Malo toga može proizići bez truda, a trud se zapravo svodi na lekcije, saznanja i spoznaje.
Ne volim dijeliti ljude na dvije vrste ljudi. Međutim, jedna vrsta zna samo ono što joj netko pokaže i ne izlazi iz tog okvira do kraja života, dok druga vrsta istražuje izvan srži, sve dokle je moguće.
Danas se živi na način da teško pronalazimo slobodno vrijeme za nešto što neće biti odmah, a ako i možemo malo pričekati, opet da bude unutar nekog normalnog vremenskog perioda, primjerice do ljeta.
Ponovit ću, na ovom blogu teško da ćete naći nešto što već nije otkriveno, topla voda izmišljena je davnih dana. Svakako, pročitat ćete kako nešto zaista funkcionira u stvarnom životu.
Hladno klijalište na djelu
Koliko sam dosad naučila, hladno klijalište ima mnogo prednosti.
1. Ono što vam "nikako" ne uspijeva, uspjet će u hladnom klijalištu.
Imala sam tu nesreću sa cherry rajčicama, moj dojam je bio kako se radi o lošem sjemenu. Zatim sam isprobala sjeme drugog proizvođača, pa trećeg... Slično je bilo i sa rajčicom "novosadski jabučar". Nakon što sam se naživcirala oko skoro pa propalih tresetnih pločica, uočila sam da to isto sjeme odlično reagira u običnoj čašici jogurta ispod stakla, zaštićeno.
Dosad nisam imala osobitu sreću sa špinatom, dugo mu je trebalo da proklija... Ispod stakla taj se problem riješio u rekordnom roku.
Sad evo prilike da vam prijavim još neke neuspjehe - karfiol na primjer. Čašice ispod terase, u zaklonu, mogu se sakriti prema brzom uspjehu u klijalištu.
Drago mi je što sam napokon shvatila u kom grmu leži zec.
Naime, očito ondje biljka ima idealne uvjete, mnogo bolje od onih na dasci uz prozor. Dakle, ako posijete salatu, neće izgledati raspadnuto nakon prelaska u gredicu, nego će odmah biti spremna za samostalan život, uz vašu pažnju oko vode, korova, nametnika itd.
Istina, sada su dani mnogo dulji, nego u siječnju i veljači kada sam uzgajala salatu u sobi, ali kondenzacija i vlaga noću u klijalištu preporodi svaku biljčicu. Toga u sobnim uvjetima nema, nema u kući ili stanu takve vrste zraka.
Ovdje možete vidjeti napredak holandskog kupusa, futoškog te cvjetače. Ima tu i salate rjavke, poneke rajčice, isprobavala sam svašta nešto.
3. Klijalište ne mora biti veliko, niti skupo.
Doslovno možete od kašete izraditi klijalište koje će zadovoljiti vaše vrtne potrebe.
Imam nekoliko takvih, na nekima se nalazi staklo, dakle pokrivam noću i djelomično otkrivam danju. Ako puše, što se u zadnje vrijeme često dešava, malo otkrijem staklo, tek toliko da ima zraka. Najvažnije je da se biljka osjeća zaštićeno, da je ne mlati vjetar, jer jednom kad se savije to vrlo lako može biti njen kraj.
Ako nemate staklo, možete kašetu omotati vrtnom vunom. Nemojte uopće podizati zaštitu kod zalijevanja, ona propušta vodu. Osim toga, unutar vune stvara se određena temperatura, samo nepotrebno rashlađujete zrak.
Kašetu možete bilo gdje nabaviti, staklo na smetlištu (toplo preporučujem), a vrtlarska vuna iznimno je slična vuni koja se koristi u građevinarstvu, nisam ni znala koliko je imam dok me muž nije odveo u drvarnicu.
4. U malo prostora postižete maksimum.
Znači, nema više dosadnih čašica, ili da jedno zrno ide u jednu čašicu ili rupicu... Pobacate, pokrijete zemljom i kasnije lagano rasađujete, osobno sam najviše sklona raditi to krajem olovke.
Odmah možete vidjeti koja biljka ne ide dalje, jednostavno treba prihvatiti prirodnu selekciju.
Uz malo klijalište postižete filozofiju mnogih autora, "sijati malo, a često". Imam par kašeta i dvije plastične kutije iz hladnjaka, kad sjeme izraste (na slikama vidimo salatu (nekoliko vrsta), grah, krastavac, karanfile itd.) preselim ga u gredicu pored nekog sa kime se slaže i već se spremam da kad primjerice salata ode u cvijet imam spremnu novu generaciju povrća.
5. Ono što ste uzgajali u plastičnoj kutiji ili uz prozor ili u zaklonu na zraku, ne unosite olako u hladno klijalište.
Naime, uvjeti u klijalištu su izvrsni za biljčicu koja je ondje izvirila iz zemlje, ali autsajderi neće tako lako izvući živu glavu.
Tu sam jednog jutra prilično kiksala, iako sam otkrila klijalište, ali očito staklo u dodiru sa suncem prži nespremne biljke.
Vrlo zdrave papričice samo su se polegnule u prvih nekoliko minuta unutar klijališta, iako sam ih prvo malo zaklanjala staklom na terasi, imala sam neki osjećaj da nije to samo tako, ubaci biljku u klijalište i idemo dalje.
Ono što nastane u uvjetima klijališta rasti će kao iz vode.
Samo biljke otporne na vrućinu, doslovno željne sparine, možete ležerno prenijeti ondje. Recimo, krastavac.
6. Klijalištu stalno nedostaje vode.
Nema veze radite li sa supstratom ili živom zemljom, koristite li čašice, veće plastične posude ili sadite "na živo" (isprobala sam sva tri načina), bilje pitaju vode više nego što uopće možete zamisliti.
Međutim, s obzirom da biljka raste naočigled, očito ima pohlepnu potrebu za tekućinom.
Ali, ako malo razmislite, gredicama nikad dosta zemlje. Nedavno sam razgovarala s jednim čovjekom koji baš živi od poljoprivrede, konkretno od maslina i voćki. Kaže, nikad dosta zemlje, kao da zemlja propada u Zemlju.
Samo prskanje neće biti dovoljno, baš ćete se morati primiti zalijevanja.
7. Što je s prihranom?
Mogu vam reći, ništa ne prihranjujem klijališta, ne vidim neku potrebu. Samo jedno prskanje algoplasminom, svakako ako možete nabavite taj prah, čudesan je.
Ali opet, mora se zadovoljiti nekoliko pragova kako bi biljka profunkcionirala. Klasičan primjer je rajčica sorte novosadski jabučar koja se u klijalištu preporodila, a usprkos tresetnim pločicama i spomenutom prihranom stagnirala je tjednima.
Ponekad na omotu sjemena piše sjetva u gredici, a ponekad je baš naglašeno "sjetva u zaštićenoj gredici". E, pa to bi bilo klijalište, i ako nemate klijalište, teško ćete biljku iznijeti do samog kraja.
8. Klijalište ne ide za time sijete li za vrijeme mladog mjeseca ili ne.
Ako imate klijalište, doslovno sijete kad možete, želite. Ono ima svoje uvjete i po njima se ravna.
9. Možda najveća mana klijališta jest što ili uvijek mora imati barem zraka, ali ako je previše "upeklo" ne bi bilo loše ubrzati korak i podignuti staklo.
E sad, tu isto postoje nijanse. Kako kod mene već danima puše, kako bi biljke imale osjećaj da su zaštićene, samo stavim ciglu kojom propuštam možda tri prsta zraka.
Ali, napravila sam si i klijalište koje nikad ne otvaram, nego stoji ispod višnje, premda je trenutno okupan suncem po čitav dan. To klijalište ima slobodan ulaz, zasad sve funkcionira odlično, osim što je zemlja ondje stalno žedna. Očito svakog dana treba raditi na pogađanju omjera zraka i vode.
10. Biljke u klijalištu zalijevajte nakon što sunce zađe, čak idealno bi bilo navečer kad temperature padnu.
Ako je dan bio topliji, biljke su malo savijene, ništa ne dirajte, sama će se oporaviti, kad malo dođe k sebi na kraju dana, tu nastupate vi i voda.
11. Klijalište sa "živom zemljom" ima više korova i travki za čupanje od obične gredice.
Naravno, kad su uvjeti ondje presavršeni i nestvarno dobri.
Ta me spoznaja ubila u pojam, kao i činjenica da svako toliko treba rastaviti konstrukciju kako bi se počupala trava i slično.
Nadam se da sam nekome tko se tek odlučuje na ovaj korak pomogla, vjerujem da ćete i sami shvatiti nešto što je meni promaknulo, filozofija oko vrta naprosto je beskrajna.
Kako to obično biva, kad se nečeg primiš otvorenog srca, onda se pozitivne okolnosti nižu same od sebe. Ispostavilo se da prijatelj ima dva prozorska okvira koja ne treba iiiiiiiiiii, znamo da ih ja trebam!
Po dolasku ta dva klijališta, doživjela sam pravo ispunjenje! Našla sam se u situaciji gdje se stvarno vidi kako se trud isplati. Siješ, režeš, jedeš, bereš, sve se dešava istovremeno i mogu vam reći super je!
Kao što vidite, klijališta rade punom parom, kupuse sam presadila u crveno klijalište zajedno sa salatom, i ondje sam dodala malo sjemena rajčice, čisto da vidim što se u tim uvjetima ondje može razviti.
Crveno klijalište napravio mi je muž, od starog željeza koje je zavario i potom obojao. Od jednog sam prijatelja dobila staklo (već sam o tome pisala), a okolo sam postavila vrtlarsku vunu.
To klijalište prilično je visoko i veliko, a ima već živu crvenu zemlju, koja je već sama po sebi specifična.
Osobno sam ljubitelj te crvene, uvijek žedne zemlje. Ma koliko naporna bila, u njoj sve uspijeva. To vam je kao što nikad ne bih kupila psa. Nešto je naprosto stvar principa.
S obzirom da sam iz prvog klijališta prebacila kupusiće u živu zemlju, prvo su ondje bili neko vrijemo da se malo naviknu, a ovu ljubičastu hrpu nikako da razdvojim i presadim.
Sve mi se više sviđa pristup sjetve dobrih susjeda, osobito u čašicama od malih nogu što bi se reklo.
Tako sam jednom krastavcu pridružila salatu, a drugom navodno lošeg susjeda - rajčicu. Zasad taj par odlično funkcionira, iako primjećujem da im zasigurno nedostaje dva centimetra zemlje od sjetve, očito su proždrljivi.
Na krastavce ću se osvrnuti idući put.
Osim uzgoja nekoliko vrsta salate i radiča, pošlo mi je za rukom podignuti nekoliko vrsta rotkvica, bijela rotkvica je nešto posebno, ako naiđete na sjeme bijele rotkvice svakako kupite.
Uopće nema okus rotkvice, stvarno vrijedi probati.
Zimski trud oko voćki nadam se da će uroditi plodom.
Malčiranje na djelu
Na malč se zaista možete osloniti. Jednom kad presadnicu smjestite u gredicu, zalijete i prekrijete slamom, mirni ste neko vrijeme.
Korov i travke izbijat će, ali slabijom dinamikom. Kod olujnog vjetra slobodno se opustite - malč nećete tražiti po vrtu.
Oduševio me kod kupusa i jagoda, a jagodama sam naknadno dodala i dobrog susjeda - ananas dinju.
Jagode, uvijek tako žedne, napokon su stalno vlažne zemlje. Lijepo se razvijaju, već se i naziru prvi plodovi, već se polako spremam prekriti gredice kako bih plodove sačuvala od ptica.
S obzirom da se u slami kod koki znalo nakotiti svega, to nije slučaj sa slamom oko povrća. Jednom u desetak dana podignem slamu, malo počupkam ili što već treba, zalijem i samo vratim slamu. Možete je koristiti iznova i iznova, uvijek je čista i izgleda svježe.
Ovdje se zaustavljam, u nastavku možete pročitati kako je prošlo presađivanje krastavaca i rajčice, te možda pronaći nekoliko korisnih savjeta.
Pozdrav i do čitanja!!
Nema komentara:
Objavi komentar