Unutra, po vrtu, gradom...

Ljeto nam se vratilo i iako nisam ljubitelj ljetnog šušura, sparina, gužvi i one stare vidjeti i biti viđen, zapravo uopće nije loše.
Osim što vrt gotovo čujem kako raste, treća dobra vijest je kako zasad pernata ekipa ne bilježi srčane udare od vrućine - zasad su sve koke, pijetlovi i patke dobro. Poslušala sam savjet da im po ovim vrućinama maknem hranu od 9 pa do zalaska sunca, a pustim samo vodu. Življe su prvenstveno iz razloga jer nemaju hrane pa neprekidno nešto čohaju u potrazi za istom i love bube.

Od muha, skakavaca, pauka i mrava nema života, stalno su oko nas, jedino nema baš komaraca, takvo je podneblje. Jedino volim cvrčke i njih bi mogla slušati od jutra do mraka. Guštera ne pamtim kada sam ugledala po vrtu - mace doslovno "drže" čitavu okućnicu.
Počela sam sklanjati kantice s vodom, mušice se jedino skupljaju oko vode po kokošinjcu i patkošinjcu. Imamo u planu izraditi novi boks, ali nikako krenuti, ne da nam se.
Velika mi je novost da mačak Bono jede skakavce, premda mi psi redovito progutaju pčelu u letu, tako da više me ništa ne može iznenaditi.
Smiješno mi je kako je pustio jednu nožicu, ne znam, valjda nije bila friška.

Naravno, psi i koke kada nešto zgriješe imaju onaj "štaštašta" pogled, a mačak kao da pogledom pita - Ima mlijeka?

Nadam se samo da to nije bio ovaj ljepotan. Ili ljepotica:

Unutra


To da je trešnja zapravo višnja otvorilo je neke desertne mogućnosti, naravno. Imam mini masakr dok ih čistim od koštica, ali okus domaće višnje u odnosu na onaj iz kupovne staklenke nema veze s vezom.
Ali, što se može, nemam nekoliko voćki, tek jedno stablo i važno je dohvatiti svaku višnjicu. U siječnju ću je podrezati (zasad baš nemam ideje kako) i prije cvatnje zaštititi od mrava (zasad mi odlično ide) pa opet sve iznova.

I tako lutajući Pinterestom naletim na ovu sličicu:

Imam neki prastari recept za tijesto, onako prema situaciji, i odlučim upaliti klimu i pozabaviti se tom tematikom.
Naravno (ali naravno!!) meni nije ispalo kao njima, ali bilo je za prste polizati!

Kod ovog kolača smelo me to što je tijesta za izradu zaista bilo, za razliku od očišćenih višanja mariniranih u fruktozi. Naime, višnje su mi bile itekako opore, i iako volim gorak okus (grejp, limun itd.), bilo je više degustatora na okupu, pa je valjalo zasladiti. Međutim, kada sam ih posložila po limu, nekako mi je čitava scena izgledala pomalo škrto. Bojala sam se da gomila zvijezdica ne prekrije okus višnje, ali na kraju se ispostavilo da je sve bilo odlično; mogla sam posložiti još keksića, pogotovo najmanjih koji ti pod nepcem padnu dobro kao slijepoj kokoški zrno.
Uglavnom, od viška tijesta, koke su dobile divovski neugledni keks.
Tijesto je ispalo mekano, nikako spužvasto, nije od onih što topi se u ustima, ali rahlo, slasno. Ima onu notu hrskavosti radi keksa po površini.

Ovo ću tijesto odsad koristiti i kod izrade krostate s breskvom, možda se odlučim za neke druge oblike, recimo gomilu zečeva i slično. Inače, originalno, dosad sam ga koristila za izradu kiflica.

Ako nemate u rukavu neki svoj stari, dobri, isprobani recept, u ovo tijesto ide:

šalica toplog mlijeka
pola kg brašna
kvasac
mala šalica ulja
pola margarina
malo soli
jaje
malo šećera, po želji

Vezano za izradu, klasika, podignete kvasac i sve izmiješate, izmijesite, pustite da se smjesa diže, prilikom izrade dodati još brašna ako je mljackavo.

Višnje prekrijete šećerom, kad nabujaju spremne su. Nisam bacala sok, on se čak izgubio u masi. Kod ovih iz staklenke procijediti i naravno smanjiti doživljaj sa šećerom.

Prvo sam malo ispekla tijesto s višnjama, a potom dodala keksiće vođena logikom da im sigurno treba kraće vrijeme.

Da budem sigurna kako je pečeno odozdo, pleh sam spustila koju minutu na dno pećnice, iako sam tijesto bockala čačkalicom, ali nikad ne znaš kada će te pećnica iznevjeriti.

Naravno, puno šećera u prahu.

Pekla sam na temperaturi od 180 pa do 200 stupnjeva, tako nekako, promatrala sam boju.

Koristila sam najveći okrugli pleh, ali drugi put ću se odlučiti za onaj najveći, kockasti.
I trebaju vam višnje, staklenka se čini taman.

Eh, sad, ako mislite da je ludilo oko sladoleda prošlo, varate se, tek se pojavom višanja zakuhalo. Naime, znala sam staviti koju između kuglica, i ona bi se prilično brzo smrznula, što znači da ne možeš u bazu jednostavno ubaciti "žive" višnje. S druge strane, jednobojnih sladoleda, sve je manje, čak i kuglica nutelle nije smeđa, već bijela i vođena tom mišlju izradila sam pulpu od višanja, s time da to možda i nije najbolji izraz, ali definitivno se radi o nečemu savršeno kremastom, kada se spare baza i pulpa.

Pulpu sam dobila prokuhavajući višnje i fruktozu/ šećer s intencijom da prekinem sve na onoj granici kada se voće počne pretvarati u marmeladu. Znači, oko 20tak minuta kuhanja, zatim pohrana u vruće staklene teglice.
Narednog dana, već sam počela sa sladoledom od višanja.

U međuvremenu sam počela dodavati komadiće čokolade u kokos, dakle nešto kao bounty. I naravno, od baze radim i okus nutelle, s time da kad dodam nutellu, poklopim kanticu i onda snažno lupam njome po kuhinjskom pultu, tako da se sve lijepo rastrese i rasporedi. Nakon toga zaledim.

Počela sam se igrati pačjim jajima i sladoledom, rezultat je doslovno famozan!
Naravno, sve to nije moglo proći bez štrudle, ovog puta s jabukama, grožđicama umočenima u rum punč i sve oplemenjeno sočnim maslacem.
Cimet nikad ne dodajem direktno, nego rastopljenog u maslacu.
Kada dodam sladoled, kao da imam cool pitu ispred sebe, a kako je hrana kategorija kod koje se može najviše može uštedjeti, vrijedi se malo pozabaviti. Ok, može se mnogo uštediti i na izlascima.

Po vrtu

Osim što sve buja iz dana u dan, čeka se prva rajčica. A s obzirom na cvatnju, smiješi nam se i dinja, a lijepo se širi i lubenica. Kukuruz, lubenica i dinja zaista su divni susjedi i prijatelji, a meni se onako romantično čini da ima tu i prvih parova.

Zatim, slučajno sam naletila na radić kojeg bih svakome preporučila, ne znam samo otkud mi da je slovenski, zapravo je tršćanski.
Idem korak dalje pa iako imam sjemena, mislim da s ovim proizvođačem nema greške, osim radića, "njihove" su mi i tikve.
Naišla sam na njega u Konzumu, dođe oko 4 i nešto kune, nema riječi kojima mogu opisati koliko je zahvalan i bujan. Ima samo jedan sitan problem, toliko je bujan, gust, svakako ga berite s rukavicama, nikako goloprsti; dosad sam imala susret s paucima, skakavcima, zmijom i jednom žabom. To sa žabom ne ponovilo se, ponajviše jer je ova imala velike krupne oči i automatski sam pomislila ovo mora da je anakonda.
Ne znam kako i zašto, ali na radić ne idu puževi, gusjenice i slično, usprkos stanovnicima ondje, listovi su posve netaknuti, ma savršeni!
Stalno berem i stalno raste, milina.

Princip sadnje je na prekopanu zemlju zamuljati po površini sjeme, malo potapkati da uroni i redovito zalijevati. Ostalo se dešava samo od sebe.

Za ovu godinu dosta suncokreta, ali ima i toga, također oko 4 i nešto kuna dođe paketić. Te vrećice nalaze se na odjelu voća i povrća, nedaleko štanda sa juicy sokovima. Mislim na zadarski Konzum.

Gradom...


Prvo bih započela sa Bilim Brigom, obično se ondje motamo po zimi, ali sad ovako usred ljeta radi se jednoj sasvim drugoj priči.  Naime, ondje ima mini tržnica, obično sam ondje zimi, ako moram usput do Bokanjca, recimo do veterinara. Na tim se štandovima zna zateći prilično lijepo cvijeće, doslovno ispod cijene tako da rado prođem onuda.

Ima zbilja krasnih vrtova, a bome i balkona, mene uvijek oduševi kad netko na balkonu ima, ni manje ni više, nego - stablo.

Naravno da sam se "ubola" i dobila par hortenzija, pa divota!

Otkrivamo i zapadni dio Zadra, duge šetnice, prilično osvijetljene i vrlo, vrlo uredne i čiste. U blizini se nalazi marina, svijest o čistoći je na zavidnom nivou. Noću je vrlo živo, šeta se, biciklira, džogira, ljubi.
Po danu sat, dva mora, da nam ne dosadi, kada nema gotovo nikog, i tako unedogled.

Za kraj, vrt koji sam opet uslikala, sve im je niknulo, pravi koristan vrt, nema čega nema, volim ovaj izgled džungle, savršeno!
Do čitanja  :))