U današnjem ludom tempu, imam tu sreću da mogu zastati i gledati svitanje, slušati pijetla kako kukuriče, maziti koke, čitati knjigu u travi dok mi pilići čupaju majicu.
Dakle, ovo nije blog o megalomaniji, o zaradi, o tome kako su moji kokošinjci savršeno izgrađeni i kako imam stotinu koka... Bit priče je da se usudite imati svoje jaje i da dobijete nešto korisnih informacija koje sam ja morala tražiti, pitati, guglati, često gledajući kako se mirim s gubitkom jer je nešto krenulo po zlu, a savjet je stigao tri dana poslije.
Ne znam buduće teme bloga, jer doći će i faza kada ćemo pretresti sve teme, ali ovo je na neki način moj put, vidjet ćemo kako će se razvijati, jer ni ja ne znam i ne opterećujem se.
Eto, muž dolazi za niti dva dana, između zasluženih romantičnih trenutaka iz ljubavnih romana, nadam se i - inkubatoru.
U biti, i jednim čizmama koje sam vidjela u izlogu, ali prvo inkubator. Prava sam farmerska sponzoruša, zar ne, ali o inkubatoru razmišljam na način kao uoči seksa: opsesivno, zatim "ali nije sve ni u seksu", pa onda opet intenzivno opsesivno, i naravno da je sve u seksu i u inkubatoru.
Uz to, napokon se nadam ozbiljnijem ograđivanju jednog dijela terena, jer koke su se toliko udomaćile da šetaju po haubi od auta i prirodno da će me muž poželjeti ubiti.
Mene moja perad veseli, rekla bih i ja njih, zabavlja me kako se primjerice sve više "čude" gdje sam, a s nekima se družim već oko godinu dana, pa je i sasvim logično da me vole na svoj način i, eto, trebaju me.
Uglavnom, "gdje je ona?" momenti redovito mi izmame osmijeh, iako treba imati na umu da moje inzistiranje na higijeni nije baš toliko paranoično i neopravdano, jer bakterije su tada svuda oko nas, ne možeš doslovno svako toliko prati ruke, bez da se prethodno ne dotakneš, ili dotakneš nešto što će ti završiti u ustima i slično, uneseno u samog sebe.
Kako sve perem vani, na otvorenom, što radi brzine, a što jer se zamislim, često se "poprskam" po ustima ili licu, ne mogu čak ni objasniti kako mi se takva glupost redovito ponavlja.. Malo sam i slijepa pa volim približiti oku zdjelicu ili pojilicu i eto, špricne me kombinacija vode i prljavštine.
Kako sam se prošle godine otrovala, ne znam, ali postoji teorija s foruma da sam se, ironije, otrovala radi prevelike higijene. Naime, iako je bilo vlažno i padale su kiše, prala sam kokošinjac svakog dana, isti se ne bi dobro osušio, koke ne podnose vlagu, a noći su im same po sebi bile mokre i vlažne, i sve je počelo isprva sa proljevastom stolicom. Ona se pojavljuje i u slučaju ako koka ne dobiva dovoljno krute hrane, ili joj dajete vlažnu hranu, dakle nedovoljno osušenu na zraku (primjerice tjestenina "ostala od ručka"), a može i od prljave vode.
Također, ovdje gdje živim, a to je još uvijek šuma, ima jako puno jutarnje magle, ponekad potraje i do podne, a kada bi im ponudila krmivo, primjerice u šest ujutro, očito bi i ono bilo vlažno već pola sata kasnije, i eto - problem proljevaste stolice razbolio ih je, a negdje u toj priči očito sam imala loše oprane ruke i rezultat svega bilo je trovanje uz prilično alarmantno otkazivanje nožne motorike.
Prilažem link vezano za bolesti koje nas mogu zadesiti vezano za tu temu: http://www.plivazdravlje.hr/bolest-clanak/bolest/514/zarazne/print A vezano za trovanje, u slučaju komplikacija, ono može dovesti i do paralize, više o iskustvu na: http://forum.roda.hr/threads/64704-Guillain-Barreov-sindrom-moje-iskustvo
Evo, još jednom apeliram i više neću dosađivati: higijena, higijena, higijena, kvalitetna hrana i ispaša, redovito svježa voda. Ostalo, izvan toga, nazivam sudbinom i višom silom.
Iz prve ruke, sada znam, obavezno imati u kući carbomed tablete, čaj od šipka koji se priprema na način da pet, šest vrećica zaronite u šalicu te pijete kao da je koncentrat. Uz to pomaže pojesti tanjur kuhane bijele riže.
Dakle, normalna, zdrava stolica trebala bi izgledati ovako:
Izvorno se fotografije nalaze ovdje : http://chat.allotment.org/index.php?topic=17568.0
Link sam dobila od jedne forumašice, usred svoje "proljevasta- stolica- drame", na temi Kokoši nesilice, na forum. hr.
Ako nešto nije u redu s linkom, evo naslovnice, ondje ima doista svega, vrijedi baciti oko.
Ako vam se dogodi, kao meni, bolesni svi, a sama u kući, sigurno imate cedevite ili bioaktiva, to može poslužiti kao prva pomoć, dok ne dođete do veterinara. Tada to nisam znala, ali bioaktiv na neki način liječi naše domaće životinje, ali i kućne ljubimce (psi, mačke). Uostalom, sve je to na ovaj ili onaj način testirano na životinjama. Isto tako možete im pripremiti slabiju cedevitu i pustiti je kao jedini izvor tekućine, da perad dobije na imunitetu dok se ne snađete.
Dakle, princip je izliti bioaktiv i koke same navale, dok je kod cedevite odaziv nešto lošiji, veterinar će vam vjerojatno dati nešto od ovog što vidite na slici iznad, možda kakav antibiotik, s time da osobno pestikal uvijek imam u hladnjaku, ako zatreba. Mislim da za 35 kuna, koliko košta, u vrijeme blagdana ili kakvog produženog vikenda, ne vrijedi izgubiti koku ili biti pod stresom.
Međutim, za proljevastu stolicu dobila sam i injekciju sa nekakvom tekućinom, i to sam im dozirala u vodu, oko pet dana, gurkala ih da piju, prijetila i vikala, i na kraju je sada sve jedna slatka anegdota.
Jedino, oprezno s doziranjem vitamina i kapi dok su koke "zdrave", one su osjetljive na veliku količinu vitamina, od toga također ugibaju. Držite se nekog realnog omjera, povremeno im ukapajte vitamine, dajte bioaktiv, čisto iz predostrožnosti i promatrajte njihovu stolicu, ona je mjerilo svega, uz dnevno ponašanje. To ne može štetiti njihovom razvoju.
U slučaju da koke ne dobivaju na težini, vjerojatno pate od unutarnjih glista. Prah dođe oko 15 kuna, koke treba pustiti da dobro ogladne, i potom im u krmivo/ prekrupu izmiješati sadržaj kako bi im se crijeva očistila. Taj mi je dio izuzetno mrzak, odgađam dok zaista ne shvatim da koka ne napreduje i previše je lagana, mršava, jer se jaja od tretirane koke ne smiju jesti tjedan - dva, ovisi, dok se životinja dobro ne očisti od nametnika.
Bitno je da koke zaista ogladne jer prah ima specifičan miris, i meni je odbojan, a one ga jadne jedu.
Dakle, vaša koka mora biti snažna, pahuljastog perja, zainteresirana, znatiželjna, od volje. Svakog dana mora napredovati.
Ostala sam dužna od prošlog puta fotografiju velikog kaveza, nažalost nisam pronašla neku dok je bio nov- novcat, ali sam iskopala par na kojima nije toliko oksidirao, odnosno smanjila sam sliku pa se čini da i nije toliko strašno. Stabilan kavez, velik, visok, dugačak, s ručkama, metalno dno koje se može podignuti - toplo preporučujem..
Za kraj, malo idiličnog suživota, naišla sam na neke stare albume, od zečeva sam odustala, ali mislim da ću im se vratiti, nakon inkubatora i ograde, volim ići korak po korak, zdravije je.
Lovački pas i zeko svakako idu zajedno, ali samo strpljivo...
U idućem blogu još malo dosađivanja oko higijene, problem zvan tekute, svakako je lijepo biti žena i imati obojenu kosu jer inače bi bilo zbilja gadno.
Ipak, budimo pobornici domaćeg i ne dajmo se obeshrabriti.
Veseli me što je moje jaje, usudila bih se zaključiti, lijevo dole : ... ate mix grain & grass; very good flavor. Međutim, ima tu i kukaca, glista - što uhvate, mudrice.
Jaje sa sirom i maslinama: kupovno. Previše tamno, previše zelenog, nema onog posebnog sjaja i kričavosti... Šteta za kupce kao zadnje u lancu industrijskog uzgoja.
Nema komentara:
Objavi komentar