Nekako, potrajalo je. Nisu uginule, u igri iskočile van ili razboljele se.
Tada sam već shvatila da iako hladnovodne, ne vole baš direktno hladno vodu iz slavine, bolje neka ista odstoji i radi klora, a i kako bi došla na donekle sobnu temperaturu. Onda sam uhvatila samu sebe kako razmišljam o većem akvariju. Naravno, i više ribica.
Ispostavilo se da je veći akvarij nezgodan za održavanje bez filtera, pa sam kupila filter. Onda sam shvatila da postoje magneti za sjaj stakla, pa sam i to kupila.
Međutim, zlatna ribica nije jedina ribica na planeti, spontano sam se zainteresirala i za neke druge vrste.. poklonila aktualni akvarij s ribicama prijateljici i nabavila profesionalni sa grijačem, većim filterom, mjeračem topline, neonskom rasvjetom...
Svaki ekstra novac trošila bih na uređenje akvarija, već sam imala nekoliko pozadina, tema, znala sam ići toliko daleko da bih jastuke na kauču usklađivala sa aktualnim nijansama akvarija. Ne, to nije bila nekakva manična ludost, nego čista akvaristika.
Nije trebalo dugo i akvarij s ribicama postao je najljepši ukras stana. Sjećam se oduševljenja kad sam ustala jednog jutra i odmah onako po navici otišla uključiti akvarijsku rasvjetu a kad tamo... Na stotine malih ribica... Taj je prizor bio kruna truda. Zaokružena priča. Potvrda.
Ali nisam znala da male ribice trebaju "riblje rodilište" i velike ribe već istog dana pojele su sve male... Danas na sve to gledam kao na odličan, zanimljiv hobi, a svaki hobi ima neki svoj razvojni put, korake. Koraci traže vrijeme, a s vremenom spoznajemo razne trikove.
Tako je doslovno sa svime čega se primimo.
Trava zelena
Vrtlarenje postaje sve popularnije, a sve što je popularno nažalost gura pod tepih određene realnosti. Sad je to kao nekakav đir. Primjerice, boravak u vrtu može imati terapijski učinak i ondje se bez problema možemo čuditi ljepoti jednostavnog, ali put do vrtne oaze nije ništa drugo nego naporan rad, doslovno šljaka po suncu i kiši.
Zatim, bavljenje vrtom strašno puno košta. A ono nedostižno jer je nedostižno radi financijskih razloga baca nas u osjećaj tuge, frustracije, nemoći - dakle ništa od instant terapijskog učinka vrta.
Primjerice, želite bosi hodati po svojoj travi. To vam je san. E, pa to košta.
Nažalost, nalazimo se u vremenu kada je jednostavnost skupa.
Znači, recimo da planirate do kraja ljeta imati travnjak. Nažalost, plan vam je skoro pa osuđen na neuspjeh jer su mravi, upravo sada, jači nego ikad. U trgovini će vam reći da možete posaditi travu po principu dvije šake trave, šaka otrova za mrave.. Po meni, to je previše otrova i previše novaca. I nema garancije da vam mravi neće sve odnijeti, ipak su uvijek brojčano jači.
Ali recimo da ste napokon posadili travu i sve se odvilo po planu. Opet, morate je održavati, dakle trebate je rezati. Solidna kosilica košta oko 1500 kuna, recimo trenutno koristim električni trimer, cijena mu je oko 500 kuna.
Dakle, razmišljate o sadnji trave, idealno vrijeme je kasna jesen. Sad ništa od toga. Dotad na raznim akcijama i rođendanima vrtnih centara možete prikupiti dovoljno materijala za sadnju.
Ako u vašem dnevnom suživotu postoje članovi kućanstva štedljivi na vodi, razmislite o svojim željama. Jer trava želi vodu. Zelena površina traži obilnu vodu, bogato zalijevanje, inače ništa od toga.
Do trave ćete doći kroz pet jednostavnih koraka:
1. sadnja tijekom jeseni, prvenstveno jer se tada mravi povuku
2. obilna sadnja, na gusto
3. voda
4. prihrana
5. redovita košnja
Vrtna oaza
Vrtna oaza zapravo je doživljaj prirode koja ovisi o našoj ruci i njezi, unutar gabarita koje posjedujemo. Usudila bih se reći da postoji i balkonska oaza, te cvjetno ozračje terase. S obzirom da sam se usredotočila na povrtnjak, terasa mi je trenutno prilično praznjikava, ali s obzirom da čeka kompletni makeover o kojem sam ranije pisala, iduće godine posvetit ću se tome u kompletu.
Naime, možda nisam u pravu, ali više ne vidim smisao u kupnji sezonskih pelargonija i ostalog sezonskog cvijeća, a kako ih zimi nemam gdje pohraniti, odustala sam od uzgoja lijepog cvijeća, osim ako nisu trajnice.
Opet se vraćam lukovicama koje ne samo da mi odlično napreduju, već su i trajnice koje se iz godine u godinu sve više množe i razvijaju.
Moramo također imati u vidu da nema svaki zrak blagorodan utjecaj na svaku biljku. Ne uspijeva sve svugdje. Ne uspijeva sve svakome.
Živim na poziciji gdje ljetna žega doslovno kosi sve pred sobom, teglice s cvijećem doslovno gore i mada to zvuči malo blesavo, ali potrebno ih je čak i izvana osvježiti vodom.
Stoga sam odlučila promijeniti pristup i ove sam godine posadila gladiole uz puteljak do kokoški, a nakon ljeta planiram posaditi zumbule i tulipane, ili kad već njihovo vrijeme jest.
Lukovice su nešto čemu ću se okrenuti jer dugoročno imaju više smisla od sezonskog bilja koje kroz neko vrijeme nažalost moramo baciti. Ujedno, to je i bacanje novaca.
Osim raznih lukovica koje niču 100% ako se uredno posade i prihranjuju, iz doslovno čašice jogurta niknut će raskošna trajnica ako nabavite kostriš. Kostriš ima zanimljive žute cvjetove bez mirisa, a zelen je čitavu godinu, odlično podnosi oštru zimu. Mali kostriš mislim da košta oko 5 kuna.
Oleandar, šimšir i ruže također odlično podnose sve uvjete. S obzirom da ima odličnih foruma namijenjenih vrtoljupcima, ne bih dalje širila temu.
Usredotočila bih se na one koji imaju balkone, recimo skučene. Primjerice, u podstanarstvu. Naravno da kada si negdje kod nekog i to nije tvoje - malo smo demotivirani ulagati. Stoga biljke tipa kostriš (jeftine, efektne, trajne) ne predstavljaju velik izazov, a odlično podnose selidbe. Isto je i sa lukovicama.
Međutim, nekako sam pobornik stava da sami stvaramo atmosferu, pa čak i ako nemate vrt, balkon i slično, možete ozračje vrta unijeti u jedan kut gdje biste se rado odmaknuli od svega ostalog i u miru popili čaj, kavu, kakao, samo čašu vode.
Davno sam čula izreku "ne mijesi pitu onaj tko ima, već tko je naučio", i što sam starija sve više shvaćam mudrost te izreke.
Sve se svodi na to kako iz ničeg stvoriti nešto.
Evo par starih fotki, davno prije našeg doma:
Vrt je mnogo lakše odraditi od travnjaka, nije toliko specifičan u smislu da vrtnu priču možete realizirati bilo kada. Ponuda je toliko raznovrsna da bilo kada možete stvoriti raj za sebe, neovisno o godišnjem dobu.
Osobno volim kad vrt ima nekakvu priču, polaznu točku, mene je recimo netom prije selidbe vodila priča o puteljku gdje se nalazi Snjeguljica i sedam patuljaka, ona mirno stoji dok oko nje ptičice užurbano piju vodu, a kornjače se tromo kreću.
Snjeguljica je koštala 15 kuna, a patuljci kako koji. Nisam ih kupila odmah odjednom, već tijekom dvije godine. Puteljak od kamena nije predstavljao trošak, kao ni ukrasni kamenčići uzeti s plaže. I uvijek ti netko nešto pokloni, morske zvijezde koje samo skupljaju prašinu, školjke...i tako se ispostavi da si nešto stvorio. Divota.
Osobno, smatram da je nebitno da li se cvijet nalazi u vazi optočenoj kristalima ili običnoj teglici marmelade, prvenstveno jer ja promatram koliko je cvijet uspješan. Da li je vaš vrt sav u skupim keramičkim vazama ili u velikim, glomaznim kantama od boje - mislim da je sasvim nebitno. Pijete li kavu na balkonu u plastičnoj stolici i promatrate gradsku gužvu, ili na raskošnoj terasi u drvenoj ležaljci i uz vrt promatrate more: također nebitne informacije. Zvuči uobičajeno, ali uistinu - sve je u tome kako se osjećate.
Uostalom, i pas iz azila ili onaj kupljen jednako je sretan kad vas ugleda. Skupo versus jeftino postoji, besplatno je obično skuplje, ali negdje ipak treba podvući crtu.
Uzalud predivna fontana za ptice - ako ondje ptice ne zalaze. Radost je kad se vrabac uopće ukaže, zar ne?
Meni je čak zanimljivije skrpati nešto iz ničeg, probudite snalažljivost u sebi.
Slijede fotografije:
Ako u suštini nemate novaca za vrt, to je sasvim u redu. Ako vam recimo treba barem deset pelargonija, trenutno su između 12 - 16 kuna, a uz to trebate i prihranu i mnogo vam je izdvojiti 200 kuna, i to je sasvim u redu. U proljeće zamolite susjedu, prijateljicu, rodbinu, nekog da vam otrgne komadić ruže, olenadra, da vam da neki svoj višak. Ili, a Bože moj, otrgnite nešto negdje diskretno sami. U konačnici, da košticu limuna, naranče, trešnje, šljive, jabuke utisnete u čašicu jogurta - niknut će nekakav zeleni grmić. Bitno je odlučiti "sad krećem" i krenite planirati.
Ne mogu vjerovati, ali dogodilo se i to, ostajem bez mjesta za nastavak pisanja, dakle evo još samo za kraj fotografija moje prve rajčice, do čitanja... mislim već sutra :*
Nema komentara:
Objavi komentar