Fejk focaccia

Dragi moji, što reći osim da nikako sjesti i uzeti vremena i složiti post, ali eto, nastavljam gdje sam stala, a to je fejk focaccia.

Na focacciu sam prvi put naišla lani, kada sam se tek doselila u Zagreb. Jedan od mojih običaja jest sjesti na klupu nasuprot Zagrepčanke, uzeti kavu za van iz obližnjeg Mlinara, i po mogućnosti to mora biti oko dva ili tri ujutro, pun Mjesec plus nesanica. Tako sam otkrila focacciu, bila je upravo ispečena, i taj od 0-24 Mlinar je nešto najbolje što se kvartu moglo dogoditi. Volim to što je desno Vjesnik, iza mene Trešnjevka, ispred mene Savska cesta, dakle definitivno urbano i zagrebački. Trenutak kada sam ugledala, pa kupila, pa zatim probala Mlinarovu focacciu odgovara scenariju u kojem se u pozadini čuje K od Cigarettes After Sex, stih: I remember when I first noticed that you liked me back....

S obzirom da vaša urbana farmerica ne piše ove postove s jahte i ne živi od kamata, malo sam si izračunala i zbrojila u glavi da tu istu focacciu mogu napraviti i sama, plus pretjerati s ružmarinom kojeg obožavam. I popapriti i zapapriti i staviti više vrsta papra.... uglavnom, podesiti prema sebi i svom guštu.

Naravno, činilo se da focaccia nije neka mudrost, ali u bespućima interneta sve se zakomplicira, i naišla sam na nekoliko zaista zanimljivih okršaja i debata oko premještanja focaccie, pa treba ovo, treba ono, a u suštini, po meni, radi se o zaista strašno dobro začinjenom kruhu. I to je cijela mudrost. Da, slažem se, ima ta caka sa rupama u koje uklizi maslinovo ulje sa začinima poput soli, papra, ružmarina, bosiljka, peršina, češnjaka, crvene paprike, pa malo šećera... ali ono, tko ima vremena to premještati i ne znam šta, isisavati iz tijesta život... tako da sam ja došla do te željene strukture tijesta na način da, kao što je i svugdje predloženo, stavim manje brašna.......

Rupičast izgled također podržava scenarij u kojem ja načelno tijesto umijesim rano ujutro, prije prve kave. Danas znamo da kvasac nije potrebno dizati, bitno je da mlijeko/voda nisu prevrući kako toplina/vrućina ne bi ubila gljivice. Nakon toga, kada umijesite tijesto, najbolje ga je poklopiti (kondenzacija je naš saveznik) i jednostavno... ne znam, ja odem na posao, pa se vratim, pa izvedem psa, pa se istuširam, pojedem, i onda se bavim focacciom. I otud sam izmislila termin fejk. Fejk focaccia. I tako se tijesto lijepo nadigne, tako se samo razvije, premjestim ga samo kod oblikovanja, gdje se prema njemu ophodim kao prema tijestu za pizzu, a zatim pustim da se digne, i onda izdubim kuhačom. Krajem kuhače, preciznije.

O začinima, kao i o ukusima, se ne raspravlja. Ja stavim sve. Sve sve sve. Polazna točka je maslinovo ulje, zatim ružmarin, papar, sol, češnjak, peršin. Svatko poludi na svoj način, tako da ja kasnije još dodam ružmarina, pa još češnjaka i soli. Koliko vidim, prolazi i origano, bosiljak. Obavezno dodam rajčice, ili "žive" ili iz konzerve, a nažalost, ideja nije moja, ali pred sam kraj dodam i mozzarelle, što mi je bilo pravo otkriće. Ipak, focaccia s mozarellom trebala bi se poslužiti dok je sve friško i toplo, inače nije to - to.


Recept. Eh sad, ako znate napraviti kruh, znate napraviti i focacciu. Pola kilograma brašna i onda sve prilagodite tome. I mlijeko i malo ulja i mlake vode i kvasac i žličica šećera. Ako radite tijesto od kile brašna, prilagodite sve tome. Bitno je da struktura tijesta ostane željna brašna, da se tako izrazim. A opet, da se odvaja od posude. I jako je bitno, zapravo presudno, da focaccia dobro odleži, doslovno nekoliko sati, čak i deset, dvanaest. Ja je stvarno nemam živaca seliti i premještati, niti imam toliko vremena, poklopim tijesto i odem za svojim životom. Kad se vratim, ona me čeka i to je čitava filozofija.

Moram priznati, dva puta sam umijesila tijesto za kruh, izdubila rupe i začinila tijesto... ali to ipak nije bio taj okus, a ni struktura, nije bilo one prozračne rupičaste arome, nisu se ni začini sljubili kako treba. Mislim, bilo je okej, ali tu priča staje. Jednostavno, prvo pravilo po meni je da tijesto ostane željno brašna, a drugo je da dobro, dobro odleži. Treće su začini.

Tijesto pečem isto kao kruh, ali i kako mi padne na pamet. Nekad volim izdubiti više rupa, nekad volim da je hrskavije, nekad mekše... ovisi. Tijekom pečenja vadim tepsiju/pleh i dodatno mažem maslinovim uljem, baš podlijevam. I ako mi se učini da su začini malkice isparili, dodam opet jedan set začina.

Nemam ništa više za dodati, osim da, ako vam se premješta, vi premještajte, ako ste odustali od focaccie radi filozofija  oko premještanja, sada imate zeleno svjetlo da to nije neophodno, ali morate je pustiti da odleži dok se vi bavite nekim drugim stvarima. Ako vam je to bedastoća, nemojte je nikada napraviti... sve, kako vam drago :)

P.S. In other news, Borica je spletom okolnosti naišla na svoju sekicu s otoka Ugljana, Lolu, ali kako se nisu vidjele sedam godina, posve su zaboravile jedna na drugu. To je bilo baš nekako i lijepo i tužno, ali više tužno. Nisu se sjećale jedna druge.

        Ja sam dobila vrt. Ali su me toliko iživcirali, da još nisam otišla potpisati.

Bila sam na festivalu štrukli (Štruklijada, Kumrovec), pojela trinaest štrukli i popila četiri ili pet gemišta, a nikad ga nisam probala, doslovno nikad, imala sam užasan otpor prema gemištu.

   Stavit ću fotke, ako ih dočekam, jer se učitavaju.

Zasad mi nisu ukrali biciklu.


..............................................................................