Kad se prije pola godine napokon počela ostvarivati moja vrtna priča, opečena ranijim pokušajima vrtlarenja (uglavnom me htjelo cvijeće, ne salata ili kupus) vodila sam računa da posadim samo zicere.
Recimo, presadnice salate bile su prvo što sam posadila. Uz normalnu količinu vode i sunca, svaka presadnica naočigled buja u glavicu.
Zatim mladi luk - o njemu sam već pisala, doslovno svaka lukovica nikne, a kako nam je već pomalo i dosadio i sve ga manje berem, imam domaće kapule čitavo vrijeme.
A zicer nad zicerima trebala je biti i blitva, i naravno, odmah sve megalomanski, idem s njom na najveću gredicu. Srećom, brzo su izrasli suncokreti i kukuruz pa se taj zavučeni neuspjeh nije uopće raspoznavao.
Odradila sam sve pažljivo, rahla, očišćena zemlja, voda, sunce, prihrana.. Razgovarala sam u poljoapoteci, rekli su mi posadite je na rjeđe, treba joj prostora; i to sam ispoštovala. Usprkos svemu, umjesto da nikne, ona je doduše dala par listova, relativno brzo počela je trunuti, trava je počela nicati sve više i više. Odmaknula sam se od te gredice i posvetila drugom povrću; ovo s blitvom nije uspjelo, idem dalje.
Međutim, ostalo je pola vrećice zdravog sjemena i odlučila sam se vratiti blitvi kad dođe vrijeme.
Nakon nekog vremena, pobrala sam svu rukolu, peršin i salatu i ove gredice zjapile su ovako na divlje jedno dva tjedna dok se nisam smislila što ću. Utoliko je jedan dio višnje na listićima počeo dobivati žute pjege, dakle bolesno odstraniti i učinilo mi se kad smo odrezali te grane - možda blitva nije imala zraka? Bujna živica, bujna višnja, strše suncokreti, prijeti kukuruz, dogmizale tikve - možda se previše toga nadvilo iznad i oko gredice?
Prvo sam sve počupala, prekopala, dodala nove zemlje, pokosila. Malo sam suzila i živicu oko koje će ujesen biti mnogo posla, trebat će je skratiti jedno dva metra jer je počela ići u stablo. Trebala bih preskočiti ogradu i s druge strane šišati je, ali s obzirom na vrućine i zmije zasad ne idem preko ni pod prijetnjom.
Naravno, nisam vodila vrtlarski dnevnik i zapravo ne znam što se ovdje nalazi. Ovog puta odlučila sam rastegnuti blitvu i na gredicu s kupusom, gdje odlično napreduje, a kupusu sam pridružila kamilicu i nekakvu ljubičastu salatu. Kamilica i salata su počele klijati, tako da nadam se tu neće biti problema.
A na ovoj gredici gore imam blitvu, nekog prijatelja između i okomito, ali naprosto sam zaboravila što sam sijala od silnog truda oko plodoreda. Na početku je ili brokula, ili cvjetača, radi se o kupljenim presadnicama.
Dakle, lijevo je kupus, između kupusa sam poredala tri hrpe salate, zatim kamilica, još tri hrpe salate do kraja.
Desno se nalazi blitva, a okomito balerina pospančica, navodno dobra prijateljica.
Zaključujem da kod sadnje blitve, klasa optimistični amater, treba pridružiti prijatelje. Nema načelno razloga zašto mi je gredica s kupusom i blitvom uspjela iz prve, s time da sam naknadno dodala salatu i kamilicu. Također, ovdje imaju sunca do oko dva sata iza podne, jedino imaju zraka, ništa ih ne zaklanja, dišu.
Kamilicu sam dodala i krompiru, sad živi bili pa vidjeli. I maćuhice sam nekome pridružila, ali tako ti je to mala moja kad ne vodiš vrtlarski dnevnik, a sad imaš amneziju.
Evo još malo slika blitve i susjednih gredica, od ponedjeljka do danas.
Inače, iz prve ruke mogu reći da su mladi luk i tikve veliki neprijatelji, listovi su mi pokosili sav luk.
Danas je jedan od rijetkih dana kad su mi sve gredice uredne, trava pokošena, perad namirena i uredna, parking pometen, prozori čisti... To se još nije dogodilo :)
Do čitanja!
Nema komentara:
Objavi komentar