Translate

četvrtak, 30. listopada 2014.

Zašto pijetao kukuriče u ponoć?



Gotovo svakog dana ovo pitanje nekog dovede na moj blog, Kada sam i sama nastojala dobiti odgovor nekako mi se čini da sam težila romantičnom, pomalo poetskom smjeru, a bilo je ondje i dosta predrasuda, u smislu je li to negativno ili ne, zla slutnja itd.

Da se ne gubite po blogu, evo direktan odgovor na direktno pitanje.

Dakle, zašto pijetao kukuriče u ponoć? Zato jer je kreten. 

Naime, mnogo sam proučavala zašto pijetlovi znaju tada kukurikati i došla sam do određenih spoznaja. Ako je pun mjesec ili je mjesečina intenzivnija no inače, meni pijetlovi gotovo da i ne spavaju. A kad mjesec dođe iznad kokošinjca, obasja isti i oni nagađam zablese te počnu kukurikati kao da sviće.

Zaključujem da se slično dešava i ostalima, moji se znaju uzbuditi točno u 00.15 i 2.00 i baš tada svjetlo vani bude kao da je dan.

Međutim, ne kaže se uzalud da je najmračnije prije svitanja, tada krenu kukurikati, u mrklom mraku, pa možda nije isključeno da se čuju u ponoć jer im situacija sa svjetlom nije "prirodna".

Kod nas ima mnogo ježeva, zmija, miševa, mačaka itd., a kako su pijetlovi čuvari teritorija, čim osjete uljeza - reagiraju kukurikanjem, baš u te neke čudne sate.

Uočila sam da ponekad susjedni pijetlovi krenu kukurikati i onda se naravno uključe i ovi moji. Naravno, ako sam u kući čujem samo moje kokote, ali kad izađem napolje shvatim kako se radi  običnom dovikivanju.

Sve zle slutnje zaboravite. Ovdje pijetlovi toliko često kukuriču u ponoć, kada bi stvarno narednog ili toga dana netko umro odavno bi nestalo čitavo selo. Zdrav pijetao kukuriče i nema tu ničeg lošeg, čak ni kada se to dešava u ponoć. Jedino što se dosad pokazalo pouzdanim jest da ako pijetao kukuriče na kraju dana - definitivno možete očekivati kišu i oluju.





Nadam se da sam nešto sitno pomogla, brinite o svojim pijetlovima i kokama, a čar prirode jest i u tome što je ona na svoju ruku i ne možemo odgonetnuti baš sve.






Nema komentara:

Objavi komentar