subota, 11. kolovoza 2018.

Peciva/kruh u kalupu za muffine od bio brašna, bio kvasca, bio sjemenki ....



... i sve je to bio pa prošao! :)

Neopisivo spontano sam došla do ovog danas, iz razloga što je moja susjeda otputovala na more i ostavila mi pred vratima pregršt namirnica BIO oznake, a znamo da su ti proizvodi skloni bržem kvarenju, moljcima i slično. Ovim putem je ujedno i pozdravljam, naime ona ima dvoje male djece i baš baš baš pazi i na rokove i na sve živo, tako da ovo nije prvi put da me opskrbila iz vedra neba, ja sam otkazala u glavi sve svoje gastro planove za vikend, i sada ću se fokusirati na poklonjeno.

Ako vas zanimaju brandovi, brašno je iz DM-a (nažalost, bacila sam omot pa se sjetila kako sam ga možda ipak trebala prvo fotkati, ali sad je gotovo), kvasac Sparov, a sjemenke pretežno vidite, to sam poslikala. Chia imam od ranije, kao i suncokret itd.

Za tu foru s kalupima za muffine prvi put sam čula na twitteru, davnih dana kada sam ondje žarila i palila, i to od tviterašice Barbare Slade. Nikad je nisam pratila, ali znala mi je podletiti na lajnu ondje (puno politike kod nje u to doba), i tako je bila neka njezina fotografija s kuhom u kalupu za muffine. To je bilo toliko napredno prije cca pet godina, da mi se ujedno čini da nije nemoguće da je ona to prva izmislila. Sjećam se da sam pomislila, ah, zašto se ja toga nisam sjetila, nešto poput kad je Alanis Morissette stvorila You Oughta Know, pa su Sherly Crow i Courtney Love davale izjave poput "i ja sam to imala u sebi, zašto nisam napisala tako nešto", ali kako to obično biva, kasno Marko na Kosovo stiže. (iako, Doll Parts/ Courtney Love - najljepše raspadanje ikad, nadmašilo je, po meni, čak i Paper Romance/ Groove Armada... a Malibu (isto Courtney Love) da ni ne spominjem)

Nakon ove male digresije, idemo dalje :)

Ono što je zanimljivo kod tih kalupa, jest to neko podizanje svijesti o sjemenkama, i možeš ih natrpati koliko voliš i želiš, možeš baš napraviti peciva po svom guštu, a donekle znaš što jedeš i ono, bar nema pojačivača okusa i konzervansa. Pojedem jedno pecivo i jednostavno zaboravim da sam taj dan popila već pet kavi i osam kolača.








Za ovih dvanaest peciva i jedno veliko ružno najukusnije ikad (jeste opazili kako je ćorava palačinka ili općenito nekakav škart koji ispečeš/skuhaš samo da se ne baci u stvari najukusniji?) trebalo mi je:

~ pola kilograma BIO brašna. Ovo je bilo iz DM-a, njihov neki brand, bijelo brašno sa svim tim BIO čudesima

~ jedan BIO kvasac, Sparov
~ žlica smeđeg šećera
~ žlica i pol himalajske soli
~ odokativno recimo prst maslinovog ulja (koliko upije)
~ odokativno recimo prst i pol maslaca (ne možete pretjerati, možete samo staviti oskudnije, ali nebitno)
~ šalica mlakog mlijeka, ali nemojte istresti cijelu, nego se ravnajte prema brašnu (opet, koliko upije)
~ šalica vode (isto kao s mlijekom, koliko "pita")

Sjemenke koje sam koristila: lan, sezam, suncokret, buča, chia.. nisam nabrojala sve, ali ionako vi ćete staviti one koje vi najviše volite.
















Ako radite sve u pekaču za kruh poput mene, tada sve natrpate unutra i problem riješen. Meni to sve pekač odvrti, i nakon toga tijesto prebacim u nekakvu plastiku i poklopim, ranije sam već objašnjavala da sam team kondenzacija.

Kasnije oblikujem, pa pustim da malo odmori, pa stavim peći na cca 150°C, ali kada opazim da su peciva postala neposlušna, podignem na 200. Obavezno premažem više puta maslinovim uljem. Vrijeme u stvari ovisi o vašoj pećnici, ali recimo da je neko vrijeme cca 40tak minuta. Više - manje.
Meni je tijesto za kruh uvijek pomalo masno pod prstima, ali kompaktno. Često čujem da za kruh, ali i sve što zapravo mijesimo, možeš imati jedan recept, ali svakome će ispasti drugačije radi ph kože. Ja već dok ga mijesim ili oblikujem, već pod rukama znam ishod.














Neki namažu kalup, neki stave papir za pečenje, netko ništa... osobno nauljim maslinovim uljem, ne može škoditi.

Ima i ta fora da se prije samog kraja pečenja kalup izvadi, pričeka pet minuta, i onda vrati natrag na zadnjih pet minuta. To radim sa kruhom i grisinima, ali nije mi palo na pamet za ovim muffin pecivima. Vjerujem da bude još bolje.

Veliki sam ljubitelj kruha i uzdam se u onu, kruh naš svagdašnji daj nam danas, ili kako bi to rekao Srđan Roje, Biblija je to lijepo opisala, ne sutra ne jučer ne prekosutra, nego danas.

Kad kažem "peciva su postala neposlušna", mislim na ovo:









To je tako, kada je domaće i nije smrznuto, onda pecivo ima neki svoj život i čim opazim da je rođo počeo tjerati svoje, odmah podebljam temperaturu kako bih ga obuzdala, iako bude fino i kako se tijesto pusti da se samo od sebe razbaca.

Vezano za kako sam dozirala sjemenke, imam identičnog promjera i šalicu i kalup. I stavim sjemenke u šalicu, ubacim unutra pecivo i izvadim. Do toga sam sama došla, jer sam u nekom trenutku izludila sa sjemenkama posvud, i nikad nije bilo onako kako sam zamislila, sve dok nisam shvatila da imam šalicu identičnog promjera kao i kalup. I ispadne zaista savršeno!



















Nadam se da nisam ništa zaboravila napisati, nadam se da nisam puno filozifirala, peciva uopće ne moraju biti bio, ali eto, ova su ispala :)

Do čitanja!










Nema komentara:

Objavi komentar