Stih iz pjesme "Dobri prijatelji" Hladnog piva nadovezuje se na dvije teme od ranije, Ako je znatiželja ubila mačku nije čovjeka i Koka gnojilica.
Nemoguće je izdvojiti samo jednu ili dvije ili tri stvari koje utječu na rast biljke i hoće li vrt uspjeti, ima ih na desetke: zemlja, podneblje, plodored, prihrana, voda, dobri i loši susjedi, kukci, vremenske prilike... Nedavno sam gledala na lokalnoj televiziji jedan prilog, kaže jedna gospođa, ozbiljna OPG-ovka, danas se bez vode ne možete ozbiljno baviti poljoprivredom i kad pogledaš na Dnevniku sve te poljoprivrednike koji se žale na sušu, ne možeš a da ne pomisliš 'da, fakat'.
U Dalmaciji živim pet godina, ali u životu ne pamtim ovakve vrućine kada nigdje osim ispod klime nema olakšanja: zamislite tek kako mora biti povrću u vrtu? Sa salatom sam se ima već par tjedana pozdravila. Iako na omotu piše 'odlično podnosi ljetne vrućine', mislim da proizvođač nije računao na +35 koliko ćemo bojim se izmjeriti i danas, premda se nakon obilne kiše činilo da su teške sparine iza nas. Jedan dio salate nikad nije niknuo, a postojeće glavice brže - bolje otišle su "u rast". Dakle, sad sve teorije o plodoredu, dobrim i lošim susjedima, dušiku, vodi itd. padaju u vodu: ovaj zrak ispod neba ubija ili usporava rast: to mi se dogodilo sa glavicama kupusa, kelja i cvjetačom; samo su stale s rastom i pribrano čekaju da vrućina stane.
Jednom sam već rekla, poljoprivreda je zabavna kao vid vrtlarstva, dakle kao hobi i nadopuna osobnosti, pored vrta ne možeš biti gladan. Ali nešto više, ne hvala. Uglavnom, zato sam sve više uvjerena da je netko nekad utvrdio 'dobre i loše prijatelje', ne marim za znanstvenu podlogu, i otad se svi toga drže kao pijan plota, a to u stvari nema nikakve veze s praksom: sve se biljke dobro slažu, pogotovo jer uparivanje ima vremenski rok; neke biljke naprosto prve odu: salata, neven... Neki prijatelji ne mogu izdržati kada postane previše vruće. A ako i spojite zahtjevno povrće sa drugim zahtjevnim povrćem, recimo krastavac s rajčicom ili razne vrste tikvi s nekim drugim povrćem, krastavac ide svojim putem, baš kao i tikva. Pa te neke teorije da je rajčica rajčici loš susjed (više vrsta na jednoj gredici) ili paprika paprici - ne bih se složila.
Istina, možda radi uvjeta rasta, dakle prihrana, voda, zemlja itd. sparivanje tzv. loših susjeda nema neke veze, ali upravo na to želim skrenuti pozornost: odradite svaki dio korektno i nema straha. Unatoč svemu, nešto možda nikad neće uspjeti i tko zna zašto je tomu tako: osobno nemam sreće sa celerom i patlidžanom. Pokušat ću opet dogodine, ali stvarno ne znam gdje tu griješim, misterij.
Na krompir ću se posebno vratiti u nekoj od tema, ali za prvi ozbiljni put uspio mi je iznad svih očekivanja. Posebno ako se uzme u obzir da sam u početku živjela u uvjerenju da se po sjeme za krompir 'samo ode i kupi', i da se on može saditi bilo kad.
Krompir sam okružila kamilicom, nevenom, salatom kristalkom, više vrsta radiča, kukuruzom, grahom, a kako bi nešto nestajalo (neven se prvi povukao) ondje bi posadila rajčicu.
Isto sam činila i sa gredicama, ondje je prva odlazila salata i neven, dok je kupus usporio rast - da sam znala da futoški kupus tako dobro podnosi vrućine njega bih sadila umjesto holandskog i varaždinskog, ali dok ne probaš nažalost ne možeš znati.
Kad sam povadila sve krumpire, ondje sam pored kamilice tutnula razne sorte rajčica, luk, rajčicu andsku jagodu (ovo moram naglasiti jer je imam u vidu za neku od tema), suncokrete, tikvice, visoki neven.
Rajčica se ljubi sa gotovo svim susjedima, radodajka dakle. Šalim se, ali slaže se sa svima: peršin, kukuruz, tikva, salata, kamilica, neven, luk, suncokret, radič, paprika, mrkva... Rado bih dodala i krastavac, ali ipak ću ih spariti iduće godine u istoj gredici, to me tako zanima jer osim što su oboje pohlepni, nema druge prepreke da ne budu zajedno.
Na fotografiji ispod možete vidjeti da sam neke rajčice 'motala' i usmjeravala vodoravno - jednostavno sam ostala bez štapova, ali rajčice doslovno rastu svakako: i vodoravno i tako da im plodovi vise, ako leže na zemlji i to je pridržavanje.
Salatu sam ubrala davnih dana, luk sam također izvadila van, ali i posadila novi i zahvaljujući kiši i jednom danu niže temperature biti će savršen mladi luk.
Papriku sam povezala sa svim i svačim prvenstveno iz razloga što joj trebaju mjeseci da postane puna plodova za ubrati. Kad se sve izračuna, od sjetve do prvih malih plodova treba najmanje pola godine, dok od sjetve do velikih plodova može proći i deset mjeseci, najmanje.
Ima autora koji smatraju da je za papriku bolje da je žedna, ali i onih koji je spajaju s rajčicom jer rajčica pita puno vode: ja sam team 'daj papriki vode'.
Papriku, papričice i feferone povezala sam između sebe, ali i sa mrkvom, rukolom, radičem, salatom, mrkvom, rajčicom. Isprva najnesretniji suživot pokazao se onaj između paprike i radiča tržaškog salatnika, iz razloga što se radi o radiču koji napreduje poput korova i jednom kad ga posijete, on će zauvijek izvirivati odnekud.
Tu sam bila malo uporna (upornija od njega) i stalno sam čupala okolo paprike: sad paprika napokon 'diše' i počela je razvijati listiće.
Međutim, velike vrućine u prvi su mah pokosile rukolu i radič, sve sam počupala van i bacila kokama. Obilno sam zalijevala te gredice i samo je niknuo novi radič i nova rukola: ojačani i kričavo zeleni.
Možda najbolji primjer kako sve ide zajedno je dio sa krastavcima, tikvama i rajčicom koja je niknula na divlje i već ima prve plodove. Sorta mi uopće nije poznata i nemam takvih rajčica u vrtu, dakle samonikla je kao ostatak obroka od patki.
Međutim, vezano za tu rajčicu: često zakasnim. Miš, štakor ili puh budu brži, a ovaj je dio ograđen tako da unutra ne mogu psi, a s obzirom na bujnost unutra ulazim u tvrdoj obući i tuti - tko zna šta se unutra sve krije kad sunce upre ili padne mrak. Ali ajde, taj grm rajčice mogu žrtvovati, glavno da mi te životinje ne plaze po ostatku vrta.
Futoški kupus me oduševio, tako otporan i dobar prema rajčici.
Ove sam godine posadila nekoliko vrsta kupusa i imala sam slatkih muka gdje sa svim tim, tako da sam neke glavice ubacila među ruže, cvijeće i mlado stablo limuna.
Ne znam kako prokomentirati osim wow.
Tu isto pada u vodu teorija 'nemojte saditi povrće u blizini voćke jer će voćka pojesti sve namijenjeno povrću i biti brža', o čemu sam prilično čitala prošle zime i proljeća. Dapače, pa najbolje je uspio kupus tik do limuna.
Prizor uživo je nagrada za sav taj trud oko okućnice i zelene površine, ni ne mogu uhvatiti svu tu bujnost, kako gore metar i pol uvis, tako i dole, kupus i sitne ruže i neven.
Oko masline nalazi se neven, drugo ukrasno cvijeće, tikve, karanfili i jedna paprika koja solidno napreduje. Radi pustih vrućina očito im i paše malo hlada.
S obzirom da stalno berem cvijeće, u vrtu stalno nastaju nove situacije.
Ovo sivkasto cvijeće u tegli je katalonski radič koji je otišao u rast.
Na fotografiji ispod vidimo kako visoki neven traži naslon uz badem: biljke ipak vole suživot uz voćke, a moj grijeh lani vezano za višnju i blitvu treba tražiti izvan okvira hlada i teorije da je višnja 'gutala' blitvu.
Ulaz u kuću sad je bogatiji za razne sorte tikvi, krastavce, rajčice, gladiole, privezane rajčice itd. Čini se da maslini ne smetaju, a tikva je jednom obujmila rajčicu i nakon toga krenula dalje.
Tikva i rajčica, primjeri gdje tikva obujmi rajčicu i samo nastavi dalje:
Nadalje, tikve, paprika, visoki neven te opet rajčica i tikva, ovi bijelo - crni cvjetovi su mi predivni.
Eksperimentalni dio, oko kojeg nema nikakvog posla. Salata se prva povukla, ostala je samo rajčica i kupus. Kupus je usporio rast radi novih uvjeta: vrućine iz pakla. To je omogućilo rajčici da preraste glavice kupusa, pusti nove listiće. Gdje ima listića biti će i cvjetića, a gdje ima cvjetića biti će i plodova.
Rajčica nema suvišnih izdanaka, sve je baš kako treba, identična situacija kao i sa rajčicama koje niču u zaklonu kukuruza. Nikakvih suvišnih izdanaka, priroda sve odrađuje sama.
Nedaleko sam smjestila još par tikvica, nekoliko presadnica kupusa i rajčicu. Kupus je trenutno 'najgori u razredu', ali tko je računao na ovakve vrućine.
Na slici ispod vidimo luk uzgojen u Sinju, dobila sam ga na poklon, oni inače imaju i vrt u Zadru. Kažu, identično uzgajaju luk u Zadru i Sinju, ali ovaj iz Sinja je poput diva. Dakle, podneblje itekako utječe na uspjeh vrta.
Na kraju posta, jedino što mogu zaključiti jest da ako se rekreativno bavite vrtlarenjem, sve su biljke prijatelji, dobri susjedi i u 99,99% slučaja teže tome. Ako se sjetimo visokog nevena i badema: čak naginju tome.
Očito postoji razlog zašto se tikva u svom rastu ne omota oko rajčice i uguši je, već nastavi dalje svojim putem. I zašto kukuruz ne uzme svo sunce i vodu rajčici, koja je upola manja.
A limun mjesečar i holanski kupus? Kao da su tražili jedno drugo. Dakle, da, treba pročitati što sve postoji i zaviriti kako tko misli, mnoge knjige o vrtlartsvu nisu napisali šartlatani već ozbiljni ljudi, pretežno agronomi po struci, ali nakon toga poslušajte intuiciju i razmišljajte izvan kutije. I kad vidim kako jedno povrće naginje drugom kao da se udvara, ne mogu a da se ne sjetim Hladnog piva i stiha: reci zašto ne bi htjela imati mene za prijatelja?
Jednostavno, oni vam svi idu skupa.
Pozdrav i do čitanja!!!!!! :)
