Dobar, loš, smrad

Patka, koka, purica, pijetao mogu biti vrlo zahvalni i kao ljubimci, izuzetno zanimljivi, neovisno o vašim prehrambenim navikama, a radi jedne ili dvije primjerice patke, vjerujem ako imate odgovarajuće uvjete, nitko od susjeda neće podići tužbu ili zvati komunalnog redara. Naravno, treba proučiti propise.

Patka je možda moj favorit u smislu da je vrlo samostalna, voli hladnoću, kišu, jedino joj je neophodna voda i, naravno, zemlja u kojoj potom "buši" rupe i traži način da se prehrani. Nema neku potrebu za snom, noću prilično vidi, nije bojažljiva i načelno sama pronalazi mjesto za počinak koji traje kratko.

Ako se patka slobodno kreće po vrtu ili okućnici, možete biti sigurni kako ondje više neće biti puževa, škorpiona, pauka, čak ni miševa, a možda se oslobodite i zmija.

Zbilja ima nečeg opuštajućeg u promatranju patke kako jednostavno živi zaokupljena vodom i zemljom, kvače i sretna je, ali manje divan dio nalazi se u perju kojeg se ona neprekidno rješava prilikom svakodnevnog "uređivanja". Svojim sam patkama nabavila dječje pješčanike koje napunim čistom vodom, a one se kupaju i brčkaju dok se voda ne uprlja.

Slično je i sa kokama. Sve je fantastično dok ne shvatiš da nuždu obavljaju i u zdjeli iz koje uzimaju hranu, ili doslovno posvud. Pitanje glasi: smrde li te životinje? Odgovor je: ne. Smrdi njihova nužda.

Dakle, princip je kao i kod nas ljudi; nemoj dva dana potezati vodu u wc-u nakon nužde, pa vidi. Identično je i sa životinjama: nemoj za njima čistiti, nemoj im mijenjati sijeno ili održavati mjesto gdje borave i rezultat smrada neće izostati.

Okupljanje kod bazena

Zimska verzija, led dakle ne smeta, dapače...

Zaudara iskorištena, upotrebljena voda, koja čak ne mora biti stara, što zna biti prilično frustrirajuće. Sijeno s izmetom, također. Svakog dana perem posude, lavore, bazene, pojilice, terasu, vrt... Iako ima dana kada iz nekog višeg razloga to nije moguće- primjerice radi sedam dana uzastopne kiše, tada samo počistim najneophodnije.

Upravo me držanje životinja naučilo da ne može uvijek sve biti savršeno, a ako je i sve posve kaotično, sutra će biti bolje. Ili kad osvane sunčan dan. Uglavnom, sve će se riješiti. A ako je savršeno, neće biti tako baš zadugo.




S obzirom da još uvijek maštam o ogradi dugoj deset metara, a životinje bi i dalje imale na pretek mjesta za slobodnu ispašu i trčkaranje, te jednoj velikoj kućici u kojoj bi se noću mogle skloniti, sa strujom kako bih piliće mogla držati pod lampom, zasad se snalazim pomoću nekog svojeg sistema koji omogućuje da je sve lako perivo i često pustim da se čak i njihova skloništa nakon pranja osuše na suncu. I naravno, koristim jako puno vode.

Perje uklonim pomoću grablji, ili rukama, a izmet ako se nalazi po okućnici isperem vodom- odličan, prirodan, 100% organski način prihrane tla. Znam ga istresti i među ruže, ili neko drugo cvijeće, te zaliti vodom dok ne nestane u zemlji: prirodno je i besplatno.

Također, morate znati da ako jedan dan ne odradite tekući dio, posao se gomila i potrebno je dvostruko, trostruko, pa i više vremena, ako se čišćenja uhvatite primjerice petog dana. Zato je najbolje, ako okolnosti dopuštaju, ništa ne odgađati, jer životinje su ovisne o higijeni, oko koje se nažalost, nimalo ne                                                                                       zamaraju. Morate biti spremni da nema zabušavanja.


Također, bitno je omogućiti kokama i tukama jedan komad zemlje, u kojoj se mogu prati. Možda ne razumiju poput zečeva, psa ili mačke da se nužda može obavljati na samo jednom mjestu, ali vole biti uredne samo za sebe. Ili pijetla. Patka. Purana.

U toj se zemlji doslovno "kupaju", ona mora biti čista, suha, rahla kako bi se koke ondje mogle utrljati i "brčkati". U alternativnom slučaju, možete im pripremiti zemlju u nekoj kanti, posudi, pješčaniku, ovisi što smatrate najprikladnijim i koliko prostora imate.

Kupanje

Smatram se ovisnom o Izosanu i Domestosu, ali strogo pazim da su taj jedan dan, koji se dogodi svako toliko, koke i ostali zaista sklonjeni i zbrinuti, jer ta su sredstva naravno otrovna. Izmet životinja načelno je leglo salmonele, neovisno o svim naporima kod higijene, ali promatrajmo stvari pozitivno. Bakterije su ionako svuda oko nas.

Sve u svemu, nadam se da ne odustajete od domaćeg jaja, na kraju se svaki napor ipak isplati, bolje i čistiti kokošja govna, kretati se, izgubiti pokoju kaloriju, ojačati, istesati se, nego sjediti za fejsom, zar ne?

Za kraj, evo par donekle idiličnih fotografija, kada je sve čisto, naravno... Nemojte se pokolebati! Ako želite, učinite to. Imajte svoju koku. Puricu. Patku.