Zdrave palačinke s bananama, zobenim pahuljicama i bla bla bla

Živimo u vremenima raznih pravaca, pokreta  zdrave prehrane i opreznog sljubljivanja namirnica, impresivnih fotografija stola, ali i dalje se može čuti "ipak nije to taj okus i miris od nekad".

Kada netko u društvu kaže "hranim se zdravo" riječ po riječ nastane rasprava od pola sata. Što uopće znači "zdravo"? Da li je uopće realan trendovski hejt protiv Vegete, ako su svježa mrkva, peršin, celer itd. nastali u dan - dva u nekom stakleniku, utovljeni raznom kemijom, bez sunca i svježeg zraka, kiše i magle? Sezonsko voće i povrće sve više postaje mit, nisu ni tržnice ono što su nekad bile.

Ponekad imam osjećaj da se netko sjeti nečeg, naiđe na istomišljenike i ta gomilica nekim čudnim putevima uvjeri mase - naprosto nema drugog objašnjenja za ovo kako se sve više potiskuje klasična kuhinja.

Ljudski život je zapravo čudo, pogotovo ako osoba dođe zdrava na ovaj svijet. Danas imamo grupu ljudi koja forsira kako djeca ne bi trebala primati cjepivo i ja primjerice imam oca koji kao mali nije bio cijepljen protiv dječje paralize, naravski obolio je, kao posljedica čitav život šepa i jedna noga mu je kraća, dakle broj jedne cipele mu je 46, druge 35.

I tako sinoć u jednom društvu, ispostavi se da i brat našeg prijatelja također kao mali nije dobio cjepivo, isti simptomi kao kod mog tate. Zamislite vi to, a na televiziji zurimo u nevjerici u prilog o tome kako postoje roditelji koji se odupiru cijepljenju.

Hrana je također jedna vrsta čuda. Posadite zrno, nikne glavica kupusa teška dva kilograma. Ako uberete zaista mladi luk, on je sladak, baš kao i radič ili riga.

Zato mi i nije baš jasno, zašto se umjesto njegovanja starih dobrih klasika poput palačinki pribjegava "zdravim palačinkama s bananama" jer banane bi trebalo izbjegavati u širokom luku: debljaju (osim ako napravite multiproteinski napitak: pet ili šest bjelanjaka, pola litre mlijeka, dvije banane, zobene pahuljice, cimet... Pločice na trbuhu zagarantirane), posebno ako ste ikad analizirali mršavljenje prema Montignacu, laka mu zemljica, taj mi je zaista pomogao u životu.

Dakle, iz inozemstva preko brojnih food blogova do nas dođe ideja o palačinkama bez jaja i brašna, nastane ludnica bez da itko malo stane i porazmisli, ili barem klikne kako banane uopće dolaze do trgovine, onako laički možemo zaključiti kako banane baš i nisu hrvatsko sezonsko voće?

Ono što vam iz prve ruke mogu reći, banane se ne beru samo zelene, nego MALE, SITNE POPUT UPALJAČA. Smještaju se u štive i plove oceanom 30 dana do odredišta, recimo Costa Rica - Rotterdam.  Na brodu postoji sistem koji doziranjem umjetnog etilena od strane posade ubrzava sazrijevanje banana. Dok dođu do Rotterdama banane su velike, pune, žute, a nisu nikad vidjele svjetlo dana. 

I tako imamo situaciju da su pomorski strojari ujedno i farmeri.

Logično je upitati sebe: kako onda palačinke bez domaćih jaja ali sa bananama mogu biti zdrave, i ako se svi toliko brinemo što unosimo u organizam, zašto malo tko stane u traperice od prije pet godina?

Zato ponekad imam osjećaj da neki moji recepti, baš kao i način života, nikada neće biti dovoljno dobri za velike mase, jer tu nema nekog velikog otkrića, samo dobra stara prava domaća kuhinja, bez efekata.

Ipak, odlučila sam "izbaciti" tri po meni lagana recepta, ukusna, sočna, zdrava. I ove recepte, najvažnije, možete smatrati bazom i dalje nadograđivati sami: povrćem, sirom, vrhnjem, vinom... Doživite recepte na način da vam skrećem pozornost na nešto što možda niste dugo jeli ili išli za time kako kombinacija može itekako funkcionirati u ustima.

Bitno je razlučiti da što više znamo bolje ćemo i kvalitetnije živjeti.

Zanemarite kruh na nekim slikama, stalno ga pravim po ovim kišnim danima tako da ili se diže ili hladi ili samo čeka rezanje.



BRZA SALATA - IMITACIJA McDonald'sa



Meni baš nedostaje "mekić", navodno bi se mogao napokon otvoriti i u Zadru.
Uz ovu donekle zdraviju varijantu, dakle bez kraljevskog preljeva i onih njihovih slatkih komadića kruha, odlično ide pohana piletina ili puretina, pogotovo ako istu narežete na kockice.

Dakle, imamo:

° tvrdi sir ili parmezan ili gorgonzola... Može sve to ili ništa od toga, ovo je samo topla ideja :)

° kruh za toast prepečen i narezan na kockice, ili ako imate svoj kruh, tanko ga narežite, premažite maslinovim uljem, po želji dodajte peršin, češnjak - meni je recimo odličan za to češnjak u začinu.
Tako pripremljen kruh stavite na oko 200 stupnjeva, na 20 - tak minuta, ali ako ovo radite prvi put gledajte kako se situacija razvija, jednom sam tako zamalo zapalila kuću.

° salata, salata, svakakva raznobrojna salata.

Postupak vam ide da prvo operete salatu i dobro je osušite, nju začinite prvu. Stavim samo maslinovo ulje, sol i papar, bez octa, nekako mi ocat uznemiri okus sira.

Zatim ubacite sir pa kockice kruha.

Odlično paše i mozzarella, cherry rajčica, slani inćuni.

Ili i grah.

Ili kukuruz.

Vaša salata, vaša pravila.

(DOMAĆI)  KROMPIR JE IZ RAJA IZAŠAO



Nedavno sam na poklon dobila punu kutiju krompira, domaćeg ličkog, slavonskog i dalmatinskog. Nisam znala koji je koji, samo sam ih ravnopravno izmiješala.

Inače, svakog puta kada pripremam krompir ne mogu a da se ne sjetim Montignaca i njegove teorije kako krompir nije ništa drugo nego svinjski gomolj. Međutim, prije par godina prijateljica me pozvala na ručak: krompir i smrznuta carska mješavina (karfiol, mrkva, brokula) zapečena s krompirom i pored piletina. Bilo je za prste polizati i tada sam počela proučavati razne smrznute mješavine povrća, bilo je to nešto posve novo za mene.

Mrkve trenutno nemam, karfiol zasad nije bacio plod, ali uz domaći krompir nabrala sam domaće brokule.

Dakle, postupak bi ovako (nekako) izgledao:

° krompir narezati na ploške ili kako već imate naviku rezati ga. Staviti da se peče na 220 stupnjeva, može i 240, ovisi kakva vam je pećnica. Prethodno naravno nauljiti običnim uljem, još bolje - maslinovim.

° kad onako malo klone kroz 15 minuta, izvaditi tepsiju i začiniti peršinom, lukom... Kako volite, premda meni kod ovog recepta najbolje paše samo ružmarin, najbolje preuzme krompir.

° Brokulu ili smrznutu mješavinu povrća ili što već imate dodate zadnjih 15 minuta, prije nego se krompir posve zapeče.

U ovoj fazi dobro sve posolite.

Također, dodate po želji mozzarellu, gorgonzolu... Ili ništa od toga.

° Nakon što je brokula malo klonula, a krompir je već savršeno ispečen, dodate jaja koja ste nalupali pjenjačom ili vilicom. Osim što jaja ovom jelu dođu kao budali šamar, ujedno će doprinijeti da možete zapečeno servirati kao kocke, trokute i slično, dakle mašti na volju.

° Uz ovo vam odlično ide i cikla iz teglice ili kuhani grašak sa strane ili stara dobra salata od naribanog kupusa... Kako volite.

Kuhače se prihvatio i moj muž, on je naravno sve malo "podebljao", dakle uz krompir i brokule ide panceta, luk, papar u zrnu, peršin, ružmarin, sol, sve je zalio bijelim vinom i pri kraju dodao vrhnje.
Isto je bilo za prste polizati!

MOZZARELLA & PRŠUT


... ili vratina, panceta i slično ljube se odlično s bučinim uljem ili maslinovim te salatom kao podlogom.

° Na sitne kockice narežete mozzarellu, ovisi koliko pršuta ili nečeg drugog imate. Iskreno, ja narežem na desetak, volim kad je to malo veće, ali istina je da sve što je sitnije izgleda malo ljepše.

° Omotate listove pršuta oko kockice mozzarelle i zakačite/ pričvrstite čačkalicom. Ako su komadići sitniji trebat će vam više čačkalica.

° Na vruću tavu zapečete sve na naglo. Ako imate dobru toleranciju na vruće, najbolje da kockice okrećete tako da ih primite za slobodan dio vrha čačkalice. Ako ih budete vrtili/ okretali hvataljkom, a sve je gotovo za trenutak - dva, možda će predugo trajati i još će vam se sve raspasti.

° Čim ugledate prve bijele kapljice kao iz mlijeka, odmah skidajte s vatre, jelo je gotovo.

° Na svježu, prethodno rashlađenu salatu, prosušenu, posložite komadiće pršuta i mozzarelle. Možete slobodno dodati ulje, a gorčina nezačinjene rige i radiča ili oporost matovilca odlično se slaže sa slanim i masnoćom iz mesa.

Pršut i matovilac:

Toliko za danas, ako imate vremena uguglajte malo banane i ne ustručavajte se šokirati kolika mašinerija stoji iza toga, te mmmmmm baš su zdrave ;D



http://en.wikipedia.org/wiki/Reefer_ship


http://www.banana2008.com/cms/details/acta/879_40.pdf


http://matrixworldhr.com/2013/04/18/banane-voce-koji-bi-vegani-uskoro-mogli-prekriziti/


http://www.crowley.com/What-We-Do/Shipping-and-Logistics/Liner-Services-Overview/Service-Details/Refrigerated-Reefer-Cargo-Shipping-for-Perishables

Kartonici

Do 1.02., kada se otprilike kreće sa sadnjom, dijeli me manje od osamdeset dana, približno 77.

Malo sam pod dojmom upravo pročitane knjige "1000 neprocjenjivih vrtlarskih savjeta" i ispada da vrtlar nikad ne spava jer, ako ništa drugo, stalno nešto planira. Tako da skoro svakog dana skiciram kako bi vrt trebao izgledati jer u veljači želim biti odlučna i s jasnim konceptom.

Sama sadnja ne mora se odmah odraditi u samom vrtu, direktno na komadu zemlje ili gredici, za neke vrste povrća pravila nalažu prvo sadnju u čašice.

Sjećate se onih mojih karanfila s kraja ljeta? Sada su već veliki dečki i cure, samo što nisu procvjetali, mislim da im nedostaje par sunčanih dana i eto ih, svi vani. Dogodine, ako bude kakva akcija, rado bi ih presadila u one velike tegle od terakote tako da sva njihova ljepota dođe do izražaja. Zasad, imam dvojbu hoće li prebroditi zimu i jesu li ovi karanfili trajnice?

S obzirom da je vrijeme zaista nepredvidivo i nestabilno, treba unaprijed razmisliti što i kako naredne godine, posebno ako opet bude izuzetno kišno, ili učini kontru pa bude pakleno vruće.
Razgledavala sam čisto iz razonode mini staklenike po vrtnim odjelima i centrima, ali osim što su cijene prenapuhane i to u stvari ne bi trebalo koštati toliko, malo jači udar orkanskog juga i već se vidim kako tražim i skupljam dijelove po vrtu.

Međutim, imam neke pozicije tzv. zavjetrine i ondje sve stoji prilično stabilno (neka vas ne zavara terasa, iako je ondje uvijek lijepo za sjediti i zaštićen si, prvo s nje sve poleti) i tamo bi se dalo nakrcati čašica s budućim plodovima. Fiksirala bi ih kamenom i daskama.

Imam i taj jedan kavez koji zjapi prazan i pomislila sam kako bih ga mogla omotati prozirnom folijom, a unutra bi stala jedno tri kata čašica. I tako već neko vrijeme skupljam svu moguću ambalažu, posebno sve od tetrapaka, ali i razne limenke.
Iako sam mislila u jednu limenku posaditi jedan suncokret, a to će biti tek u travnju, kako ću tada preko noći ili čak i u mjesec dana prikupiti dovoljan broj limenki? Bolje zato krenuti sada s tom pričom.

Tetrapak je, čini mi se, nešto sretnije rješenje nego plastične čašice, iako sam nabavila 3 kune / 100 komada čašica za kratku kavu ili espresso, dakle minijaturne su. Osim toga, gornji dio tetrapaka može poslužiti kao dio improviziranog krova, podbočen s dva ili četiri štapića. Zamislila sam da sve to omotam prozirnom folijom i izbušim rupe radi cirkulacije zraka.

S obzirom da sam poput pravog hrčka prikupila sve i svačeg, u početku kada toga nije bilo toliko puno, oprano i posušeno držala sam u kutu sobe, zatim je gomila završila u drvarnici, ondje naravno najezda miševa, i na kraju iznova oprano i posušeno stoji u kutu terase.
Kako ne namjeravam prestati sa sakupljanjem sve do veljače jer to je kao kad se seliš, iznenada nitko nema praznih kutija, morala sam malo stati na loptu i upitati sebe jesam li normalna sa svim tim tetrapacima.

Međutim, već neko vrijeme čitam forumaše na Cvijet.Info, ali jedva se ondje snalazim. Čak sam i otvorila profil imena Suncokretica, ali dalje od toga nisam se usudila ići jer ne razumijem pravila i sve mi je nekako strano i čudno.
I tamo naletim na "Eksperiment s rajčicama" koji se protegao na šest stranica uz nekoliko zaista korisnih fotografija, počevši od ideje da se staklenik stvori od plastične kutije za igračke i odlaganje stvari.


http://www.cvijet.info/forum/forum_posts.asp?TID=763&PN=1&title=eksperiment-s-rajcicama



I ono najvažnije, ako sam sve dobro pohvatala, forumašica živi u Francuskoj, a kako je ondje bio jedan hladan val u travnju, kada je i nabavila šator za povrće i plastenik (upravo ti koje sam razgledavala i u sebi mislila nema šanse!), sve joj je prilično povelo, iako mislim da su novi izdanci urodili plodom.

Također, mislila sam da kad se kupi ta konstrukcija, to je za te novce uglavnom to, ali čitajući ispostavilo se kako je tijekom noći konstrukciju potrebno omatati velom i sa još najlona, po danu otkrivati itd.

Naravno, svašta pametnog i korisnog ima kod nje

http://mes.pommes.free.fr/stranice/obrezivanje.html


Oduševljena sam i tim "snađi se drugarice" pristupom, a ako se time i tješim jer je tako sve i kod mene, pa i to je ljudski.

Nalazim da je ravnoteža negdje između "1000 neprocjenjivih vrtlarskih savjeta", gdje je sve super sređeno, organizirano, ali bojim se da ne mogu pratiti taj budžet, pardon, ni nemam ga, i s druge strane nalazi se vrlo snalažljiva "pomme dor"... Negdje treba podvući crtu dokle smo spremni ići.

Uglavnom, želim skrenuti pozornost da ako se trudiš sve nikne i sve nekako uspije. Nakon silne južine i kiša, čini se da će biti nešto od krompira, a niknuo je i katalonski radič, sve sam uvjerenija da s njima stvarno nema greške, prelako je.

Sve u svemu, vrijeme leti, u vrtu čak i brže. Do svibnja, maksimalno lipnja što ste posadili - posadili ste. Pripremite se na vrijeme, dobra priprema je pola posla.

Pozdrav i do čitanja  :)

O ne, opet muffini!

Imam neki dojam da, možda je do mene, muffini su toliko u trendu i upravo iz toga razloga nikad neće postati klasik, poput primjerice pite od jabuka ili torte s orasima. A recimo torta s orasima postaje vrsta koja izumire, nagađam nije dovoljno fotogenična. Imamo i te nutricionističke pravce kako orasi "teško padaju na želudac", masni su, debljaju i slično, a pravo da vam kažem što može biti zdravije od šake lješnjaka, badema, oraha?

Meni se koncept muffina sviđa jer svaki može imati svoj neki okus, aromu, a najdraže mi je što oko njih nema puno suđa i ne moram odvajati bjelanjke od žumanjka. Kako stalno gledam što ima novog po netu i proučavam što stare, što nove recepte, naletila sam i na klasik Victoria Sponge Cake. Dvaput sam je napravila i nije mi ispala baš nešto, znate ono, očajan izgled super okus. Tu se isto donekle poštuje pravilo mokrih i suhih sastojaka, baš kao i sa muffinima, ali naglasak je da se maslac mora dobro, ali dobro izmiješati s jajima, do potpune promjene strukture.

S obzirom da nije bilo nekog gubitka isprobati na muffinima  Victoria Sponge Cake pristup, recept koji je već bio na blogu (originalno za kuglof) malo je prepravljen drugačijim koracima.

SASTOJCI :

4 jaja
pola margarina ili bolje, maslaca
30 dag šećera
10 žlica mlijeka
30 dag brašna
prašak za pecivo


IZRADA:

Prvo izlupajte sam margarin ili maslac, koliko može, to traje par minuta, zatim dodajte cijela jaja. Morat ćete malo pogurati masu kako biste je približili jajima i onda nastaviti dalje. Naredni mokri sastojci su mlijeko i meni obavezan rum. Zapravo, rum punč i o njemu je već bilo govora na blogu.

Nakon toga slijedi povezivanje sa suhim sastojcima, brašno + prašak za pecivo + šećer/fruktoza.

Nemojte se iznenaditi ako smjesa ne popije svo brašno - stoga i jest preporuka dodavati brašno mic po mic, obično meni ostanu dvije do tri žlice kao suvišne.

Pecite na 150 - 170 C oko 25 - 35 minuta. 

Osobno ugrijem pećnicu na manje od 100 stupnjeva, čisto da se ne prestraše kad uđu unutra, a onda pojačam na 160. Ako vidim da previše "gore" malo smanjim, znate već kako to ide.

KAKO NADJENUTI MUFFINE

Stvarno, ali stvarno ne vjerujem da komadići čokolade funkcioniraju u ustima i pod zubima nakon što se napate i prekuhaju na 160 - 200 stupnjeva, probala sam recimo kao nadjev i obožavanu bijelu Linoladu i bilo je, najblaže rečeno - katastrofično. Iskušala sam i kupovne čokoladne "kapljice", ali ne - meni to nije ono pravo.

Jedno je predivna fotografija na Instagramu, a drugo je realnost na tanjuru tako da posežem za gorkim kakaom izmiješanim s rumom, već skuhanim višnjama, a kao nadjev pripremila sam i tri limuna raskuhana taman do marmelada - trenutka.

O tom pristupu bilo je govora i kod sladoleda, nije isto imati u ustima smrznutu višnju ili rashlađenu a prethodno skuhanu višnju, to su dva svijeta.

Rekla bih da što je nadjev vlažniji i muffini su sočniji. 

Inače, sviđa mi se razmrviti medenjak u smjesu za muffine, ali to su sad sve nijanse kako tko što voli i što se kome sviđa.

S obzirom da sve više postajem fan gorkog, oporog i kiselog, tri domaća limuna, neprskana i netretirana koja sam dobila na poklon raskuhala sam i kad mi bude do toga napravit ću muffine s limunom.

E da, dobila sam i četiri domaća šipka, sad kad sam učitala fotografiju vidim i oni su tu.
Malo sam morala pričekati da sazru...

Nadam se da će u ovom oceanu recepata netko isprobati i ovaj način izrade muffina te zasladiti se :)

Do čitanja :)