Program energetske obnove obiteljskih kuća zainteresirao me onako na prvu vizualno; volim ilustracije.
https://www.youtube.com/watch?v=XDd3owQCkvs
Zatim, želim vjerovati da će novac doći do domaćinstava koji ispunjavaju sve uvjete, a i svjedok sam života u sredini gdje se tereni kupuju preko državnih poticaja te grade kuće preko istih. I, zašto ne?
Ako imamo pravo natjecati se i ispunjavamo određene uvjete, zašto ne pokušati zamijeniti grijanje na drva sunčanim kolektorima? Na to sam najviše išla. Radi se o temi koja me vrlo zanima, živimo u hladnom i vlažnom podneblju, drva su svake godine sve skuplja. Svih 100% za takvu investiciju ne da nemamo, nego nemamo, ali ako je zaista istina da država subvencionira 50 - 80% zašto ne probati barem pitati?
Zatim, sasvim slučajno saznala sam da kao kućanstvo imamo pravo na vrećice za sortiranje otpada, besplatne. Naime, radi se o akciji Čistoće Zadar, polako treba početi sa sortiranjem plastične ambalaže i papira te se dijele žute i plave vrećice s logom Čistoće i nekakvim porukama. Vrećice se odlažu pored kante od smeća, što me također zainteresiralo jer ću na taj način imati više mjesta u spremniku otpada.
Ali, ali, ali.
Naime, kada moram nešto "tražiti" ili "pitati" imam dvadeset i pet napada panike i barem pedesetak loših scenarija u glavi - naprosto radi se o dosadašnjim lošim iskustvima. To se može svesti i na našu omiljenu kućnu uzrečicu koja ismijava naša iskustva - Da l' je nama ikad itko išta dao? -Nope.
To mora da je bio jedan od onih dana kad se i Bog na nebu prekrižio i rekao "O, moj Bože!"
Uglavnom, da se poštedim razočarenja, prvo sam malo surfala Internetom - Čistoća Zadar ima korektno uređenu stranicu, čak sam ispunila i neku anketu, a potom nazvala kako bih saznala kako doći do vrećica za sortiranje otpada te da li je to uopće istina? Ne mogu reći, nemam primjedbe, ljubazan muški glas objasnio mi je kako besplatne vrećice mogu dobiti u tri aktualna Bakmaza (ako niste iz Zadra, to su lokalni mini marketi) na području Općine Poličnik. Još smo malo prodiskutirali podizanje svijesti oko čuvanja okoliša itd. i zatim se pozdravili.
Zatim sam nazvala Grad Zadar, također iznimno ljubazna i zainteresirana ženska osoba uputila me na koje smo natječaje zakasnili, ali vezano za solarnu energiju nismo te me uputila u Općinu Poličnik.
Sve je djelovalo solidno i izvedivo, te smo se spremili i uputili prvo u Općinu. Muž me odlučio pričekati u autu; on također pati od loših iskustava kada nešto odeš "tražiti" ili "pitati".
Izgledalo je ovako: izlazim iz auta i gutam knedlu - dvije, guram vrata i vidim naljepnicu u stilu za muškarce zabranjeno nošenje kratkih hlača, žene moraju pokriti ramena i tako to. I automatski pomislim, to se ne odnosi na mene koja imam dugu haljinu do poda, k tome i tajice, a sad, haljina na bretele.. Neće valjda.
A nekako, znate, imam stav da kao što postoji lažni moral, lažni vjernici, tako postoji i lažni bonton i on se primjenjuje odokativnom metodom. I tako uđem i odmah naiđem na stol u sredini prostora te zaključim tu mora da sjedi portir, međutim prazna stolica. Čekala sam koju minutu i tada se pojavio. Na svoj Dobar dan nisam dobila odgovor, samo me pogledao i sjeo. Inače, imam iskustva sa "a što sad 'oće ova ovakova" pogledom i obično je uvertira u loš scenarij u kojem protagonist očito nije iščitao moj "nije mi do toga" gard.
Započela sam kako sam već nazvala Grad Zadar i ondje su me uputili u Poličnik, vezano za energetsku učinkovitost. Rekao je da me ne može pustiti jer sam "neprikladno i izazovno obučena", onda je pokazao prema vratima u stilu da se odjenem pa dođem drugi put. I rekao mi je još neke gluposti, ali sam dobila momentalno pomračenje uma i ne sjećam se uopće pola toga, ali znam da nije uključivalo ljubazan ton i nešto tipa "Oprostite".
Inače, nosio je kapu sa šiltom, rekla bih vlastitu, u zatvorenom prostoru, na radnom mjestu, a njegov ton bio je ponižavajuć, degradirajući, šovinistički, bezobrazan, nije se želio predstaviti kad sam mu rekla može li mi reći svoje ime jer po čemu je jedna udata žena koju muž čeka u autu, sa skupljenom kosom i nenašminkana "izazovna" itd. itd. itd., a na kraju se ispostavilo da je radno vrijeme sa strankama prošlo prije dva sata, dakle mogao mi je kulturno reći kako je, primjerice, prošlo radno vrijeme, i ako ubuduće kada budem dolazila, mogu pripaziti na dress code. Recimo, to bi po meni bio okej, cool pristup.
A mala digresija, apropo moje izazovnosti, svi na području općine dobili smo račune za grobno mjesto, svi. Dakle, računi su poslani svim kućama, a ako nemate grobno mjesto, morate otići u Općinu Poličnik poništiti račun. Dakle, umjesto da netko izlista tko sve ima grobno mjesto, i tim se ljudima pošalju računi, računi se onako pijano - lordovski šalju svima... Hm, racionalno.
Ali nije u tome stvar. Bili smo zato prije jedno dva mjeseca ondje poništiti račun, i djelatnica je imala gole ruke i dio ramena; ne pamtim kako se zvala.... Znači, djelatnica može, stranke ne??
Nego da se vratim na portira. Na kraju je na jedvite jade rekao da se zove Goran, očito kao Cher ili Madonna, bez prezimena.
Onda je muž želio da mu se ponovi u čemu je točno problem, ali on također nije mogao ući - naime, bio je u kratkim hlačama, eto tako je to kad si razvratni nudist na +35.
Zatim smo otkinuli par selfija i muž je iz prtljažnika izvukao vreću za smeće pa smo se ogrnuli njome, posebno moja ramena i također se slikali... Utoliko se pojavio neki djelatnik i počeo vikati da zašto slikamo na što je muž odvratio "Pa ako plaćamo vas i komunalnu naknadu valjda je očito da se možemo sad slikati!"
I onda je bilo, baš onako, 'rvacki scenarij, djelatnik je žurio u 13 sati kući, ali usput nas je prosvijetlio, šteta što nismo imali tekicu pa da sve pomno zapišemo i potrudimo se upamtiti te bisere mudrosti.
Kao da mi to nije bilo dovoljno, očito sam morala zagrliti i drugi debakl. U marketima nije bilo vrećica Čistoće. Kao, nisu ništa dobili, to je bilo u jednom, u drugom prodavačica nije znala ništa od toga.
Dakle, vrećice dobile noge... Nažalost, dalmatinska posla. Ili općenito - hrvatska posla. Jer, nekako sam sklona vjerovati onom muškom glasu i u ponedjeljak idem osobno u Čistoću, a i prikladno odjevena za Gorana.
Gorane, vrlino čista!
Inače, u ovakvom izdanju bez problema ulazim u Poreznu upravu, MUP... Haljina je toliko duga da njome usput i čistim cestu dok hodam. Ne vidim nikakvu prijetnju moralu, prije se radi o kršenju slobode i dok se neki bore za zabranu nošenja "marame kao religijskog simbola" paralelno se takoreći istom tom maramom moraš pokriti po rukama i staviti je na glavu... Dakle, pomozite mi da shvatim u čemu je poanta??
Zatim, ne znam što je toliko uznemirujuće u muškim golim nogama? Zaista, kakav prijestup!
I očito mogu zaboraviti ovaj zimski outfit radi zabrinjavajuće dužine suknje??? Tako ispada.
Lijepo su renovirali općinu, miris nove žbuke i mokra zemlja iz koje niče cvijeće o kom netko brine.. Ali sve su opet uspjeli pokvariti. A vrećice namijenjene nama popapala maca.
I tako.
Nema komentara:
Objavi komentar