Kao što već znate, nemam baš nekog smisla za DIY, odnosno sve to na kraju izgleda kao da se dijete igralo.
Uopće se ne trudim biti spretna osoba, ali potrudit ću se oponašati ono što mi se svidi, nismo svi za sve talentirani.
Smatram da su "sredstva" gotovo pa najveća prepreka kod realizacije neke zgodne ideje koju ugledam na nekoj stranici, blogu ili pak neizostavnom Pinterestu. Nešto što sam ondje odmah potražila kad sam se registrirala, bile su, tako ih naime zovem - zastavice. Bounting. I papirnati vjenčići, premda ne nužno od papira. Garlands.
I sad, naravno, htjela sam napraviti tako nešto, od nekakvog vodootpornog materijala, za po vani.
Bilo je to negdje početkom ljeta, ali u kući nisam imala ništa što bi se dalo rezati i obrađivati u tom smislu. Pomislila sam, pa dobro, kupit ću plastični stolnjak i izrezati ga, ali stolnjaci s motivima koji su meni zapeli za oko bili su oko stotinjak kuna, ili primjerice metar stolnjaka oko 56 kuna po nekim lancima trgovine. Kao u magli sjećam se dva plastična stolnjaka od prije tri godine, jedan je koštao 17 kuna, i toliko bih čak i potrošila na nešto što će eventualno biti fijasko, ali više od toga ne dam jer ne želim.
Ti su stolnjaci na kraju služili kao krov na gajbi u kojoj su ponekad dolazili prespavati zečevi, dok sam ih držala, tada su jednostavno bili na slobodi kako bi posvuda obavljali nuždu skupa s kokama i patkama, te kolektivno gnojili teren.
S vremenom, zečevi su izgrickali koliko su uspjeli dosegnuti, stolnjake sam na kraju bacila.
I onda sam uočila dva plastična podmetača, zrela za bacanje; isprani i prastari. Na njima je stajala Lino metalna kutija sa suncokretima i čak pustila nešto ruzine; dakle, sve spremno za bacanje.
Imam šilo još iz vremena tehničkog odgoja, kada smo izrađivali od drveta daščicu za brušenje (tako smo je zvali) i još otad svaki moj DIY bio je osuđen na propast. Još se sjećam te jedinice...
Nadalje, uvijek imam ribarske sajle, iako postoji stručniji izraz za to, kupim jedan omot i traje mi po par godina. I tako sam prerezala podmetač na pola, pa na trokute, te ponovila s tim još jednim. Izbušila sam dvije rupice ta provukla sajlu. Malo sam se poigrala bojama, koliko se moglo s tim ispranim motivima.
Naravno, sve sam lijepo poslikala i tek sad vidim da mi je ostala zataknuta plava "kvačica" za rublje. Dakle, zamislite prizor bez nje :)
Inače, ove moje patke uvijek se počnu češati kad ih krenem slikati..
Nadam se da uživate u ljetu, ali njušim jesen.. Do čitanja!
Nema komentara:
Objavi komentar