Zatim, valjda biljka ima imunitet, uostalom neka se bori i sama.
Tek prije tri dana napokon sam prišla gredici, načupala trave, odsjekla trule listiće, odvezala i privezala sve iznova, u nekom novijem smjeru koji plod očito "pita".
Dan poslije male obnove gredice koja mi je zapravo oduzela tri i nešto sata vremena po najžešćem suncu, niknuli su novi cvjetići i očekujem novi zamah crvenih loptica.
Svakog dana uberem oko pola kilograma pomidora, doduše nešto više, a dosad sam naišla na možda tri trula, ako i toliko.
Međutim, ruže i oleandar posve su se razboljeli, nenaviknuti na ovakav udar kiše i sunca. Otkinula sam listiće kao uzorak i odnijela u poljoljekarnu kod Stoše (Agroplant), uz onu u Poličniku ta mi je omiljena. Navodno se radi o crnoj pjegavosti te sam dobila sredstvo za tretman. Čekala sam neko vrijeme u nadi da će priroda uspjeti sama (to se dogodi prilično često, posebno sa živicom koju dosad nisam liječila nikakvom kemijom), ali što možemo?
Kako su u međuvremenu napadale obilne kiše, bubamare su nestale, a listići se razboljeli. Kad malo romantično promislim, možda uopće nije slučajnost.
Ni ove godine neće doći do cvatnje oleandra, šteta.
U međuvremenu, shvatila sam kako razlikovati mušku i žensku buču/ tikvu, zapravo ne može biti jednostavnije. Djevojkama odmah možemo uočiti plod, čak i ako je tek u fazi stvaranja. Dečko ima ono svoje. Tučak. Dok nisam dobro retuširala uslikano, nisam baš ni uočavala svu tu pustu dlakavost dama, a na vrhu ploda uoči cvijeta kao da im se nazire kruna u stilu ŽenaMajkaKraljica. Cvjetovi nemaju nikakvog mirisa, muški cvjetovi ljepši su od ženskih, ali beskorisni osim ako ih pčela ne krene obilaziti. Nakon gužve koju stvore pčele, cvijet je izgledom opustošen, poderan, kao da više nije bitna ljepota, već svrha.
U ljepoti tih cvjetova možete uživati prije jakog sunca, nakon toga se skupe i opet se otvaraju slijedećeg jutra. Osim ako je kiša, tada su rastvoreni sve dok ona traje, poput prkosa sivilu.
Kaže se da se siromaštvo i bogatstvo ne mogu sakriti, ali isto je i kada te nešto hoće ili pak neće. Mene to neko povrće baš ide, baš me hoće. Taman kad sam pomislila da krakovi tikve ulaze u fazu smirenja, prepali me dok sam brala kukuruz i rekli mi - Bu!
Zanimljivo mi je kako dame ne samo što su se otisnule daleko, recimo pet metara od korijena i gredice, nego idu i u dužinu, prateći visinu kukuruza koji je očito pravi šarmer i dobar susjed. Streme i ka strašilu. One koje su se uplele među kukuruz, živo me zanima kako će napredovati, hoće li težina ploda saviti stasito držanje prema nebu, ili upravo radi čvrstoće kukuruza mala raskalašena buča koja se nije držala zemlje samo će istrunuti? Zar tikva ne zna gdje joj je mjesto?
Susjeda me uvjerava da neka ne umišljam - jedan cvijet jedan plod, ali nema druge nego čekati. Neki autori smatraju kako kod muških cvjetova može doći do ploda bez problema uz malu pomoć (pčele, oprašivanje izvedeno ručno) dok ima autora koji te cvjetove smatraju ukrasom, ali i prigodnim za pripremu jela http://www.tportal.hr/lifestyle/hrana/266428/Jeste-li-probali-punjene-cvjetove-tikvica.html
Možda kakva salata od par cvjetova tikvice, već kad su tu? Ne mogu uopće zamisliti taj okus.
Nije nemoguće da upravo radi pčela susjeda ima dojam kako je svaki cvijet plod, jer od nje se može dosta toga pametnog pohvatati vezano za podizanje vrta.
Zamjerka eksploziji i cvatu su stari listići koji djeluju prilično neuredno, ali nekako mi je rano za krenuti čupati i uklanjati ih, ma nek' se sve razvija i paralelno trune, priroda je u pitanju. Također, mnogo sam pogriješila što sam pustila da se sve razvija, trebala sam malo usmjeriti rast, to što su listovi upleteni u kukuruz nije problem, ali dosta toga uplelo se u suncokret, mladi luk i još neke gredice, te ondje pustilo "dlačice" i ako sad krenem premještati i usmjeravati, samo ću plodove izložiti nepotrebnom stresu.
Stoga sam samoj sebi pripremila popravni ispit, na dvije gredice o kojima sam pisala ranije, umjesto salate sad niču tikvice i tikve, čim krene "bacanje" cvijeta krećem u usmjeravanje.
Tek kad razgledavam slike uviđam sve te prilike da ovu ljepotu jedemo, prije toga čupamo, peremo, gulimo, režemo, drobimo, pržimo ili kuhamo... Sjetim se one "sve što izniče nestat će".
Meanwhile in kukuruz:
Što reći osim sadite kukuruz, kukuruz je dobar? Od jednog zrna dobit ćete nekoliko velikih klipova, a odlično izgleda i visok je? Ako imate mini vrt na balkonu, eto poticaja za dogodine, ubacite i nekoliko zrna kukuruza i samo uživajte kako raste naočigled. Da sad imam balkon i ovu pamet, posadila bih par zrna kukuruza uz pokoju tikvu, a kad se uspuže usmjerila bih je recimo oko ograde. Na ovom stupnju promatranja stvari uopće ne podržavam Pinterest i Instagram forsiranje sadnje samo začinskog bilja ili kutija salate, kad i kukuruz ima ne tako mali doprinos u prijateljstvu s ostalima te stvaranju hlada, a i divan je za gledanje?
Iako je jesen još daleko, nadam se da će zajedno s bučama i suncokretima vrt imati onaj jesenski štih.
Za sve koji žele saznati još nešto o temi, imati normalan vrt s normalnim povrćem, a ne da im se tikve veru dva metra uvis po kukuruzu, evo koristan tekst http://blog.vecernji.hr/silvija-kolar-fodor/tikvice-i-srodnici-imaju-muske-i-zenske-cvjetove-4121 a dalje surfajte sami.
A kad sam već kod kukuruza, da se dotaknem teme kako brati kukuruz. Sasvim slučajno prošli tjedan ugledala sam neki prilog na RTL-u vezano za branje kukuruza. Više se ne sjećam da li se radilo o emisiji "Moderna čuda" ili emisiji prije/ nakon nje, uglavnom po tom principu mali amater vrtlar poput mene, kukuruz bi trebao ubrati na način da odmakne nekoliko vanjskih listova i tada otkinuti plod. Onda iz ajmo reći srži kukuruza niknut će novi klip. Uglavnom, živi bili pa vidjeli!
Odmah sam se bacila na guglanje, međutim nisam baš ništa pronašla na tu temu:
Uglavnom, ne znam da li to "ludi Amerikanci" izmišljaju toplu vodu, ali ništa me ne košta brati tako kukuruz pa da vidimo. Dakle, prizor nakon branja trebao bi izgledati ovako:
Žao mi je ako ništa ne bude od toga u smislu da patke obožavaju lišće kukuruza, posebno vole cuclati kukuruznu svilu od koje se navodno može pripremati čaj koji može pomoći pri mršavljenju.
Ovako nešto nisam mogla niti zamisliti http://www.narodnilijek.com/web/kukuruzna-svila/ ili http://www.narodnilijek.com/web/svila-od-kukuruza/
Imam dojam da se taj čaj pije sa začepljenim nosem... Probat ću pa vam javim.
Inače, moj kukuruz nije ničim tretiran, samo je ovisan o vodi. Imala sam neke bube, nalik na bubamare, srećom nestale su same od sebe. I ponekad ugledam ispod prvog sloja lista sitne bubice, ali i bubice moraju negdje biti, već svaki list nakon prvog u zaista je zdravom stanju, možda te bube čak i pomažu, plod je netaknut i velik, a okus neću ni spominjati da ne bi bilo "hvalite me usta moja".
Prašina, paučina, bube, divlja trava itd. definitivno su bitke koje ne možemo dobiti i čemu se živcirati.
Dosta me zaokupljalo pitanje kad je kukuruz uopće spreman za branje? Po nekoj logici stvari, kad kukuruzna svila potamni, klip stekne određenu širinu i počne se odmicati od stabiljke. Međutim, može se i nježno "zaviriti" unutra tako da se listići odmaknu kako bi se pogledao vrh ploda. Ako je i vrh ispunjen žutim zrnima, nisu blijedi ili kao da tek niču, kukuruz je spreman. Ako treba još vremena, samo vratite listove i pustite ga suncu i nebu.
Definitivno treba brati "debele klipčine", kapitalce, a duge i tanke ostaviti još malo neovisno o boji kukuruzne svile.
Osim što volim svoj vrt, sviđa mi se kako pored njega ne možeš ostati gladan. S obzirom da sam posadila obične i nimalo spektakularne buduće plodove, užina i ručak budu u stilu jednostavnije ne može: kuhani kukuruz, juha od rajčice, tikva na maslinovom ulju, domaći kruh, salate, mladi luk i naravno jaja su stalno u opticaju, u palačinkama ili kao tvrda, na oko, omlet i odozgo malo domaćeg peršina. Sendviči s tikvicama, naravno uz domaću ciabattu, prisutni barem svaki drugi dan.
Tikve i tikvice lijepo niču u gredicama iza salate. Uskoro predosjećam gužvu.
Ukazala se i prva dinja:
* * * * * * *
Nadam se da ću iduće godine biti dovoljno vješta i stvoriti šareniji vrt. Nedavno sam pročitala kako je pospančica divan saveznik u vrtu, privlači korisne kukce, a za točno pet kuna po omotu kupila sam suncokret i ciniju. Sadi se iza veljače. Iskreno, nikad čula za taj cvijet, ali po opisu na pozadini omota nema razloga da ne bukne. Privlačan podatak: privlači leptire.
Više o tome potražila sam i ovdje http://staravrtlarica.blogspot.com/2012/08/nakon-sto-obavim-jutarnje-poslove-u.html
Ne sjećam se više naslova, ali na tom blogu pročitala sam i kako je sad dobro rezati višnju, tako da uskoro krećem u tom pravcu, a skratila sam i krušku jer nema smisla koliko ide uvis te bademe. Također sam podrezala jednu maslinu koja nikako da krene, ako se sad ne trgne čupam je van.
Suncokret je opet "Valentin", baš im nekako nakon ovogodišnjeg iskustva vjerujem. Vidim da su promijenili izgled omota, ovaj je definitivno realniji, a i ljepši za vidjet.
Gladiole sam sve pobrala, trenutni dojam sad kad ih nema u odnosu na ranije- očajno, prazni pitari i puteljak. Karanfili... Pa, bit će nešto, još je rano za prognoze, ovo je prvi put da ih sijem, vidjet ćemo. Karanfili iz ove prespektive kada škiljim u plastičnu čašicu također su nešto o čemu zasad baš i nemam pojma.
Čašice sa keljom, kupusom i cvjetačom solidno napreduju, ali znate kako je... Odeš po lijek za oleandar i ruže, ugledaš presadnice za 60 lipa i raspametiš se... I tako sam kupila malo kupusa, cvjetače i brokule. Moram priznati da ih polako presađujem jer iz kontroliranih uvjeta na ovu žegu nije im lako samo nastaviti sa životom.
Ako se pitate kako su koke, one su dobro, od čupanja trave i viška povrća tretiram ih kao u nekom gurmanskom raju. Žuta vrećica je od susjede ;'D
Nadam se da sam vam bila od nekakve koristi i da uživate u ljetu, pozdrav i do čitanja!
Nema komentara:
Objavi komentar