Priznajem, nisam baš iskusna po pitanju maslina, ali obožavam sve ono što ulazi u tu ukusnu priču: ulje, sam plod masline, kruh s maslinama, peciva s maslinama, salate s maslinama, čaša vina, masline i sir, pašteta od maslina... A i to je dobar početak.
Imam tek pet maslina, zadivljena sam otpornošću tog čuda prirode, a kako sam dosad imala problema tek s paunovim okom kojeg sam uspješno svladala, u skorijoj budućnosti namjeravam posaditi još nekoliko stabala. S obzirom da brojka mojih stabala nije impresivna, isprva se činilo glupim uopće brati masline. Želim reći, nije mi do megalomanije, ali što je skromno - skromno je. Zatim se u meni probudio nekakav prkos, i rekoh sebi pobrat ćeš te masline i pripremiti ih kao da imaš imanje maslina. Uostalom, jedna teglica i dalje je jedinstvena teglica o kojoj znaš sve; od koga je, kakva je, pa tvoje je.
Dakle, pobrala sam masline i okupala ih u moru kojeg sam donijela kući u bocama. Navodno može poslužiti i izrazito slana voda, ali nisam pokušala.
Kada su prenoćile i odmorile se u kanti, prokuhala sam ih u kipućoj vodi. Miris koji se širio kućom bio je božanstven, zbilja mi je bilo drago da sam odlučila ići do kraja.
Procijedila sam ih i opet uronila u novo more i ostavila tako desetak dana. Kako je more tijekom stajanja nestajalo, samo sam dolijevala novo.
Svakodnevno sam ih njuškala i promatrala, uočavajući samo pozitivne promjene. Nakon ukupno dva tjedna od branja, uronila sam ih u vodu koju sam bogato posolila i dodala žlicu maslinovog ulja. Nisu se pokvarile, nisu se ispuhale.
Vrlo su ukusne, jestive, ali u onaj prvi trenutak malo čudne; nepcu nedostaje prepoznatljiva kemija, prirodno.
Da sam ih ranije ubrala vjerujem kako bi i izgledale bolje, ali za prvi put zadovoljna sam. Nisam se ne znam kako proslavila, ali može proći; fino je.
Lutajući Pinterestom, gutam ideje vezano za maslinove grane, tezu kako je stablo maslina ukrasan detalj svakog doma odavno sam upila. Uskoro ću podrezati maslinove grane (ne znam što se čeka) i izraditi vijenac od istih; bit će super.
S obzirom da se Rim nije izgradio u jedan dan, treba ići korak po korak. Za nadobudne poput mene, slijedi tutorial kojeg odvajam naslovom kako bi se u lakše uguglao.
KAKO OTVORITI OPG
Potrebna je slijedeća dokumentacija:
- U Narodnim novinama kupiti te popuniti obrazac za OPG. Ako se dobro sjećam cijena je oko 25 kuna.
- U bilo kojoj banci otvoriti žiro- račun, ali mora glasiti na nositelja OPG-a, odnosno vlasnika zemlje/ gospodarstva
- Kopija osobne vlasnika zemlje/ gospodarstva
- Na katastru izvaditi posjedovni list zemlje za OPG
- Ukupno 70 kuna taksenih marki
- U Zadru se ode na posljednji kat FINE, Agencija za poljoporivredu, ribarstvo itd.
Ako imate teren od recimo babe, tada možete urediti da je ona vlasnik svega, dakle nositelj OPG-a, a vi izvršitelj. Međutim, kod pitanja poticaja, vaše su ruke vezane, načelno ne možete ništa bez njezinog angažmana. Taj je dio malo nezgodan, ali sve ove informacije točne su 100%, doslovno iz prve ruke.
Danas par teglica maslina, a sutra tko zna?
Sretno!
 |
| Zadarske ulice itekako znaju iznenaditi; mužu i meni jedna od najdražih ulica za šetnju |
Nema komentara:
Objavi komentar