Opet sam imala dileme oko naziva teme, možda sam od ovog velikog posta mogla napraviti tri, četiri mala, ali jednostavno volim kada odmah zaokružim temu.
Nakon predaha od interneta i stanke od tri tjedna, današnja tema dotiče jagode koje se jedu sad ili nikad, ali i sve ono što neke dame među nama, makar jedno ljeto, žele živjeti: biti junakinja plaže.
https://www.youtube.com/watch?v=hUkbn1Bd9Cg
Nema truda koji se ne isplati u konačnici, ali mora biti nekakve logike na tom putu.
Ono što volim u priči o vrtu i uzgoju voća i povrća, jest što u vrtu nema debelih. S obzirom da stalno gledam što ima novog kod drugih u vrtu, svakodnevno susrećem dosta vrtlara, i mogu vam reći: ne postoji pastir ili pastirica koji nije fit, debeli ribar ili vrtlar. Toga nema.
Davnih dana mučila sam muku s kilogramima, isprobavala, eksperimentirala, kušala sve i svašta; nema do obične, tradicionalne kuhinje. I mnogo spontanog kretanja, tijelo ne razlikuje dižete li vi uteg od pet kilograma ili stavljate kuglicu na bor; njemu je i prvoj i drugo tek pokret.
Moja najveća prekretnica u životu bila je otkriće Montignaca i njegove metode, zadržala sam pravilo zamjene šećera fruktozom, fruktoza uopće ne mijenja okus slasticama, a to mi je od presudne važnosti. Drugo što sam shvatila, a Montignac je za to stavljao ruku u vatru, bilo je koliko je važno pripremati i jesti domaći kruh, pogotovo za doručak.
Ne mogu reći za sebe da se hranim zdravo. Međutim, mogu reći da se hranim klasično, uglavnom jedem ono što su jeli naši stari. Eto, nedavno je neka studija pokazala kako je maslac u stvari zdrav. Desetljeće sigurno, tamanim maslac i marmeladu za doručak, na domaćem kruhu, na tome sam uostalom odrasla, na tome se podignute generacije. Zamisli apsurda, podižeš dijete na 'smutiju'? Iako, danas stvari odlaze toliko daleko da imamo i vegansku hranu za pse i mačke, koji su stopostotni mesojedi.
Svi žele biti zgodni i lijepi. Sjećam se kako je Vedrana Rudan znala reći kako želi samo na pet minuta proći nekim gradilištem i da radnici za njom zvižde i dovikuju joj. To je normalno.
Žalosti me što su ljudi strašno frustrirani viškom kilograma, a u životu stvarno ništa lakše nego smršaviti. To je nešto najjednostavnije, to nije nikakva nauka. Kao bivša stokilašica, slobodno mogu reći: o, da je barem sve u životu tako lako kao skinuti kile!
Ono gdje se osobe danas ponajviše gube, to je zapravo taj koncept tzv. zdrave prehrane. Bježe od jaja, mesa, ribe, proteina, okreću se nekakvim egzotičnim sjemenkama, zelenim 'smutijima', a upravo ovo zadnje je najveći labirint, naprosto mišići nemaju što papati, tijelo treba proteine, tek usput, kao prilog, može doći salata, blitva, špinat, ali piti blitvu, špinat, bananu i očekivati neke rezultate, pa to je da umreš od smijeha.
Klasično, najprostije pitanje: da li ti je i baba pila 'smuti'? Ne? Onda?
I naravno, sada su teretane krcate. Smuti ekipa najviše je frustrirana, s obzirom da sam kao studentica radila na recepciji u jednoj teretani, već zamišljam te razgovore... Međutim, ljudi ne razumiju da je jedno super probava, drugo unos vlakana, a nešto sasvim treće stvaranje mišićne mase.
Ono što sebi vrlo često radim, to su napitci od bjelanjaka. Osnove mi je jednom pokazao jedan kolega. ostalo su finese, ukusi, nadogradnja. Muškarac bez problema može očekivati fantastične rezultate prilikom mršavljenja ako svakog dana "popije" pet do deset bjelanjaka, za ženu je idealno do pet komada. Osobno, gotovo svakog dana popijem ih tri, naravno jaja su od mojih ljepotica, mojih koka koje i po ovim žestokim vrućinama svakog dana napune košaricu s jajima. Bez jaja nema mršavljenja, jaja su najsavršenija namirnica na planeti. Bez jaja nema tjestenine, palačinki (samo me nemojte zezati s onim zobenim + banana), polpete, musake, kora, tijesta, majoneze... Zamislite samo taj horor od života bez jaja?? Pa ja bi mojim kokama postavila crveni tepih u kokošinjac koliko volim njih i njihova jaja.
S obzirom da imam neočekivano mnogo jagoda, svakog dana naberem zdjelu plodova. Moje jagode mjesečarke već su lani bile tema, dakle dobila sam na poklon par sadnica, danas ih držim u dvije gredice, a kako su "bacile" nove, mlade sadnice, idem ili na treću gredicu ili kada uđu u fazu mirovanja slijedi evakuacija u neki dio okućnice, iskreno ni sama ne znam gdje ću s njima, a izvrsne su, stalno rađaju. Doslovno se šire kao korov, kao iz vode, čudo.
Moja baba nije imala blender i nije radila proteinske napitke, ali znam da nije imala ništa protiv toga da ujutro pojede natašte žlicu meda, maslinovog ulja ili sirovo jaje. To su bila vremena kada su ljudi na komadu bijelog kruha mazali mast i gore posipali šećerom.
Najviše volim napitak od jagoda, a ako nema, tada može breskve iz kompota, višnje, jedino ne volim ribanu jabuku. Naravno, pojedem i bananu, iako znate moje mišljenje o bananama.
Namočim zobene pahuljice u mlijeko ili musle. Volim voćne musle, jer unutra imaju grožđice, to mi bude onako super pod zubima.
Trenutno imam jogurta sa žitaricama, ali volim unutra staviti i bilo koji voćni. Recimo, uz jogurt od breskve lijepo mi ide cimet.
Od dodataka, volim ubaciti u blender i pokoju suhu šljivu, namočenu noć ranije.
I naravno, kruna svemu - bjelanjci. Sada, pokazale su nove studije, čovjek može jesti i žumanjak (LOL). Međutim, žumanjak domaćeg jaja meni je nešto previše intenzivno, da ne kažem smrdi mi, i ja ga samo proslijedim psima da poližu, njima ionako treba radi sjaja dlake.
E sad, znate ono, postoje ti neki ljudi koji strašno vole životinje, a doma nemaju ni ribicu u staklenci? Ili, obožavaju djecu, a nemaju djecu, a mogu ih imati? Ili, hrane se zdravo, a overweight su? Nisam ta. Ako smatram da nešto funkcionira, onda to završi tu na blogu.
Prvo idu fotografije iz 2012. kada sam se oporavljala od prometne nesreće koja se zbila 2011. i išla redovito na fizikalnu terapiju. Prognoze su bile da neću moći micati desnu ruku. Te fotografije su mi najdraže, to je bio trenutak, to je bilo poziranje, to sam bila ja.
Znate, postoji taj ponor između onog što želimo biti i kakvima se predstavljamo, a nema ničeg žalosnijeg nego kada se netko predstavlja onakav kakav želi biti, umjesto kakav u stvari jeste.
Kao što vidite, tada sam bila plava i nisam znala da se ugasi blic pa onda napravi selfie, premda, čini mi se tada nije ni postojao #selfie .
Danas izgledam nešto između svih ovih slika, naravno sve ovisi i kakav mi je dan, načelno imam neke velike životne probleme, a kući nemam veliko ogledalo, a nisam bila raspoložena za najnoviju sliku sebe, ali možete zaključiti da ne izgledam nezdravo za nekog tko se nezdravo hrani, jer višak kilograma nije zdrav, a to, u konačnici, ipak nema kod mene.
Primjerice, na ruke sam najponosnija, nakon prometne imala sam odumiranje mišićne mase i vratiti ruke u nekakvu formu, da nisu kao balvani, nego da imaju formu (širenje, sužavanje, žile, mišići, tonus, napetost) bio je pravi poduhvat. Iako, uz prehranu, mora se uzeti u obzir i da redovito kopam, koristim sjekiru, kosim, radim neke 'muške' poslove, uglavnom život na selu.
Ove dvije fotografije iznad napravljene su jučer, eto izrezala sam lice jer nisam bila raspoložena, ali umjesto da danas potrčite na kiosk kupiti 24 sata i pročitati smuti recepte, radije pojedite par bjelanjaka. Vezano za moj "recept" za shake, najvažnija stavka su bjelanjci. Kao što vidite iznad na fotografiji, dobila sam oko tri čaše napitka, to popijete odmah. Uglavnom, osobno, odmah popijem čašu i pol, onda malo stanem, odmorim 15 minuta, i tada popijem ostatak.
Ukratko, popiješ to i pukneš, nema teorije da ćete biti gladni narednih pet do sedam sati, doslovno ste ispunjeni okusom, ali je i tijelo dobilo sve što mu treba: šećer (jogurt, grožđice), vlakna (musli, žitarice), proteine (bjelanjci), voće. Vi možete staviti i dva, tri jogurta, bananu, dodati još mlijeka ako vam je pregusto za gutanje.
A najbolji dio: super je ukusno, ima toliko toga da se bjelanjci uopće ne 'čuju'.
Vi možete jesti što god vam srce želi uz taj shake, ali nakon što ga popijete, kao da se promijeni kemija u mozgu. Narednih nekoliko sati vam je otprilike ovako: nutella? Ne, hvala. Palačinke? Ne, hvala. Krafna? Fuj. Vi možete jesti što god hoćete, nema ograničenja, ali poanta je da nećete htjeti.
Ti predivni okusi industrije
Negdje krajem zime, početkom proljeća, tako nekako, ugledao muž jagode u nekom trgovačkom centru. Na akciji, naravno totalno umjetne. I kao, on bi da mu napravim tortu s jagodama. Biti ću iskrena, nikad nisam pravila tortu s jagodama, ako ne bi bile u napitku, jela bi ih sa šlagom, i to je uglavnom bilo to. Obožavam sve vrste marmelada i svaka mi ima "ono nešto", čak sam i maštala o tome da pravim, jednom, nekad, domaću marmeladu od jagoda, međutim prvo treba pričekati još koje ljeto da se jagode mjesečarke razmnože.
I sad, kupimo mi te jagode, odem malo guglati recepte i momentalno mi dođe slabo kada netko gura margarin u kremu 'na živo'. Margarin u domaćim keksima, pitama, lincerima, čokoladnoj kremi za čupavce i slično, to razumijem, ali kremu s margarinom (iako sam ljubitelj maslaca za doručak) ne bih jela ni mrtva. I taj trend kuhanja pudinga s vodom, umjesto mlijekom, isto ne razumijem šta je sad to? Jednom sam se tako zeznula i prateći neki recept napravila puding s vodom, uglavnom: nikad više.
Pitam muža šta voliš, kaže volim sve što ti napraviš. Dobro, a šta bi jeo u kontekstu kolača, slastice s jagodama?? Pa, kaže on, volim puding od vanilije, šlag i one tvoje kreme na bazi vrhnja, jaja i mascarponea.
Dan i pol sam mozgala što i kako, skoro su mi se jagode upropastile, i složim stani - pani recept okusom i mirisom, jedino je izgled onako malo drhtav, ali ja sam tip kuharice koja će radi okusa i sočnosti riskirati izgled kolača.
Isprva, napravila/ složila sam tortu. Onda je ta torta bila toliko izvrsna da sam morala probati kako bi to izgledalo s piškotima. Pa je to sa piškotama bilo toliko predobro, da sam eksperimentirala s bananama i bilo je za polizati prste. U ovoj sam godini šest puta pravila bilo tu tortu, bilo kolač, onda znate koliko smo se muž i ja zapalili za taj okus.
Lukina torta
Iako je prvo bila torta koju sam nazvala po svojem mužu i njemu u čast izmislila slasticu, prvo ću krenuti sa piškoti verzijom, a onda se nešto kasnije nadovezati na tortu.
1. Operete, očistite, narežete, pripremite jagode.
2. Stavite kuhati puding od vanilije prema uputama.
3. Dok mlijeko zakuha, napravite kremu. Trebat će vam četiri jaja, odvojite žumanjke od bjelanjaka.
Prvo istucite bjelanjke, zatim žumanjke i osam jušnih žlica šećera (četiri fruktoze, ako radite s
fruktozom).
Žumanjcima dodate mascarpone, volim raditi sa 500g, ali može i 250g. Kako želite.
Dodate istučene bjelanjke cjelokupnoj smjesi.
4. Istučete šlag.
Nemojte krvnički izmlatiti šlag, pustite ga onako nekoliko okreta do pune gustoće. Naime, ako ga
istučete do srži, a morate ga ulupati i povezati sa prethodnom smjesom, gubi se kremoznost, meni to
osobno ne valja. Bolje da se stvrdne sa smjesom, nego da se stvrdnut ide povezivati s ostalima. To je
kao i sol; lakše je dodati, nego oduzeti.
Dakle, smjesi žumanjci sa šećerom + mascarpone + bjelanjci dodate i ukupan šlag/ tučeno vrhnje.
Spremni ste za slaganje.
5. U posudu s mlijekom dodate rum ili rum punč, nekoliko čepova.
Piškote umačete brzim pokretom.
Ako vam se u međuvremenu skuhao puding, nema veze, neka odstoji malo, dapače.
6. Na namočene piškote izlijete jedan dio pudinga od vanilije.
Posložite narezane jagode.
7. Dodate jedan dio kreme.
8. Poravnate kremu špatulom. Opet slažete red piškota prethodno umočenih u mlijeko i rum.
9. Piškotima dodate preostali puding od vanilije. Pudingu od vanilije dodate po mogućnosti neku kvalitetniju marmeladu od šumskog voća.
Nakon toga dodate jagode.
Pa preostala krema.
Popravite.
Pokrijte te božanstvene mirise, kemiju, industriju, kako god.
10. Torta se reže prilično uspješno, treba malo prakse od ranije, namočen nož u vodu itd. Ovo je najbolje samo zagrabiti nekom lopaticom i servirati u zdjelici ili čaši.
Ako se odlučite za bananu, postupak je doslovno isti, jedino sam se odlučila za marmeladu od jagoda, odlično se uklopila. A banana, čini mi se, uvijek nekako "traži" čokoladu, tako sam sam posula gorki krašev kakao.
Ne znam vam reći da li je bolja jagoda ili banana, piškoti ili biskvit za tortu. Ova torta ne bježi od industrijske crte, malo zamaže oči domaćim jajima, domaćim jagodama (ako ima), mlijekom i mascarponeom, ali pečat joj daju piškoti, rum, puding od vanilije i naravno neka dobra marmelada.
Mnogi kolači ne bježe od marmelade, Victoria Sponge Cake, npr . Žarbo kocke. Sacher torta. Zato sam se zapravo i odlučila za marmeladu.
*******
Do torte dođete kroz isti postupak vezano za jagode, kremu, jedino ima nekoliko nijansi.
Biskvit za tortu nekad i danas uopće se ne mogu usporediti. Danas, taj je biskvit sočan, mirisan, mekan. Radi arome, prvoj i drugoj kori biskvita dodala sam oko tri mjerice čepa ruma. Dakle ukupno šest. Gornju koru pustila sam "suhu".
Dakle, postupak bi išao ovako.
1. Očistiti jagode, narezati, pripremiti.
2. Skuhati puding.
3. Prvu koru poprskati rumom ili rum punčem.
4. Izliti dio pudinga od vanilije.
5. Dodati jagode.
6. Dodati kremu ( žumanjci + šećer + mascarpone + tučeni bjelanjci + vrhnje za šlag).
7. S obzirom da radite tortu, trebate ostaviti dio šlaga da je kasnije lijepo ušminkate. Tu je bitno da kremasti dio vrhnja dodate kremi, a dio namijenjen "štukanju" dodatno još izradite koju minutu, da bude onako kao sirast.
8. Staviti drugu koru. Poprskati rumom.
9. Dodati ostatak pudinga.
10. Marmelada.
11. Jagode.
12. Izliti preostalu kremu. Popraviti.
13. Položiti posljednju koru.
14. Staviti u hladnjak da dobro odleži.
15. Razmaknuti obruč torte.
16. Fino izraditi intenzivno stučeno vrhnje.
17. Ukrasiti po želji.
************
Torta je zaista prelagana za napraviti, a predobra.
Budite ono što jeste, tada su veće šanse da postanete onakvi kakvima se predstavljate. I manite se smutija ;)
Pozdrav i do čitanja.
Nema komentara:
Objavi komentar