Sadnja luka

Prošle godine, nakon što sam u vrtu svladala i naučila dosta toga, obećavala sam brda i doline ovdje na blogu, vodič za prave početnike. Ako ćemo se igrati slovima: obećanje ludom ratovanje. No, ovaj blog uistinu jest namijenjen početnicima, amaterima, neznalicama, prvenstveno iz razloga što se ja kao autor definitivno još uvijek učim. Međutim, najveća prepreka između tema ovdje i mene je pomisao 'Bože kako sam glupa, ovo sigurno svi znaju' ili samo 'jao kako sam glupa'. Ali kad vidim koje vas teme dovuku tu na blog, uz smijeh shvatim da nisam jedina, a rekla bih da ovdje navrati i sve više muškaraca, pogotovo kad je u pitanju trimer ili miniwash. 

Čini se, nisam jedina na svijetu koja nije shvaćala kako voda 'uđe' u miniwash:

Stoga sam odlučila s vremena na vrijeme vratiti se osnovama te kao i dosad pisati o onome što me oduševilo iako mi se ponekad čini da 'to sigurno već svi znaju' ili 'ovo je tako djetinjasto s moje strane' i sl. 

Luk i salata kristalka bili su prvo što sam posadila i uspjelo je, a vrt sam pokušavala stvoriti iz nekoliko pokušaja. Sadnja luka zgodna je za shvatiti nekoliko stvari; zemlja mora biti rahla, podatna, dobro obrađena. Treba poštovati dubinu zemlje te razmak između lučica. Voda je prilično bitna i mladi luk traži dosta vlage, prihranu baš i ne. Ako želite uživati u mladom luku uberete ga dva do tri tjedna nakon sjetve, a ako želite imati domaću kapulu za dinstanje, salatu ili je poput mene tamaniti uz slaninu i kruh, pričekate dva do tri mjeseca da se glavice razviju i tek onda vadite luk van.

Dobra stvar kod sjetve luka je što ga možete posaditi bilo kad, ali nećete ga baš uvijek naći u trgovinama, supermarketima i poljoljekarnama. Lučice za sadnju obično se nalaze na odjelima voća i povrća, Interspar, Konzum, Plodine te na vrtnim odjelima, recimo Metro, Baumax, Bauhaus. Cijena se kreće između 15 i 19.99 kuna, a dvije mrežice ili dva pakiranja sasvim su vam dovoljna za tri mjeseca neprekidne konzumacije. Osobno stalno sadim mladi luk i stalno ga berem, izuzev ovih dana kada su temperature toliko visoke i takva je suša u zraku da mi na oko taj mladi luk nije 'onaj pravi' i samo sam ga pustila da ode u glavicu.

Međutim, prošle godine, sunce nije ovako pržilo, stalno sam imala mladog luka. Naime, vi možete i tri puta na dan zalijevati mladi luk, ali ne  možete prevariti biljku, ona razumije da nema vlage u zraku i višak vode u zemlji neće zatomiti pasje vrućine i temperaturu +38. 

Ove sam godine pokušala sjetvu bijelog luka iz sjemena, ali očito sam nešto zeznula jer nikad ništa nije niknulo, tako da sam zasad vjerna luku iz trgovine kojeg posijem, on nikne i gotova priča. 

Luk jedino nikad nemojte saditi uoči prvog snijega ili ako su temperature izrazito niske, kod mene to je prosinac i siječanj; tu sam lekciju naučila na gorak način. Prije par dana posadila sam turu mladog luka, niknuo je skoro pa odmah i zasad ni sama ne znam hoće li 'ići' u mladi luk ili u kapulu. Nagađam, ako padne kiša i malo rashladi zrak moglo bi biti lijepog mladog luka, a ako se nastavi ova suša tada ga ostavljam da ode u glavicu.

U mrežici s lučicama ima i dosta škarta, ispuhane lukovice, sasušene lukovice, pomalo trule i pljesnive lukovice - to odmah bacite. Sadite isključivo tvrde, zdrave oblike.

Luk sadite kao da se radi o suzi što kaplje, ne znam kako bih drugačije predočila, donji, deblji dio ide u zemlju, a gornji tanji malo zatrpate. Ne morate ići u neke dubine, sasvim dovoljno bit će dva do tri centimetra. Ponekad iz lučice već viri zeleni dio, odnosno lučica je počela klijati; osobno pokrijem i taj dio zemljom.

Volim sjetvu luka jer ga možete saditi ujutro, u podne na +35 ili navečer, to njemu ništa ne smeta. S obzirom da svako toliko ubacim fotografiju mladog luka, sada taj dio preskačem i odmah prelazim na trenutak kada je on nešto veći, u fazi formiranja glavice.

Znači, na dubinu od dva do tri centimetra držim razmak između lučica/lukovica, kako želite, od oko pet do osam centimetara. Ako sam stvarno sigurna da ću imati mladog luka i ostvarit ću berbu, onda napravim nešto manji razmak, tri centimetra je sasvim dovoljno.

Ono što rade svi u selu pa tako i ja, jest da kad glavica počne viriti van iz zemlje, listove luka nježno poklopim i priljubim uz zemlju. To se radi iz razloga da se glavica luka prepusti rastu u zemlji i da ne troši snagu na stav uspravno. A navodno brani i od štetnika.

Kao što možete vidjeti na slici iznad, samo polegnete luk.

Nadam se da nikad neću pisati o štetnicima na luku, stalno ga sadim i nikad nikakvih problema po tom pitanju, da kucnem u drvo. Čitala sam da luk treba svakog puta saditi na neko drugo mjesto, i sjetvu ne ponavljati na istoj zemlji unutar tri godine. Ne znam, stalno 'vrtim' uglavnom iste gredice za luk i nikad nikakvih problema. I kupus treba stalno saditi na različito mjesto, ne znam tko bi mi nadavao toliko terena i gredica, tako da na to se ne obazirem.

Kad vadite kapulu van, najbolje je to napraviti ujutro pa pustiti da se luk osuši na suncu ostatak dana.

Nakon par dana sušenja na suhom zraku spreman je za konzumaciju. Vodite računa da vam glavice luka ne pokisnu.

Mrkva i luk su strašno dobri prijatelji i stalno ih sadim zajedno, pogotovo jer mi inače mrkva baš i ne uspije, čak i ona mala patuljasta za juhu, a kod nje mi je poanta lišće koje ubacujem svugdje, aroma i miris su božanstveni.

Lukovice odlično uspijevaju u gredici, ali i u teglama, tako da ih bez problema možete uzgajati na balkonu ili terasi.

Nisam sklona prihrani luka nekom agresivnom kemijom, njemu to stvarno ne treba, lukovica se doslovno razvija kao iz vode, nema potrebe za time.

Razlika u okusu i mirisu je golema, domaći mladi luk upravo je sladak, a kapula ne 'grize oči' i slično, dapače, uživancija je čistiti domaći luk, sjeckati ga, jesti. 

Pozdrav i do čitanja!!