petak, 27. veljače 2015.

Veljača ne pripada samo mačkama



Razmnožavanje ruža reznicama



Već je bilo riječi kako sam prepuna optimizma, uvjerena da činim pravu stvar, u dva navrata pokušala razmnožiti ruže.

Tek sad vidim gdje sam oba puta griješila, ali nažalost sve ono na što nailazimo na Internetu nije baš uvijek 100% pouzdano. Međutim, ako poput mene patite od želje za mnogim grmovima ruže, iz trećeg puta - na pravom ste mjestu.

Nažalost, bilo bi poželjno da zaboravite fotografije poput ovih: 










Old school



Iako smo na izmaku veljače, nije kasno da slijedite ove upute. Nažalost, problem s ovim blogom je je vrijeme postova - tekuće, aktualno, znači ono što procijenim da sam svladala i naučila prenosim ovdje. Istina, kad sam započinjala s nekim temama, bila sam ili prethodno opečena, ali s određenim stavom i iskustvom, pa sam stoga imala osjećaj kako sam na pravom putu. Upravo se tako osjećam sada, kad je razmnožavanje ruža u pitanju. I stoga eto posta.

Ako niste zaboravili, do prije par dana imali smo napokon zaista vedro vrijeme. U Dalmaciji, gotovo desetak dana. Tri sam dana čekala da se sve osuši te posadila špinat, rotkvice, mrkvu, luk, miješanu 
salatu, a kako sam nabavila vrtlarski pokrov/ deku/ vunu, sve sam lijepo pokrila na kraju. 

Međutim, iako je po danu bilo prekrasno, toplo vrijeme, od ranog jutra na pokrovu se nalazio led, tako da se nadam kako se ispod nije ništa poremetilo te će biljčice niknuti.

Par dana prije najavljene kiše, dobila sam odrezane grančice ruža, te upute kako postupiti s njima. 


1. Ruže se razmnožavaju za suhog vremena, najbolje dva, tri dana uoči kiše. Kada se posade, ne zalijevaju se baš obilno, jer postoji mogućnost da se voda u tlu smrzne. Bolje pustiti da se zemlja oko ruže suši na vjetru pa će se uslijed kiše reznica snažnije primiti.

Međutim, kako sam bila u stisci s vremenom, jedan dio posadila sam na vrijeme, a dvije ruže oko roštilja dan prije kiše, primile su se, ali kad malo bolje razmislim ondje je zemlja izrazito loša i suha.

2. Kad otkopate zemlju, dok centrirate reznicu odmah stavite gnojivo. Počela sam čuvati izmet koka, tako da sam imala svoje i moram priznati da je odlično. Ne znam kako bih složila recept za takvu vrstu prihrane ruža, ali na dvije šake izmeta recimo litra vode. I onda sam malo razblažila, tek toliko, nisam pretvorila u potpunosti u tekući oblik, iskreno nije mi se dalo miješati.

Međutim, jednom davno gledala sam na televiziji, radilo se o domaćem prilogu, uglavnom čovjek je izmet ovce miješao i miješao u vodi sve dok nije postalo tekuće.. Tako da zainteresirana sam isprobati, ali eto, što reći, ovog puta nije mi se dalo, a imam i tonik od koprive koji nikako potrošiti.

3. Zatim sam vratila dio originalne zemlje, ali završavala bih sa profesionalnom crnom. Ne bih baš zalijevala nešto posebno nakon toga. Malo bi poprskala vodom i to je bilo to.

4. Čim dublje posadite, bolje će se primiti, pogotovo ako imate granu sa tri pravca.

5. Što rezati? Kako rezati? Pa načelno čim krene vegetacija, ne možete odrezati krivi prutić. Nećete rezati suho, nećete rezati staro, rezat ćete ono što ima nagovještaj pupanja. Dakle, iz žive ruže koja se budi, a nalazi se živa u zemlji odrezat ćete komad i posaditi prema uputama iznad. 

Ako se štapić lista - ne, ako je iz buketa i stoji par dana u vodi - ne. Iz zemlje, živo. Sada, u veljači, ožujku.







Uglavnom, reznice su počele predivno napredovati i stvarno sam se razveselila. 

U fotografijama, priča bi izgledala ovako:





















To je jedan dio fotografija, međutim malo sam se izgubila oko vrta, tako da sam kao što sam već rekla ruže oko roštilja posadila u posljednjem trenutku uoči kiše, mislim da se radilo o petku, sve u svemu, fotografije imaju naveden dan u godini.

Dodala bih samo plan da roštilj bude sav okolo naokolo u ružama, međutim usprotivio se muž, tada mu roštilj neće biti dovoljno muški... Tako da dva grma niču nadam se, na pristojnoj udaljenosti. I još četiri na jednoj strani općenito od roštilja, uz kućicu.



















A kako napreduje izgleda ovako:


















Znači, nikakvi krompiri... Nećete možda vjerovati, ali naišla sam i da je kora od banane odlična za ukopati u korijen ruže... Zaista ne znam što vam reći, kako prokomentirati, samo se sjetim mog bockanja reznica u krompir i recimo da možemo okončati tu ideju.

Za kraj evo dvije sličice kako odrezati ružu, međutim, ne znam koliko je to uistinu presudno ako ruža ionako niče sa svih mogućih strana reznice? Uglavnom, vi odlučite:









Uglavnom, ako se sa reznicom nešto živo dešava, na dobrom ste putu. U suprotnom, ako mijenja boju u žutu ili smeđu, suši se i ne napreduje takoreći naočigled, nešto ste napravili krivo.

Držim vam fige, do čitanja :)


P.S. svakako pokušajte doći do domaćeg gnoja, u najgorem slučaju, možda neki vaš poznanik, prijatelj ima kućnog zeca pa da vam da tog izmeta... podržite organsku varijantu!







Nema komentara:

Objavi komentar