Sve se poremetilo na način da se moje brojne kornjače iznenada otkopaše, patke već neko vrijeme nesu jaja, u psu sam pronašla krpelja, na terasi turobno; niti magle, sumaglice, vatrenog svitanja ili čarobnog zalaska sunca - sve je stalo.
Svečano sam se upisala u Gradsku knjižnicu Zadar te posudila tri knjige. Friedrich Nietzsche: "Bespoštedne misli", Irvin D. Yalom: "Kad je Nietzsche plakao" i Elizabeth Strout: "Olive Kitteridge". Jednom davno, otprilike u prošlom stoljeću, čitala sam jednu knjigu na dan, no ovih sam dana sretna ako "riješim" jednu tijekom tjedna.
Sve razumjeti znači sve prezirati rekao je Nietzsche. Malo hejterski, barem meni, ali sviđa mi se Tko od svojega dana nema dvije trećine za sebe, sužanj je; svejedno naziva li se državnikom, trgovcem, službenikom ili znanstvenikom.
U toj sam se rečenici baš pronašla i pola dana provela šetajući i upoznavajući Trogir. Nakon Šibenika i Murtera (bila sam i u Splitu u nekoliko navrata) Trogir se učinio kao logičan izbor.
Put je trajao oko sat i pol vremena, s time da sam naravno presjekla dio magistrale na način da sam došla do Biograda cestom kroz sela/mjesta Zemunik -Polača - Galovac - Tinj - Kakma - Jankolovica i tu izvukla oko pola sata prednosti.
Trogir je divan, i naravno bizaran u smislu da kad nešto pitaš nekog nitko nije iz Trogira, na tendama su lapsusi tipa "SLADOLED, KOLAĆI" i ima taj jedan "Park prijateljstva", lijepo piše naziv na tabeli, pažljivo s njihove strane, a metar do nalazi se istaknuti znak ZABRANJENO ZA PSE.
Mislim se, baš vam je cool to prijateljstvo.
Međutim, ostala sam bez riječi kada sam vidjela kako svaka kuća ili zgrada ima bezbroj stabala naranči i limuna, a ljudi malo izvan centra skoro da imaju plantaže agruma. Navodno uspijevaju sami od sebe, odgovara im klima, šteta što se ne uviđa kako bi se čitava ta priča mogla vrlo lijepo plasirati i potaknuti.
Ne znam zašto, bila sam uvjerena kako ću proučavati trogirske plodove, kad ono - ništa. Nula. A to je, naravno, karakteristično za lijepu našu; nikad ništa o nečemu zbilja posebnom. I zbilja mi nije motiv prljati ovaj blog hejtom, daleko od toga, ali... Sve u svemu, oni su se čudili mojim pričama o kokama, a ja njihovim o limunu i narančama.
Usredotočimo se na lijepo, slijedi malo ugođaja :)
Pronašla sam vilu koja me izuzetno zanima, nema veze što se raspada, vidim potencijal.
Milijun kuna, osjećam, i moja je.
Mislim, mene je zbilja lako usrećiti, volim i opustošene vile, skromna sam.
 |
| Jer ja to zaslužujem trenutak |
Danas je bio dobar dan, a s obzirom da je stigao i Lino kalendar za 2014., godina je službeno počela!
Za sve one koji večeras izlaze, dobar provod, do čitanja u nedjelju.
http://www.youtube.com/watch?v=nLwML2PagbY
Nema komentara:
Objavi komentar