netko rekao na TV-u kako u 21. stoljeću imamo djecu koja se nikad nisu popela na drvo, a u skladu s time vjerujem i da postoje osobe koje ne znaju kako zapaliti vatru, i pritom je izlišno spominjati da ne mislim kako je jedino bitna ona u krevetu.

Dakle, ako baš ne morate, nemojte trpati stari papir i ostale gluposti u peć, radije otvorite prozor da zrak u prvih nekoliko minuta prostruji čitavom prostorijom i svako toliko ubacite komad tanjeg drveta kojeg ste nacijepali. Dan poslije imat ćete manje nereda i manje posla oko peći. Primjerice, otkako sam izbacila stare novine iz upotrebe, peć čistim i praznim jednom u deset dana, čak i rjeđe.

Vezano za novosti na našoj maloj farmici, da, imamo dva nova pjetlića, jedan čak i kukuriče, sve u svemu predivan doživljaj. Mačke su stasale, nema dana kada ne ulove neku pticu ili miša, i koke su vrlo vrijedne, jaja ima, doduše nešto manje nego inače, ali dovoljno za sve naše potrebe.

Problem je jedino što jaja nesu posvuda u šumi, tako da se muž, koji je u međuvremenu došao, uhvatio ograđivanja koka.

Vraćajući se iz Italije, doživjeli smo dosad najljepši suton uz magistralu, negdje nakon Karlobaga.

Fotografija je čak poružnila ljepotu zalaska, toliko je bilo lijepo.

Ipak, svuda pođi, kući dođi.

Još uvijek sam u potrazi za crveno - bijelim ukrasima za bor i dom, nabavila sam pšenicu koju ću posaditi ove godine prema običaju 13.12., a ne iz nestrpljivosti mjesec dana ranije, radujem se zornicama i počela sam (zasad je horor) postiti utorkom.

Počela sam sa diskretnim ukrašavanjem, a kako muž inzistira da bor okitimo na badnjak, pričekat ću.