Dakle, ako je Zadar lijep koliko je čist (mislim da ima neka fora i sa Zagrebom, ali za to je prilično kasno, zaista je ne to koliko prljav, koliko neuredan), Zagreb je lijep koliko je pust!
Kako je pust, kako je divan, isto je bilo i lani, ali tada sam mislila da je to slučajnost... Da bar svi zauvijek ostanu na moru, predivno je!
Nedavno sam pročitala da postoje dvije faze u životu, prva je: idemo tamo, tamo su svi, a druga je, ajmo tamo, tamo nema nikog!
Dođeš u park, pet praznih klupa. Dođeš na Savski nasip, šetaš sam, nigdje nikog. Na mahove imam dojam možda je počeo nuklearni rat, ali nisu mi rekli. Gdje su svi? Zar smrdim? Predivno je. U ostalim vijestima, otkrila sam ovu pjesmu ----> https://www.youtube.com/watch?v=kyXJXQRPyKU
Iz epizode Znam što nisi radila prošlog ljeta i ijednog ljeta ikada ranije, dodajem kupanje u bazenu. Dakle, zaplivala sam po prvi put u životu u slatkoj vodi... sjajno. Uspjela sam glumiti leša, malo je teže nego kada si u moru, ali odlično je. I nedostaje okus mora, soli, ali sve u svemu, 9/10.
Kada se sve oduzme i zbroji, o Zagrebu sam donijela nekoliko zaključaka. Doći ću do deset, ali zasad sam došla do tri.
1. Ovdje su skoro svi nesretno zaljubljeni.
.... i da se zaista potrudim, imala bih top 100 ljubavnih grafita, ali nemam toliko slobodnog vremena. Da moraš "otpustiti ljubav", jednostavno moraš napustiti grad. Valjda zato svi toliko pobjegnu na to ljetovanje da ni ne isprintaju "mi smo na godišnjem odmoru" u nekom normalnom fontu, na nekom A4 papiru, nego doslovno uzmu papirić koji im je bilo žao baciti i naškrabaju to kemijskom olovkom ili flomasterom kojeg su našli u smeću. I ne znam, u idućoj sceni već su na magistrali.
Ovo je uljez, sretna priča, kupujmo hrvatsko:
2. Sve radi do ponoć.
Doslovno. Kao da živim u Opatiji 2007., noćni život nula bodova. Za jednu metropolu, ne možeš vjerovati da u ponoć ne možeš negdje dobiti nekakav alkohol, dakle nikakvo čudo da su ljudi ne samo nesretno zaljubljeni, nego i trijezni. Kao da im ovo prvo nije dovoljna kazna.
3. Oni zaista hodaju nasred ceste!
Kada sam živjela u Sukošanu, što mi se sada čini ne kao prošli život, nego pet prošlih života i osam paralelnih realnosti, sjećam se ljeta ondje, i kako bi Zagrepčani vikendaši hodali nasred puta, ceste ili ulice, i mi koji smo ondje bili domicilno stanovništvo, stalno smo ponavljali "Bože dragi, pa da li oni tako hodaju nasred ceste i po Zagrebu?"
Odgovor je... DA! I što je najgore, i ja sam prešla na tu vjeru, ne samo da hodam nasred ceste, nego i biciklu vozim po traci za tramvaj.
Nisam stigla do deset i nemam stotinu fotki grafita, pa ću sada o buhtlama.
Buhtle sam radila milijun puta, i uvijek bi bile fine, ali nikad tako fine kao kada sam prošle godine naišla na ovaj recept --- > https://www.coolinarika.com/recept/mekane-buhtle/?meta_refresh=1
Ne sjećam se ni što me navelo na taj recept jer sam imala "neke svoje", ali, kako kažu komentari ispod tog posta, nikad mekše buhtle nisam jela u životu. Moram se pridružiti tim komentarima, nestvarno su mekane. Sjećam se neke Masterchef epizode kada je Lana Klingor ispekla kruh, pa izjavila "mekan je kao duša". Eto, toliko su te buhtle mekane, nešto neopisivo, i ovo je samo nekakvo podizanje fokusa da postoji po meni najbolji recept za buhtle.
Već neko vrijeme ne koristim svježi kvasac, tako da ako se odlučite na instant, bilo koji je dobar, ja sam spontano prešla na onaj zeleni, za slatka dizana tijesta. I sviđa mi se što on ide direktno u brašno, a uvijek uspije dizanje tijesta. Mislim da je tajna ovog recepta u rastopljenom maslacu, ja se znam odlučiti za margo na bazi jogurta, bude super, pogotovo ako dodam žlicu kiselog vrhnja.
Ali da samo pratite recept s coolinarike, nema greške. I ono što mislim da čini koricu tako podatnom, hrskavom, slatkom, a opet nekako da se topi u ustima jest to mazanje s maslacem i šećerom u prahu, iako ispadne super i sa smeđim šećerom. Obično nalazim na recepte gdje se po vrhu stavlja jaje i slično, ali baš taj šećer u prahu (ili smeđi) i maslac naprave fenomenalnu kemiju.
Nikad nisam jela bolje buhtle, i već se mjesecima držim tog recepta te ga preporučujem. Želim reći, ako ćemo se igrati riječima s početka ovog posta, buhtle su fine koliko su mekane.
I dodat ću, i ja sam imala "neke svoje buhtle recepte", ali od prošle godine imam samo ovaj, i zaista je savršen.
Sve drugo uglavnom pratim po receptu, recept je toliko moćan da svako veće oduzimanje/dodavanje ne samo da je suvišno i nepotrebno, nego je čisto izmišljanje tople vode.
Iskreno, ne znam postoji li ljepši grad na ovoj planeti kao što je Zagreb, ili mi je jednostavno sjeo, i ne razumijem da ljudi koji žive u ovom gradu većinu vremena ne provode vani, na otvorenom. Gluhi će zauvijek misliti da su oni koji plešu ludi, i tako će oni koji su zabijeni svo svoje slobodno vrijeme na društvenim i ostalim mrežama, u bespućima interneta misliti da je ljeto u užarenom Zagrebu pakao, kakva greška! Zagreb ljeti je nešto najljepše što se Zagrebu moglo dogoditi, potpisujem ovakva ljeta... Ne znam koja je iduća tema i hoćemo li se nastaviti debljati, ali do čitanja :)
Nema komentara:
Objavi komentar