Miniwash Karcher K 3.91 K 4.91

Ove godine, početkom veljače, naš miniwash slavi pet godina s nama, provedenih uglavnom sam, u mraku, nekorišten.

Ispravak, korišten je par puta, uglavnom prilikom posudbe prijateljima.

Četiri i pol godine to je stvorenje čubilo u ostavici, sve dok susjeda do nas nije počela graditi kuću. U početku sam svako toliko znala prebrisati prozore, međutim nakon nekog vremena jednostavno sam odustala. 

I, kako to obično biva kada se nešto zapusti, prozori se baš i nisu dali tako lako oprati, pogotovo ne utori, prelazi, ručkice. Moja se frustracija preklopila sa činjenicom da je muž bio kući, te predloži on meni da zajedno skinemo prozore, a on će ih sam oprati pomoću miniwasha. 

Uglavnom, svaki prozor, zapravo grilja, izgledala je kao netom izašla iz tvornice. Bili smo brzo gotovi, međutim meni vam se uvijek nekako činilo da za rukovanje time moraš biti astronaut, stoga nisam ni pokazala dublji interes.

Možda mjesec dana iza toga dešava se par situacija gdje se u meni jednostavno budi zanimanje za miniwashom. Pamtim da sam u jednom tjednu takoreći na svakom koraku susretala neku ženu kako pere auto ili tepih pomoću njega. Čak nije ni izgledalo teško. 

Kroz par dana kad su splasnuli utisci i nekako sam smetnula s uma sve u vezi te teme, prijatelj me zamolio ako mu mogu posuditi mašinu jer bi oprao kamenu kuću... Naravno, zašto ne? Vraćajući posuđeno donio je nekoliko fotografija sa sobom kako je kamena kuća izgledala prije, a kako nakon pranja... Nisam mogla vjerovati da se radi o istom kamenu i istoj kući.

Istog dana uzmem upute za rad  / korištenje u ruke - naravno ništa ne razumijem od općenitosti i opširnosti. Krenem malo istraživati, zalutam na kvarove i probleme, a nisam niti počela! ( http://www.forum.hr/showthread.php?t=673250 )

Uglavnom, odustanem, ali kako to obično biva zapravo nisam odustala samo sam privremeno odložila realizaciju, utoliko navrati prijatelj na kavu. Brže - bolje izvadim miniwash, samo da mi pokaže što ide u šta, uostalom - kako funkcionira?

Prejednostavno!!

U jedini slobodni utor/ rupu/ prazninu, kako želite, ide priključak s vodom. Jedino morate imati tu ajmo reći - plastiku, ona izgleda ovako:

Evo, malo sam vam izrezala, ako blog čitaju muškarci, vjerujem da vi znate, ali dame možda ne :)

Utakne se u predviđenu rupu, dakle tako osiguravate put vodi. U biti, logika: voda iz špine mora nekako ući u mašinu :)

Utor s četkom već je predviđen, osiguran, pričvršćen. Crna boja. Tu nemate što dirati.

Ostaje vam jedino priključak struje (strujni priključak ako želite), za to ćete trebati produžni kabel.

Miniwash se pokreće kada otpustite plastični kružić (crna boja, krug) i kada iza toga stisnete ručku, recimo pištolj.

Mala digresija: između dvije ruže niknuli krompiri ....  :D
Lijeva strana :)

To koliko je taj stroj moćan i savršen, neopisivo je. Doslovno gdje god da uperite  mlaz iste sekunde blato i prljavština nestaju.

Vezano za kokošinjac, nekih tjedan dana bio je kristalno čist, bez ikakvih mirisa i miomirisa, nešto neopisivo. Vjerujem da takve generalke također suzbijaju razmnožavanje tekuta, posebno ako se drveni dijelovi dobro operu. 

Nisam koristila nikakav deterdžent ili šampon radi trave, povrća, ruža itd. u tom trenutku, ali nema ni potrebe, mlaz uništava sve pred sobom.

O sigurnosti se može mnogo toga reći. 

Svakako preporučujem zaštitne naočale te sigurnu odjeću i obuću. Mlaz se u određenim situacijama, recimo kod pranja stepenica ili uz rub nečeg strahovito odbija, nemojte se čuditi ako vas ta hladna voda doslovno opeče.

Samo što nije proljeće, sada svi mi naveliko pospremamo, čistimo i zračimo, pripremamo, ako vam je miniwash ipak neizvediv izdatak, koliko vidim može se iznajmiti, primjerice -  http://orcushilt.com/visokotlacna-pumpa-za-vodu-mini-wash-150-bar/

Iskreno, nisam baš imala osjećaj da mi je "toliko" prljavo, ali drago mi je što sam u međuvremenu prestala svakog dana sve prolaziti vodom, radije samo pometem, a jednom mjesečno navalim na sve miniwashom. U početku, trebalo mi je dosta vremena da se sve lijepo očisti, ali kako sada iako bude zamazano, uopće nije baš tako strašno, ide dosta brzo.

Ne maltretiram puno, 15 minuta pa pauza, obično sve bude oprano kroz dva sata.

Same riječi hvale za miniwash, naravno držite se uputa proizvođača, ovo neka vam samo bude mali bonus i motivacija.

Do čitanja :))

Veljača ne pripada samo mačkama

Razmnožavanje ruža reznicama

Već je bilo riječi kako sam prepuna optimizma, uvjerena da činim pravu stvar, u dva navrata pokušala razmnožiti ruže.

Tek sad vidim gdje sam oba puta griješila, ali nažalost sve ono na što nailazimo na Internetu nije baš uvijek 100% pouzdano. Međutim, ako poput mene patite od želje za mnogim grmovima ruže, iz trećeg puta - na pravom ste mjestu.

Nažalost, bilo bi poželjno da zaboravite fotografije poput ovih: 

Old school

Iako smo na izmaku veljače, nije kasno da slijedite ove upute. Nažalost, problem s ovim blogom je je vrijeme postova - tekuće, aktualno, znači ono što procijenim da sam svladala i naučila prenosim ovdje. Istina, kad sam započinjala s nekim temama, bila sam ili prethodno opečena, ali s određenim stavom i iskustvom, pa sam stoga imala osjećaj kako sam na pravom putu. Upravo se tako osjećam sada, kad je razmnožavanje ruža u pitanju. I stoga eto posta.

Ako niste zaboravili, do prije par dana imali smo napokon zaista vedro vrijeme. U Dalmaciji, gotovo desetak dana. Tri sam dana čekala da se sve osuši te posadila špinat, rotkvice, mrkvu, luk, miješanu 

salatu, a kako sam nabavila vrtlarski pokrov/ deku/ vunu, sve sam lijepo pokrila na kraju. 

Međutim, iako je po danu bilo prekrasno, toplo vrijeme, od ranog jutra na pokrovu se nalazio led, tako da se nadam kako se ispod nije ništa poremetilo te će biljčice niknuti.

Par dana prije najavljene kiše, dobila sam odrezane grančice ruža, te upute kako postupiti s njima. 

1. Ruže se razmnožavaju za suhog vremena, najbolje dva, tri dana uoči kiše. Kada se posade, ne zalijevaju se baš obilno, jer postoji mogućnost da se voda u tlu smrzne. Bolje pustiti da se zemlja oko ruže suši na vjetru pa će se uslijed kiše reznica snažnije primiti.

Međutim, kako sam bila u stisci s vremenom, jedan dio posadila sam na vrijeme, a dvije ruže oko roštilja dan prije kiše, primile su se, ali kad malo bolje razmislim ondje je zemlja izrazito loša i suha.

2. Kad otkopate zemlju, dok centrirate reznicu odmah stavite gnojivo. Počela sam čuvati izmet koka, tako da sam imala svoje i moram priznati da je odlično. Ne znam kako bih složila recept za takvu vrstu prihrane ruža, ali na dvije šake izmeta recimo litra vode. I onda sam malo razblažila, tek toliko, nisam pretvorila u potpunosti u tekući oblik, iskreno nije mi se dalo miješati.

Međutim, jednom davno gledala sam na televiziji, radilo se o domaćem prilogu, uglavnom čovjek je izmet ovce miješao i miješao u vodi sve dok nije postalo tekuće.. Tako da zainteresirana sam isprobati, ali eto, što reći, ovog puta nije mi se dalo, a imam i tonik od koprive koji nikako potrošiti.

3. Zatim sam vratila dio originalne zemlje, ali završavala bih sa profesionalnom crnom. Ne bih baš zalijevala nešto posebno nakon toga. Malo bi poprskala vodom i to je bilo to.

4. Čim dublje posadite, bolje će se primiti, pogotovo ako imate granu sa tri pravca.

5. Što rezati? Kako rezati? Pa načelno čim krene vegetacija, ne možete odrezati krivi prutić. Nećete rezati suho, nećete rezati staro, rezat ćete ono što ima nagovještaj pupanja. Dakle, iz žive ruže koja se budi, a nalazi se živa u zemlji odrezat ćete komad i posaditi prema uputama iznad. 

Ako se štapić lista - ne, ako je iz buketa i stoji par dana u vodi - ne. Iz zemlje, živo. Sada, u veljači, ožujku.

Uglavnom, reznice su počele predivno napredovati i stvarno sam se razveselila. 

U fotografijama, priča bi izgledala ovako:

To je jedan dio fotografija, međutim malo sam se izgubila oko vrta, tako da sam kao što sam već rekla ruže oko roštilja posadila u posljednjem trenutku uoči kiše, mislim da se radilo o petku, sve u svemu, fotografije imaju naveden dan u godini.

Dodala bih samo plan da roštilj bude sav okolo naokolo u ružama, međutim usprotivio se muž, tada mu roštilj neće biti dovoljno muški... Tako da dva grma niču nadam se, na pristojnoj udaljenosti. I još četiri na jednoj strani općenito od roštilja, uz kućicu.

A kako napreduje izgleda ovako:

Znači, nikakvi krompiri... Nećete možda vjerovati, ali naišla sam i da je kora od banane odlična za ukopati u korijen ruže... Zaista ne znam što vam reći, kako prokomentirati, samo se sjetim mog bockanja reznica u krompir i recimo da možemo okončati tu ideju.

Za kraj evo dvije sličice kako odrezati ružu, međutim, ne znam koliko je to uistinu presudno ako ruža ionako niče sa svih mogućih strana reznice? Uglavnom, vi odlučite:

Uglavnom, ako se sa reznicom nešto živo dešava, na dobrom ste putu. U suprotnom, ako mijenja boju u žutu ili smeđu, suši se i ne napreduje takoreći naočigled, nešto ste napravili krivo.

Držim vam fige, do čitanja :)

P.S. svakako pokušajte doći do domaćeg gnoja, u najgorem slučaju, možda neki vaš poznanik, prijatelj ima kućnog zeca pa da vam da tog izmeta... podržite organsku varijantu!

Torte

Dugo sam razmišljala o naslovu ovog posta, na kraju sam se odlučila za jednostavno "Torte". Mislila sam na naslov "Torte bez greške", međutim navodno doslovno postoji recept tog imena, čak i kolač. 

Recepti o kojima će danas biti riječ zapravo imaju uporište u mojoj svadbenoj torti sada već pomalo davne 2011. godine. Naslov "Svadbena torta" također mi nema nekog smisla, posebno ako uzmemo u obzir da imamo posla sa, kako se kasnije ispostavilo, "Tortom 4 čokolade". 

No, krenimo redom.

Iskreno, kad sam rezala svoju svadbenu tortu, u to sam se vrijeme prilično ograničeno služila Internetom. Slasticu je donijela kuma, rad ruku njezine mame. To je bilo nešto najbolje što sam ikad okusila, a doslovno sam svejed od slanog do slatkog, sve moram probati.

Međutim, kako to obično biva, nikako uloviti mamu za recept. Godinu dana poslije, postala sam prilično aktivnija na Internetu i slučajno je ugledam  http://www.coolinarika.com/recept/cokolada-u-cetiri-boje

Torta četiri čokolade

Malo sam računala, a s obzirom da sve nastojim dokumentirati fotografijama, prilično točno mogu reći da sam ovu tortu dosad napravila sedamnaest puta. I kako učenik spontano postane bolji od učitelja, zamjerke izvornom receptu su nebitne, ali možda i ne.

Prva zamjerka odnosi se na boje torte, odnosno biskvit često zna biti identične boje kao i tamna čokolada, pa vizualno kao da se radi o torti od tri, a ne četiri vrste čokolade.

U biskvit stoga dodam i žlicu tamnog kraševog kakaa, a ako mi se čini da su kreme tamne i obične čokolade slične, u tamnu dodam samo pola žlice također tamnog kakaa, tek toliko da malo nijansira smjesu.

Druga zamjerka odnosi se na količinu maslaca, naime koliko god torta bila vrhunska, odlična i kremasta, nisam se mogla oteti dojmu da biskvit pomalo "zapinje u grlu", kao da nije dovoljno sočan. Preporučenih 6 - 7 dkg maslaca zamijenim sa skoro pola omota od 250 g, čak odrežem i malo više. Tijekom pečenja biskvit prilično luduje u smislu da pravi balone, jednostavno otvorim pećnicu, ne vadim kolač, nego samo vilicom izbodem tijesto na nekoliko mjesta. U rupe uđe zrak, već onako sirov biskvit ima onu vizualnu prhkost, a o sočnosti dan poslije ni ne ću govoriti.

Treće, 5 dcl slatkog vrhnja ipak je malo na 300 g čokolade, i svakako preporučujem 6 dcl. To uglavnom znači da morate kupiti litru šlaga, ili pak pola litre i dodatno onaj maleni tetrapak.

Obično radi ekonomije uzmem litru šlaga, od ostatka napravim dvije do tri vrste sladoleda, međutim ponekad znam samu tortu ukrasiti preostalim vrhnjem tako da bude izvana sva bijela i dodatno kremasta.  

U izvornom se receptu ne spominje koju marku čokolade koristiti, moje iskustvo svela bih na termin "iz iste tvornice". Naime, bijela milka ima onu kiselkastu notu kada se rastopi, odlična je, ali obična alpska milka više nije od 100 g, nego 80, tako da sam počela izbjegavati tu marku jer koliko znam nema niti tamne milke sa recimo 70% kakao udjela. 

Na kraju jednom sam probala običan Sparov brand tamne, obične i bijele čokolade (između 4.99 i 5.99 kn) i mogu reći da sam tim odabirom prezadovoljna. S tamnom i običnom "sparovom" fino ide i bijela milka, ali nekako kao da je to "to" ako je u igri njihova bijela.

Peto, premda imam dva lonca pištavca koji sve presavršeno rastope, jednostavno u svaku čokoladu moraš dodati ili malo mlijeka da se sve fino stopi i prožme, ili par žlica slatkog vrhnja - čak najbolja solucija, dakle 5 dcl šlaga iz izvornog recepta zaista je nekako škrto.

Torta je toliko lagana za napraviti, nikakvo čudo da sam je izradila i pojela gotovo dvadeset puta. Bitno je jedino da odleži noć u hladnjaku, idealno bi bilo 24 sata. Naravno, nikad ne mogu izdržati pa je onako mljackavu režem. međutim, ima par fotografija poslije, kad sam od ove baze krenula u izradu bajadera - torte, stisnuta torta ipak se lakše reže i vizualno je onako slastičarski precizna.

Idemo na recept.

Sastojci:

Biskvit

3 jaja  

150 g tamne čokolade ili čokolade za kuhanje (čokolada i pol uglavnom)

125 - 150 g maslaca

4 žlice šećera  (2 fruktoze)

1 žlica brašna

1 žlica kraševog tamnog kakaa  (žuti omot)

Kreme

500 g mascarponea

2 žlice šećera (ili žlica fruktoze)

6 dcl slatkog vrhnja (može i pinkicu više)

100 g tamne čokolade

100 g mliječne čokolade

100 g bijele čokolade

1/2 vrećice vanilin šećera

Priprema biskvita

0. Prođite komadićem maslaca po kalupu i naravno pobrašnite. Za ovu tortu idealan je okrugli kalup s obrubom koji se može ukloniti.

1. Istucite bjelanjke.

2. Čokoladu za biskvit i maslac rastopite na pari (ako imate lonac pištavac, odlično). Dodajte žlicu tamnog kakaa.

3. Smiksajte žutanjke i šećer. Dodajte smjesu u rastopljenu čokoladu i maslac. Radite brzo, rukama, bez miksera, dakle miješajte brzo i snažno. Dobro zagrebite po dnu tako da sve ujednačite. Ako imate silikonsku metlicu, također odlično.

4. Dodajte žlicu brašna. Brzo miješajte.

5. Na kraju umiješajte snijeg od bjelanjaka. 

6. Istresite smjesu u kalup i stavite peći na 160 stupnjeva oko 40 minuta. U biti, kad se biskvit počne lagano odvajati od ruba, kao da se malo stisnuo, obično je tada gotov.

Tijekom pečenja ako biskvit divlja i radi balone, odlično, izbodite ga dobro vilicom bez da vadite kalup iz pećnice.

Izrada kreme

1. Smiksati mascarpone i šećer. U to umiješati stučeni šlag. Nemojte previše u tvrdo smiksati slatko vrhnje jer nećete moći raditi sa čokoladama. Bolje neka bude malo tekuće, pa tako tekuće umutite u mascarpone i šećer.

I tu isto pazite da sva ta smjesa ne bude previše tvrda jer će izgubiti na kremoznosti.

2. Podijelite smjesu u tri dijela.

3. Rastopite tamnu čokoladu na pari s malo mlijeka ili malo vrhnja.  Tekuću tamnu čokoladu dodajte u prvi dio predviđene smjese. Brzo radite. Bacite oko na boju, ako treba dodajte malo kakaa.

Premažite biskvit.

4. Rastopite mliječnu čokoladu.  Dodajte malo mlijeka ili vrhnja da se lakše sve poveže. Izlijte u predviđenu drugu smjesu, opet radite brzo. Premažite preko tamne čokolade.

5. Rastopite bijelu čokoladu s pola vanilin šećera. S trećim dijelom završavate kolač. Ostavite da se dobro stegne u hladnjaku.

Ako vam se čini da je previše tekuć, nemate razloga za brigu, sve se to lijepo stisne.

Prije odvajanja od kalupa kako bi se ljepše rezao, obavezno rubove prođite oštrim nožem svako toliko umočenim u ledenu vodu. Tek tada  otkopčajte kalup. Po želji ukrasite slatkim vrhnjem da sve bude kompaktno, bijelo.

Torta četiri čokolade i početni problemi s tamnom čokoladom i biskvitom.

Torta 4 čokolade, nažalost nikad ne čekam da se stisne...

Tekući izgled neka vas ne brine, sve se to stegne kroz nekoliko sati.

Sa šlagom, vrlo neloše.

Razmislite o izboru čokolade.

Čokolade iz iste tvornice...

Svadbene fotografije, ili dan kad sam prvi put kušala ovu divnu tortu:

Torta s keksom, kavom i čokoladom

Ovu sam tortu izmislila nadahnuta Tortom četiri čokolade (krema), Čizkejkom (biskvit) i pralinama s aromom cappuccina koje sam s kuhinjskog stola premještala na onaj u dnevnom i obratno, a nikako da prođu :)

Naime nije tajna da ako mogu i ako mi okolnosti to dopuštaju po kupnju hrane odlazim u Italiju. Kilogram pralina ondje dođe jedva pet eura, ali naravno ne pašu nam sve, recimo cappuccino koje također budu u vrećici. I eto recepta.

Biskvit

250 g integralnih keksa, po mogućnosti čokoladnih, recimo Mulino Bianco

šalica čokoladnih musli

125 g maslaca na sobnoj temperaturi

malo mlijeka

S malo maslaca i brašna pripremite okrugli kalup, po mogućnosti onaj kojem se rubovi mogu kasnije maknuti.

Sve sameljite ili jednostavno ubacite u multipraktik. Mlijeko će pomoći da se smjesa ujednači.

Utapkajte sve u kalup, odjednom ili komadić po komadić. Lijepo poravnajte kuhačom ili nečim plastičnim, recimo hvataljkom ta torte.

Stavite u hladnjak i pustite da odleži barem pola sata, može i sat. Zatim stavite peći na 170 stupnjeva oko 40 minuta. Ako vidite da previše "gori" malo smanjite temperaturu, ali keksima i maslacu treba dosta da se sjedine.

Loša strana ove torte je vrijeme čekanja, naime poželjno je da tako ispečen "biskvit" odstoji neko vrijeme u hladnjaku. Ako ondje imate mjesta i nije vam problem čekati, neće vam biti žao. A ako želite sve odmah, moram vas upozoriti da će torta biti doslovno vrhunska dan drugi.

Kreme

50 dag mascarponea

2 žlice šećera

5 dcl slatkog vrhnja  (sasvim dovoljno)

Smjesu podijeliti u dva dijela.

Čokoladna krema:  

150 g čokolade u prahu

malo mlijeka

- kao u postupku Torta 4 čokolade

Cappuccino krema:

150 g pralina

šalica hladne kave bez šećera

- sve kao u postupku Torta 4 čokolade

Osobno više volim da druga krema bude lagana čokoladna, a onda odozgo pečat baš daju praline, ili kako sam nedavno eksperimentirala - bajadere.

Bajadera

Biskvit

3 jaja  

150 g tamne čokolade ili čokolade za kuhanje (čokolada i pol uglavnom)

125 - 150 g maslaca

4 žlice šećera  (2 fruktoze)

1 žlica brašna

Priprema biskvita

0. Prođite komadićem maslaca po kalupu i naravno pobrašnite. Ne znam treba li ponavljati, ali idealan je okrugli kalup s obrubom koji se može ukloniti.

1. Istucite bjelanjke.

2. Čokoladu za biskvit i maslac rastopite na pari (ako imate lonac pištavac...).

3. Smiksajte žutanjke i šećer. Dodajte smjesu u rastopljenu čokoladu i maslac. Radite brzo, rukama, bez miksera, dakle miješajte brzo i snažno. Dobro zagrebite po dnu tako da sve ujednačite. Ako imate silikonsku metlicu, također odlično.

4. Dodajte žlicu brašna. Brzo miješajte.

5. Na kraju umiješajte snijeg od bjelanjaka. 

6. Istresite smjesu u kalup i stavite peći na 160 stupnjeva oko 40 minuta. U biti, kad se biskvit počne lagano odvajati od ruba, kao da se malo stisnuo, obično je tada gotov.

Tijekom pečenja ako biskvit divlja i radi balone, odlično, izbodite ga dobro vilicom bez da vadite kalup iz pećnice.

Evo, malo sam vam kopirala tekst da ne morate skrolati na vrh.

Kreme

50 dag mascarponea

2 žlice šećera

5 dcl slatkog vrhnja  (sasvim dovoljno)

Smjesu podijeliti u dva dijela.

Čokoladna krema:  

150 g čokolade u prahu

malo mlijeka

- kao u postupku Torta 4 čokolade ili Kava, keks & čokolada

Krema od bajadera:

Na pari rastopite 200 g bajadera, možete i 250 g ili 300, dapače neće smetati. Za prvi put stavila sam 200 g jer sam nekoliko komada pojela pa sam jedva i to nekako uspjela sačuvati za kremu.

Naravno dodajte malo mlijeka ili vrhnja, bajadere su baš specifično masnije, nešto sa strane baš im olakša.

Umiješajte u smjesu mascaroponea, šećera i vrhnja predviđenu za drugu kremu.

Također kao u prethodna dva primjera ostaviti da dobro odleži u hladnjaku, rubove nježno razdvojiti nožem umočenim u ledenu vodu, maknuti obruč.

Ove su torte moćne i sočne. Kad se sve oduzme i zbroji, meni se više isplati napraviti tortu pa makar dio zaledila, nego toviti se domaćicama i napolitankama, da ne kažem kako mascarpone nije ništa drugo nego sir, dakle protein.

Doslovno možete kombinirati unutra što god želite, samo nemojte umjesto mascarponea staviti margarin, to onda jednostavno nije ta slastica.

Također, ondje gdje sam stavljala čokoladu u prahu, vi naravno možete ako vam više odgovara umetnuti "pravu" čokoladu. Isto je i s pralinama, mene dosta mami isprobati bijele mliječne praline sa žitaricama, posebno jer sam veliki ljubitelj bijele linolade i čokoladica kinder country.

No, vidjet ćemo ;)

Pozdrav i do čitanja! :)