Osobno najviše volim izraz 'macina trava'.
S obzirom da je internet zatrpan informacijama o toj biljci, cijenama, travarima, sretnim ishodima trudnoće, usredotočit ću se na ono što znam iz iskustva: uzgoj macine trave.
Na tržištu je gotovo nemoguće naći sadnicu macine trave, ali kako sam malo neobavezno istraživala, postoji taj neki (neaktivan) oglas na njuškalu, 30 sjemenki macine trave za 10 kuna.
Mali komadić macine trave dobila sam lani na poklon, originalno iz Bosne, u razbijenoj plastičnoj čašici od jogurta. I sjećam se da sam pomislila O, Bože, šta je to, šta ću s time, čemu to služi? Ali, uz malenu sadnicu dobila sam i tri velike grane macine trave koje sam još dodatno ostavila sušiti, a zatim razlomila grančice i ubacila ih u staklenke na čuvanje. Kad sam nedugo nakon toga počela piti čaj, doslovno čisti čitavo tijelo, tema je takva kakva jest pa ću reći i ovo: prve su mokraće doista neobične, macina trava je izvorni detox čitavog tijela. Čak držim da ga slobodno mogu piti i muškarci.
Osobno volim te gorke okuse, meni je čaj fantastičan, ogradit ću se od komentiranja pomaže li ili ne, usredotočit ću se na uzgoj.
Macina trava je jedna nevjerojatno skromna biljka, odmah sam je posadila među cvijećem u sunčani dio vrta, ne traži nikakvu specijalnu prihranu, ne mami nametnike. Prihranjivala sam je uobičajenom papicom za cvijeće, međutim nije sasvim stasala, nekako je išla pretežno u korijen, da tako kažem.
Čitavo ovo vrijeme, polako odustajem od granula dušika i sve u vrtu hranim kokošjim izmetom kojeg oko pet dana namačem u vodi, svako toliko tokom dana pomiješam smjesu sa štapom. Koncentrat dodatno razvodnim i zatim zalijem čitav vrt kada se sunce skloni, predvečer.
Želim reći, macina trava iako nezahtjevna, voli domaći gnoj. Neće se buniti.
S obzirom da sam čašicu dobila po ljeti, ujesen sam otkinula grane i stavila ih sušiti, ali iz straha da mi ne sledi biljku do čijeg je sjemena gotovo nemoguće doći, iskopala sam je i stavila u pitar, kako bi prezimila u donekle kontroliranim uvjetima. Sve sam odrezala, ostao je samo korijen.
Čitavu zimu narasla je možda par centimetara, dakle po zimi stagnira.
Međutim, macina trava pokazala se snažnom biljkom, otpornom na hladnoću i početkom ovog proljeća presadila sam je na trajno mjesto u vrt. Drago mi je da sam izabrala nizak, a za nju tada malenu, prostran pitar tako da je ojačala u korijenu. Danas macina trava, niti godinu dana poslije, uspješno ide u visinu (ima skoro metar), ali i širinu.
Voli sunčane pozicije, meni stoji pored kelja, tako da mogu zaključiti da su macinoj travi kupusnjače odlični susjedi. Jedini problem s macinom travom je što je stalno žedna, traži obilno zalijevanje. Iz tog razloga, danas ću se malo uhvatiti njene gredice i malčirati, tako da ima vlage.
Ima pri dnu žute listiće, no to nije znak nikakve bolesti, otpadaju i suše se samo ti donji listići, žutilo nikad ne ide prema vrhu.
Macinu travu uopće ne treba tretirati nikakvim fungicidom ili tako nečim, uopće nema potrebe za time. Pustite je da raste, ona se sama rješava slabih listića.
Odrezana, nakon par dana sušenja, grana je dosta brzo spremna za pripremu čaja. Mene osobno taj čaj smiruje, opušta. Fin je. Baš očisti čitavo tijelo iznutra.
Zasad nemam iskustva sa cvjetovima i sjemenom, tako da biti će i tema koliko je sjeme klijavo, međutim to kad ja stavim u moje super klijalište, neće biti da ne uspije ;)
Nadam se da sam vam pomogla oko dilema što sa sadnicom, ako budete te sreće da je nekako dođete do nje.
Nadam se da sam pomogla oko prvih koraka kako njegovati macinu travu.
Do čitanja :)
Nema komentara:
Objavi komentar