Do 1.02., kada se otprilike kreće sa sadnjom, dijeli me manje od osamdeset dana, približno 77.
Malo sam pod dojmom upravo pročitane knjige "1000 neprocjenjivih vrtlarskih savjeta" i ispada da vrtlar nikad ne spava jer, ako ništa drugo, stalno nešto planira. Tako da skoro svakog dana skiciram kako bi vrt trebao izgledati jer u veljači želim biti odlučna i s jasnim konceptom.
Sama sadnja ne mora se odmah odraditi u samom vrtu, direktno na komadu zemlje ili gredici, za neke vrste povrća pravila nalažu prvo sadnju u čašice.
Sjećate se onih mojih karanfila s kraja ljeta? Sada su već veliki dečki i cure, samo što nisu procvjetali, mislim da im nedostaje par sunčanih dana i eto ih, svi vani. Dogodine, ako bude kakva akcija, rado bi ih presadila u one velike tegle od terakote tako da sva njihova ljepota dođe do izražaja. Zasad, imam dvojbu hoće li prebroditi zimu i jesu li ovi karanfili trajnice?
S obzirom da je vrijeme zaista nepredvidivo i nestabilno, treba unaprijed razmisliti što i kako naredne godine, posebno ako opet bude izuzetno kišno, ili učini kontru pa bude pakleno vruće.
Razgledavala sam čisto iz razonode mini staklenike po vrtnim odjelima i centrima, ali osim što su cijene prenapuhane i to u stvari ne bi trebalo koštati toliko, malo jači udar orkanskog juga i već se vidim kako tražim i skupljam dijelove po vrtu.
Međutim, imam neke pozicije tzv. zavjetrine i ondje sve stoji prilično stabilno (neka vas ne zavara terasa, iako je ondje uvijek lijepo za sjediti i zaštićen si, prvo s nje sve poleti) i tamo bi se dalo nakrcati čašica s budućim plodovima. Fiksirala bi ih kamenom i daskama.
Imam i taj jedan kavez koji zjapi prazan i pomislila sam kako bih ga mogla omotati prozirnom folijom, a unutra bi stala jedno tri kata čašica. I tako već neko vrijeme skupljam svu moguću ambalažu, posebno sve od tetrapaka, ali i razne limenke.
Iako sam mislila u jednu limenku posaditi jedan suncokret, a to će biti tek u travnju, kako ću tada preko noći ili čak i u mjesec dana prikupiti dovoljan broj limenki? Bolje zato krenuti sada s tom pričom.
Tetrapak je, čini mi se, nešto sretnije rješenje nego plastične čašice, iako sam nabavila 3 kune / 100 komada čašica za kratku kavu ili espresso, dakle minijaturne su. Osim toga, gornji dio tetrapaka može poslužiti kao dio improviziranog krova, podbočen s dva ili četiri štapića. Zamislila sam da sve to omotam prozirnom folijom i izbušim rupe radi cirkulacije zraka.
S obzirom da sam poput pravog hrčka prikupila sve i svačeg, u početku kada toga nije bilo toliko puno, oprano i posušeno držala sam u kutu sobe, zatim je gomila završila u drvarnici, ondje naravno najezda miševa, i na kraju iznova oprano i posušeno stoji u kutu terase.
Kako ne namjeravam prestati sa sakupljanjem sve do veljače jer to je kao kad se seliš, iznenada nitko nema praznih kutija, morala sam malo stati na loptu i upitati sebe jesam li normalna sa svim tim tetrapacima.
Međutim, već neko vrijeme čitam forumaše na Cvijet.Info, ali jedva se ondje snalazim. Čak sam i otvorila profil imena Suncokretica, ali dalje od toga nisam se usudila ići jer ne razumijem pravila i sve mi je nekako strano i čudno.
I tamo naletim na "Eksperiment s rajčicama" koji se protegao na šest stranica uz nekoliko zaista korisnih fotografija, počevši od ideje da se staklenik stvori od plastične kutije za igračke i odlaganje stvari.
http://www.cvijet.info/forum/forum_posts.asp?TID=763&PN=1&title=eksperiment-s-rajcicama
I ono najvažnije, ako sam sve dobro pohvatala, forumašica živi u Francuskoj, a kako je ondje bio jedan hladan val u travnju, kada je i nabavila šator za povrće i plastenik (upravo ti koje sam razgledavala i u sebi mislila nema šanse!), sve joj je prilično povelo, iako mislim da su novi izdanci urodili plodom.
Također, mislila sam da kad se kupi ta konstrukcija, to je za te novce uglavnom to, ali čitajući ispostavilo se kako je tijekom noći konstrukciju potrebno omatati velom i sa još najlona, po danu otkrivati itd.
Naravno, svašta pametnog i korisnog ima kod nje
http://mes.pommes.free.fr/stranice/obrezivanje.html
Oduševljena sam i tim "snađi se drugarice" pristupom, a ako se time i tješim jer je tako sve i kod mene, pa i to je ljudski.
Nalazim da je ravnoteža negdje između "1000 neprocjenjivih vrtlarskih savjeta", gdje je sve super sređeno, organizirano, ali bojim se da ne mogu pratiti taj budžet, pardon, ni nemam ga, i s druge strane nalazi se vrlo snalažljiva "pomme dor"... Negdje treba podvući crtu dokle smo spremni ići.
Uglavnom, želim skrenuti pozornost da ako se trudiš sve nikne i sve nekako uspije. Nakon silne južine i kiša, čini se da će biti nešto od krompira, a niknuo je i katalonski radič, sve sam uvjerenija da s njima stvarno nema greške, prelako je.
Sve u svemu, vrijeme leti, u vrtu čak i brže. Do svibnja, maksimalno lipnja što ste posadili - posadili ste. Pripremite se na vrijeme, dobra priprema je pola posla.
Pozdrav i do čitanja :)
Nema komentara:
Objavi komentar