subota, 6. rujna 2014.

Bosch ART 23 Easytrim



Nakon kiše dolazi vrijeme za košnju trave. A bez vode i košnje nema ni travnjaka.
Moram se složiti s Bandićem, konkretno njegovom izjavom vezano za loše uvjete u kojima zagrebačke sportašice treniraju - u boljim uvjetima njihovi rezultati neće biti ništa bolji. Što u biti ima itekako smisla, sjetimo se recimo igre vrhunskih nogometaša i svih tih promašaja na Svjetskom prvenstvu u Brazilu.

Moj mali trimer nakon četiri godine opakog rada prvo je protestirao na način da ga je samo jedna osoba mogla koristiti, slično kao s autom starim dvadeset godina kad ga samo jedna osoba zna upaliti, pokrenuti, voziti, zaustaviti. Onda smo mu kupili nekakav zamjenski dio za koji smo sumnjali da je "otišao", međutim ne znam ni prepričati kojim se redoslijedom sve raspalo i eksplodiralo u pola minute i što se tu sve izdešavalo. Bilo je to nalik na onu "nemojte ovo isprobavati kod kuće".

Gledajući unatrag, lijepo me služio i za mene je to kosilica, vrlo dobra dapače. Tad je koštala blizu 500 kuna i to na nekakvoj akciji, međutim naletila sam na takvu u Bauhausu, 259 kuna. S obzirom da imam rezervni dio za nekad u budućnosti, trakice/ sajlice te znam njome rukovati, jednostavno nema razloga mijenjati ono što će funkcionirati nadam se jednako dugo kao i prethodnik.

Razlika između trimera ranije i sada je u tome što je noviji model prepolovljen i morate ga spojiti, ali zaista je prelagano i iskreno, uopće mi nije jasno što se time željelo postići, možda ušteda prostora?
Ponadala sam se dužem kabelu, ali on je i dalje smiješno kratak tako da trebam dva produžna kako bih obuhvatila čitavu okućnicu.
Noviji model plastičniji je, a time i lakši, ali meni to osobno ne igra, tako da,,, Kako god.

Ono što se uopće nije  promijenilo, to su upute... Njih kad uzmeš u ruke najbolje odustati. Ipak, najbolje shvatiš sve sam ili ako ti netko baš pokaže, uglavnom nadam se kako neću odmoći :)

Krenimo redom.

Postoji i nekoliko video uradaka na temu ovog trimera, evo random biram ovaj:  https://www.youtube.com/watch?v=uGm30a6j2Eg

Trimer se službeno zove "poboljšani šišač tratine".
Sajla ili trakica zapravo se kaže nit.
Crni dio, bijeli, crveni... Kolut, prsten, poklopac.

Sad kad imam pokoju utakmicu u nogama, odmah sam nakon prvog korištenja oblijepila plastiku oko ove rupe, savjetujem to možete odmah napraviti jer ta se rupica zna dugoročno strgati, ovako ste iznad sistema.





Kad započnete s radom, problem je što navoj u trimeru stoji neko vrijeme pa je pomalo slijepljen, a slijepljena trakica teže se izvlači van, dakle pitanje je minute kada ćete morati uzeti upute u ruke, i ako ste sporokužeće prirode poput mene, trebat će vam neko vrijeme da pohvatate šta ide u šta.

Isto se dešava kad završite s radom pa nakon mjesec dana krenete opet kositi - sajla je bila u mirovanju i treba je malo protresti.

Dakle, prvo isključiti trimer iz struje i potom odvrnuti glavu. Izvaditi crveni dio s bijelim i trakicom iznutra. Znači, sve rastaviti.

Crveni dio ima zarezani dio, otud krećete. Zataknete sajlu za zarezani dio i zatim namotate koliko želite. Preraskošan namot biti će pregust, a rijedak preslobodan, ako ste tek kupili nit, pola pakiranja vam je dosta za namatanje.












Imate i strelicu koja vas navodi kojim smjerom namatati nit.
Kad ste sve lijepo namotali, pridržite prstom dio pred kraj. Upamtite, treba vam nekoliko centimetara niti vani, da strši.






Utaknete bijeli dio u smotani crveni pazeći da kraj  možete izvući kroz rupu.









Ubacite sve u "glavu", trebate čuti i osjetiti onaj klik - klak i to je to.
























Tijekom košnje obavezno morate svako toliko tresnuti trimerom u zemlju, kamen i slično kako bi se navoj olabavio. Ako osjećate da vas kao "struja trese" ili je trimer previše bučan, obično niste dobro odradili dio s navojem.

Bez tamnih naočala, naočala za vid ili zaštitnih naočala uopće ni ne pomišljajte kositi, možete ozbiljno oštetiti oči jer kamenčići i raznorazni komadići lete na sve strane.
Potrebne su vam i duge hlače, nikakve hlačice i japanke jer se najozbiljnije možete ozlijediti prilikom rukovanja.

Također, kosi se kad je trava suha. Morate odmaknuti kamenje, drva, vrtne ukrase. Ako kosite između gredica s povrćem poput mene ili je prostor uzak za trimer, skinite zaštitu koju s vremena na vrijeme nije loše oprati - naime perem je skoro pa nikad što je svakako loše.
Ako kosite bez zaštite, obavezno nosite zatvorenu obuću i imajte duge hlače na sebi te pazite na oči.

Već sam se napričala i naprepucavala s mnogim iskusnim majstorima od travnjaka, uvjereni su kako je svaki trimer jednostavno pokvaren i ne radi, jer oni su ga imali, kosili, rezultat je bio grozan. Smatram da je tome tako jer se nisu vraćali.

Znači, kad pokosite komad terena, morate pokupiti travu što leži i zatim se vratiti i proći opet. To je čitava mudrost. Uostalom, logično da ako mrtva trava leži preko žive, ova ispod ne dobija niti svjetla niti vode i samo stvarate nered i nesklad.

Osobno volim proći nekoliko puta isti komad, onako "do kosti". Dva dana obično sve bude pomalo smeđe, ali trava živne već treći dan, naprosto nikne i onda jedno dva tjedna bude zaista prekrasno. Da, lijepo je imati neku skupu kosilicu, ali ne i neophodno. Skupljenu travu proslijedim životinjama.

Košnja trave meni predstavlja veliki gušt, prije svega divni mirisi. Zatim, to je nešto što sam naučila skoro pa prvo kada smo iz grada došli na selo, a nakon prometne nesreće kako mi je desna ruka bila u strogom mirovanju, prognoze su bile da neću moći niti plivati, a kamoli cijepati drva ili kositi.

Međutim, kad je nakon brojnih fizikalnih terapija došao taj dan i ja sam opet uzela trimer u ruke - to je sreća, biti zdrav i imati zdrave ruke i noge. I kositi travnjak. A ako ima domaće lubenice i dinje za osvježenje nakon, pa gdje mi je kraj? :)






















































Lubenice i dinje su mi "ispale" mini i mikro, ali okusom i mirisom neusporedivo s onim što kupujemo, da ni ne naglašavam kako nisu prskane ili kemijski tretirane - posve su domaće.

Da mi je netko prije deset godina rekao kako ću jesti svoje lubenice i dinje, samo bih se nasmijala.
U teškim trenucima zaključila sam: bilo što može se dogoditi bilo kome bilo kada.

Ugodan vikend i do čitanja!!








Nema komentara:

Objavi komentar