Trogirska naranča i trogirski limun

Udata sam, prilično oprezno upoznajem nove osobe, ali da je situacija drugačija, na prvom bih spoju vjerojatno načela temu o vremenu unazad nekoliko tjedana.

Sve se poremetilo na način da se moje brojne kornjače iznenada otkopaše, patke već neko vrijeme nesu jaja, u psu sam pronašla krpelja, na terasi turobno; niti magle, sumaglice, vatrenog svitanja ili čarobnog zalaska sunca - sve je stalo.

Svečano sam se upisala u Gradsku knjižnicu Zadar te posudila tri knjige. Friedrich Nietzsche: "Bespoštedne misli", Irvin D. Yalom: "Kad je Nietzsche plakao" i Elizabeth Strout: "Olive Kitteridge". Jednom davno, otprilike u prošlom stoljeću, čitala sam jednu knjigu na dan, no ovih sam dana sretna ako "riješim" jednu tijekom tjedna.

Sve razumjeti znači sve prezirati rekao je Nietzsche. Malo hejterski, barem meni, ali sviđa mi se Tko od svojega dana nema dvije trećine za sebe, sužanj je; svejedno naziva li se državnikom, trgovcem, službenikom ili znanstvenikom.

U toj sam se rečenici baš pronašla i pola dana provela šetajući i upoznavajući Trogir. Nakon Šibenika i Murtera (bila sam i u Splitu u nekoliko navrata) Trogir se učinio kao logičan izbor.

Put je trajao oko sat i pol vremena, s time da sam naravno presjekla dio magistrale na način da sam došla do Biograda cestom kroz sela/mjesta Zemunik -Polača - Galovac - Tinj - Kakma - Jankolovica i tu izvukla oko pola sata prednosti.

Trogir je divan, i naravno bizaran u smislu da kad nešto pitaš nekog nitko nije iz Trogira, na tendama su lapsusi tipa "SLADOLED, KOLAĆI" i ima taj jedan "Park prijateljstva", lijepo piše naziv na tabeli, pažljivo s njihove strane, a metar do nalazi se istaknuti znak ZABRANJENO ZA PSE.
Mislim se, baš vam je cool to prijateljstvo.

Međutim, ostala sam bez riječi kada sam vidjela kako svaka kuća ili zgrada ima bezbroj stabala naranči i limuna, a ljudi malo izvan centra skoro da imaju plantaže agruma. Navodno uspijevaju sami od sebe, odgovara im klima, šteta što se ne uviđa kako bi se čitava ta priča mogla vrlo lijepo plasirati i potaknuti.

Ne znam zašto, bila sam uvjerena kako ću proučavati trogirske plodove, kad ono - ništa. Nula. A to je, naravno, karakteristično za lijepu našu; nikad ništa o nečemu zbilja posebnom. I zbilja mi nije motiv prljati ovaj blog hejtom, daleko od toga, ali...  Sve u svemu, oni su se čudili mojim pričama o kokama, a ja njihovim o limunu i narančama.

Usredotočimo se na lijepo, slijedi malo ugođaja  :)

Pronašla sam vilu koja me izuzetno zanima, nema veze što se raspada, vidim potencijal.
Milijun kuna, osjećam, i moja je.
Mislim, mene je zbilja lako usrećiti, volim i opustošene vile, skromna sam.

Jer ja to zaslužujem trenutak

Danas je bio dobar dan, a s obzirom da je stigao i Lino kalendar za 2014., godina je službeno počela!

Za sve one koji večeras izlaze, dobar provod, do čitanja u nedjelju.

http://www.youtube.com/watch?v=nLwML2PagbY

Ne vjeruj osobi koja ne voli breskve

Breskva je žrtva diskriminacije.

Nekako, marelica odnosi svu pozornost (pekmez od marelica, suhe marelice..) a nektarini teže izbirljivi (nema dlačica).

Od prošlog ljeta razvlačim teglice domaće marmelade od breskve (neprskana, organska) poput ponosnog preppersa, a nedavno sam se odlučila poigrati sa štrudlom.

Pripremala sam uobičajenu štrudlu s uobičajenim jabukama i višnjama (meni višnje, mužu jabuke) i pomislim trebala bih pokušati sa breskvama, ovo su tako dosadni okusi.

Na jedan omot lisnatog tijesta utrošim oko tri limenke breskve - trenutno nema svježih.

Dakle, jedan list jedan red, vrijeme pečenja uglavnom kako piše na omotu, jedino sam dodala malo grožđica umočenih u rum, ispečeno poslužila toplo uz sladoled od vanilije, posula mrvicama keksa i mljevenih oraha te prelila čokoladu. U biti, poput domaće verzije McDonald's cool pite.

Čak bi se dalo malo  poigrati i sa cimetom.

Vezano za orahe, dodajem ih u sladoled, palačinke... Sve što ima oraha i malo čokolade može biti samo odlično.

Naravno, vjerujem da bi se kompot mogao skuhati (recimo limenka, dvije) zajedno sa sokom, možda čak i dodati puding od vanilije ili samo gustin, ali najbolje je kada ima čim manje namirnica; ukusnije je.

Veseli me spontana amerikanizacija, žrtva sam Pinteresta i baš uživam ondje, ali nekako je i stvarnost ljepša.

Kao maslina na pizzi

KONZERVIRANJE MASLINA

Priznajem, nisam baš iskusna po pitanju maslina, ali obožavam sve ono što ulazi u tu ukusnu priču: ulje, sam plod masline, kruh s maslinama, peciva s maslinama, salate s maslinama, čaša vina, masline i sir, pašteta od maslina... A i to je dobar početak.

Imam tek pet maslina, zadivljena sam otpornošću tog čuda prirode, a kako sam dosad imala problema tek s paunovim okom kojeg sam uspješno svladala, u skorijoj budućnosti namjeravam posaditi još nekoliko stabala. S obzirom da brojka mojih stabala nije impresivna, isprva se činilo glupim uopće brati masline. Želim reći, nije mi do megalomanije, ali što je skromno - skromno je. Zatim se u meni probudio nekakav prkos, i rekoh sebi pobrat ćeš te masline i pripremiti ih kao da imaš imanje maslina. Uostalom, jedna teglica i dalje je jedinstvena teglica o kojoj znaš sve; od koga je, kakva je, pa tvoje je.

Princip je vrlo jednostavan ako se more nalazi u blizini.

Dakle, pobrala sam masline i okupala ih u moru kojeg sam donijela kući u bocama. Navodno može poslužiti i izrazito slana voda, ali nisam pokušala.

Kada su prenoćile i odmorile se u kanti, prokuhala sam ih u kipućoj vodi. Miris koji se širio kućom bio je božanstven, zbilja mi je bilo drago da sam odlučila ići do kraja.

Procijedila sam ih i opet uronila u novo more i ostavila tako desetak dana. Kako je more tijekom stajanja nestajalo, samo sam dolijevala novo.

Svakodnevno sam ih njuškala i promatrala, uočavajući samo pozitivne promjene. Nakon ukupno dva tjedna od branja, uronila sam ih u vodu koju sam bogato posolila i dodala žlicu maslinovog ulja. Nisu se pokvarile, nisu se ispuhale.

Vrlo su ukusne, jestive, ali u onaj prvi trenutak malo čudne; nepcu nedostaje prepoznatljiva kemija, prirodno.
Da sam ih ranije ubrala vjerujem kako bi i izgledale bolje, ali za prvi put zadovoljna sam. Nisam se ne znam kako proslavila, ali može proći; fino je.

Lutajući Pinterestom, gutam ideje vezano za maslinove grane, tezu kako je stablo maslina ukrasan detalj svakog doma odavno sam upila. Uskoro ću podrezati maslinove grane (ne znam što se čeka) i izraditi vijenac od istih; bit će super.

S obzirom da se Rim nije izgradio u jedan dan, treba ići korak po korak. Za nadobudne poput mene, slijedi tutorial kojeg odvajam naslovom kako bi se u lakše uguglao.


KAKO OTVORITI OPG

Potrebna je slijedeća dokumentacija:

- U Narodnim novinama kupiti te popuniti obrazac za OPG. Ako se dobro sjećam cijena je oko 25 kuna.

- U bilo kojoj banci otvoriti žiro- račun, ali mora glasiti na nositelja OPG-a, odnosno vlasnika zemlje/ gospodarstva

- Kopija osobne vlasnika zemlje/ gospodarstva

- Na katastru izvaditi posjedovni list zemlje za OPG

- Ukupno 70 kuna taksenih marki

- U Zadru se ode na posljednji kat FINE, Agencija za poljoporivredu, ribarstvo itd.

Ako imate teren od recimo babe, tada možete urediti da je ona vlasnik svega, dakle nositelj OPG-a, a vi izvršitelj. Međutim, kod pitanja poticaja, vaše su ruke vezane, načelno ne možete ništa bez njezinog angažmana. Taj je dio malo nezgodan, ali sve ove informacije točne su 100%, doslovno iz prve ruke.

Danas par teglica maslina, a sutra tko zna?

Sretno!

Zadarske ulice itekako znaju iznenaditi; mužu i meni jedna od najdražih ulica za šetnju

Džemperi za koke II & Robica za patke

Dobar dan radni narode, budna sam od pet zahvaljujući kavi, a ugrijana od tople čokolade koju sam upravo popila. Jučer su stvari izmaknule kontroli, mojom greškom pohvataše se pijetlovi; bolnica radi punom parom, ali srećom svi su živi i upravo kukuriču svom snagom.

Mislila sam da se možda vole, ali ipak ništa od toga. Imam dojam kako moram nabaviti još koka, očito im je i malo cura na raspolaganju.

Ne znam hoće li ovdje kiša, snijeg ili nešto treće, voda je smrznuta u svim kantama i pojilicama, tako da su koke još u zoru dobile tople vode kako bi se ugrijale i osvježile. Podrazumijeva se da sam pristaša free range uzgoja i cijenim koncept prirodne selekcije, ali ujutro prilaziti kokama sa strepnjom tko je preživio, a tko ne, zaista zna ubiti u pojam.

I danas kuckam u drvo, svi na broju.

Idemo dalje sa robicom i džemperima, ne mogu si pomoći koliko je preslatko. Fotografije su preuzete sa Pinteresta, sve više obožavam Amerikance.

Ako sam dobro shvatila postoje i igračke za koke (dobro, o tome neću, sami uguglajte ako vas zanima) i patke se mogu izvoditi u šetnju.

Naravno, sve ima svoje ZA i PROTIV, postoji teorija kako je držanje kućnih ljubimaca moderno ropstvo, sa čime se mogu čak i djelomično složiti, jer dresirati psa da čuva mokraću i nuždu desetak sati dok se vlasnik ne vrati kući s posla ne znam ima li uporište u zdravom razumu... Ali šetanje s patkom djeluje mi fora, premda to ne bih isprobavala kod kuće.

Moj omiljeni avatar (ili cover) na društvenim mrežama

Do pisanja sutra :)

Džemperi za koke

Znam, trebala sam pisati o maslinama, ali malo sam zavirila u Pinterest i ostala ondje danima... Ili tako nekako. Uglavnom, izbezumila sam se što sve ondje ima. Jednostavno, "ludi Amerikanci" meni baš i nisu toliko udareni mokrom krpom po glavi, očito visok standard u zemlji obilja rezultira simpatičnim idejama.
I kad malo bolje razmislim, što je uostalom loše u nastojanju da svakodnevica bude smiješna, zabavna, uljepšana?

Moram priznati, još nastojim shvatiti kako Pinterest funkcionira, ondje sam vrlo nova, ali nakon dva dana spopala me tuga i očaj što sve ljudi imaju. Onda sam malo guglala svrhu te društvene mreže i naišla na podatak kako 42% Amerikanki zapravo upada u depresiju nakon razgledavanja sadržaja ondje, iz običnih razloga kao što je predivna fotografija savršene torte ili uredan dom opremljen savršenim dizajnerskim komadima namještaja. Stručnjaci smatraju da se na Pinterestu nalazi sve ono što nikad nećemo imati, život koji nikad nećemo živjeti.

Zato trenutno maštam o tome kako odjenuti svoje koke. Nije pusta tlapnja, ne? Ma ne.

A s obzirom da sam krenula dvaput tjedno na fizikalnu gimnastiku i upisujem tečaj francuskog, početkom jeseni nadam se tečaju krojenja, pletenja, heklanja... Uglavnom, nešto u tom smjeru.

Nego, vratimo se robici za koke. Fotografije su preuzete znamo već otkuda, postoji taj neki problem s autorskim pravima, nije mi baš jasan, a ako sam prekršila kakav zakon ubijte me!

Sad slijedi moja lista želja:

Cijene se kreću oko 40 $ ali ima i preko eBaya. 

I naravno malo sam razgledavala svoju odjeću, možda rastragam kakav džemper koji ne nosim, zašto da trune u ormaru? S obzirom da su koke dvonožne, robica im odlično stoji.

Kome je ovo glupo - hejter ;)

Nova godina, nova nadanja

Veselim se ovoj godini i nadam se da ću postići više nego lani, a obično su mi parne godine nekako bezbrižnije od neparnih, no vidjet ćemo.

 

Iščekivanje zime tijekom ove zime i blage temperature ugodno su iznenadile koke koje su imale manji zastoj u proizvodnji jaja od nekih tjedan i pol, ali sada slijede neki svoj raniji jesenski ritam i prezadovoljna sam. Da kucnem u drvo, nijedna koka nije uginula, nema smrzavanja, iako im se divim kako izdrže kad zora "stisne", pritom ponajviše mislim na hladnoću uoči svitanja.

 

Razmišljajući o rosi i magli, zamolila sam muža da im od mreže napravimo ogroman šator, vjerujem da je i "krov nad glavom" olakšao san, da ne kažem kako su počele spavati na otvorenome, izvan kokošinjca, u njega skoro da i ne ulaze, ondje spavaju jedino pijetlovi.

 

Da, pijetlovi. U ovom trenutku imam ih četiri i posve odgovorno, mislim ambivalentno, kažem- zaboravimo sve one moje hvalospjeve na račun veterinara, sada sam u nikad-više-preko-veterinara-fazi.

 

Što je najgore, ni ja ne znam prepoznati pijetla dok je pilić, tako da nisam baš ni mjerodavna ikog kritizirati, ali sada, ako ništa drugo, znam da dobro tretirani pijetao s manje od pola godine može biti ogroman, raskošan i kukurikati iz petnih žila. Tako da i sve one teorije kako pijetao stasa nakon godinu dana također padaju u vodu.

 

Dakle, prisutni: Niđica kao pijetao broj 1, zatim Šareni i Bježm'o koji rastu naočigled poput božićne pšenice, te Pritajeni, koji zasad skriva svoju muškost. Mislim da nije gay, nego samo želi ostati živ jer su učestale tuče oko koka i teritorija rezultirale odvajanjem, malo su zatvoreni, malo otvoreni kako bi se svi stigli pozabaviti curama.

 

Koke uživaju, možda su i zato jaja redovita? Dobar ljubavni život uvijek je razlog više, pokretač. Mali pilići stasali su u strastvene kokote i užitak je slušati njihovo kukurikanje te pratiti njihov razvoj. Najviše uživam jer su u ovom trenutku svi zdravi, jedino je Bjež'mo u par navrata silovao tuku koju nažalost nisam uspjela spasiti; uginula je.

 

 

Šareni



 

Bjež'mo, veliki pitomi dečko, samo se mrzi slikati

 

Dekica, terasa, čaj

 

 



Što je početak godine bez novogodišnjih odluka? Dakle, nakon boravka na fejsu, forumu i twitteru, vraćam se navikama koje sam prakticirala u prošlom stoljeću- vođenje dnevnika, uz planiranje dnevnih obaveza i izvršavanja istih te vođenje dnevnika zahvalnosti, dakle sve ne papiru, pisano rukom.

Čak imam osjećaj kao da se nalazim usred korizme, s obzirom da se na neki način odričem društvenih mreža, ali promatranje kako pauk na terasi plete svoju mrežu ipak pruža više spokoja i podlogu meditaciji.

 

Dakle, blog ću pisati najmanje triput tjedno, iduća tema je konzerviranje maslina, to sam radila po prvi put.

 

Kušali, preživjeli, dobro mirišu, ponudili i prijateljima, također jeli i preživjeli: dakle, ako se mi nismo otrovali, može na blog. Još jedan razlog je što kada sam tražila recept kako tretirati masline, izgubila sam se u moru informacija i recepata. 

 

 

 

 

Za kraj, fotografija dva preslatka psića susjede do nas. Nismo zapamtili kako se zovu pa ih muž i ja zovemo Tic i Tac jer su maleni poput tic- taca.