Na slijedećoj razini je još zanimljivije

Život je igra.

Kada se sve oduzme i zbroji, dok igra traje, učimo. Iskusniji nam mogu prepričati igru, ali dok se i sami ne nađemo na igralištu, ne možemo niti slijediti, a kamoli stvarati pravila.

Također, život ima pravila s kojima se nije dobro igrati. Poput prirode.

Nisam "pravila postoje da bi se kršila" tip osobe, ali volim iskopati ona koja mi možda više leže. Ono nešto samo moje, jedinstveno, što ću slijediti s lakoćom jer uočavam smisao.

Neka nama mrska pravila obično su dio igre: bez vitamina C biti ćemo podložniji prehladi i gripi. Bez željeza možemo postati anemični. Više masne hrane - više problema s kožom. Vitamin B zaslužan je za kosu i nokte. 

Naizgled se čini da nema ništa lakše nego dovesti sebe, svoj izgled i zdravlje u red; ali kad  to i jest tako.

Međutim, kada se netko susreće s nečim po prvi put u životu, poput recimo mene s rajčicama u čašici, tada su želje u sukobu s iskustvom koje se tek kuje, a iz dana u dan prezanimljivo je i neizvjesno.

Nakon sjetve u siječnju i tokom veljače, na slijedeću razinu idu rajčice, krastavci, papričice, paprike, kadulja... Dakle, učim se.

Kolindini krastavci




Krastavci, čija je sjetva bila za vrijeme inauguracije prve hrvatske predsjednice, tijekom TV prijenosa, zapravo su sorta marketmore. Međutim, radi lijene nedjeljne pozadine kada očito nisam imala pametnijeg posla nego pratiti inauguraciju, od milja ih nazivam Kolindinim; bujnih, lijepih listova, rastu kao iz vode.

Priča s krastavcima (iako do vanjskih 15 stupnjeva ima još sigurnih mjesec dana života u kući) jedna je od onih kada se prihvatiš nečeg bez točne slike kako će se priča razvijati. Ali nekako mi se čini da mi sadnja iz "koštica" više uspijeva od sadnje iz sjemena. I naravno, zrna, ako se prisjetimo divovskih kukuruza lani, bez ikakvih bolesti, prskanja, tretiranja itd.

Sjeme je inače kupljeno u Konzumu, nisam fan nijednog trgovačkog lanca, ali ta im polica na odjelu voća i povrća stvarno valja.  Franchi Sementi dal 1783 dosad nijednom nisu razočarali, a koliko sam uočila, nalaze se samo ondje.  U međuvremenu ondje je pristiglo nekoliko sorti krastavaca, k vragu sve, kupila sam i sjeme dugih.

Ipak, ove ću godine maksimalno istraživati sorte tikvi i rajčica, a radi poticanja rasta uvis ni sama ne znam hoće li štapovi i rajčice preživjeti udare juga i bure kojih će, nagađam, biti i u svibnju i lipnju.
Krastavci i kukuruz dobri su susjedi tako da ću ih povezati suživotom u istoj gredici, ali krastavce nisam sadila nikad u životu i zapravo me najviše strah presađivanja.

Dakle, sjetva je bila 15.02., nekako neobavezna, više me zanimalo kako će ispasti rajčica i neven u posudicama do. Na dva centimetara dubine, u supstrat, ugurane su sjemenke marketmore.

Fotografije sadrže dan u godini (uz digitron ili mobitel ili računanje napamet dobijete datum) tako da neovisno o mom "miksanju" slika imate precizniji uvid u napredak.

Mjesečno posudim šest knjiga na temu vrtlarstva, može se reći da dosta istražujem, uostalom a kada ako ne sad?

S obzirom na silna autorska prava, nemam volje pisati bilo kojem izdavaču kako bih citirala komadić iz neke knjige, ma koliko ulomak bio koristan i dragocjen; dakle, nema vam druge nego i sami malo istraživati čitajući. Međutim, s obzirom na dosadašnje iskustvo i iako sam prilično zelena na području uzgoja krastavaca, baš poput tijela, organizma, planete ili neba, i oni šalju poruku kada im je nečeg previše ili premalo.

Bijela boja znak je zasićenosti vodom, iako sam krastavac voli vlagu očito sam malo počela pretjerivati s prskanjem, tako da ako ste odlučili posaditi krastavce u svom domu ili imate zimski vrt i slično, novi ste poput mene, nema panike. Samo usporite s vodom i biljka se oporavi sama od sebe.

Nadalje, promatrajući nekakvu statistiku, meni se nije otvorila svaka četvrta sjemenka, dakle ako se kroz desetak dana od sjetve ništa ne dešava, najbolje da čašicu zamijenite novom košticom.

Od svjetla, s obzirom na sredinu ožujka, oslanjam se samo na ono iz prirode, što u sobu ulazi već od pet sati i zalazi oko 18. Mjesec većinu noći (trenutno su strašno vedre i lijepe) blješti u prozor od 19 pa sve do dva sata iza ponoći, tako da ne osjećam potrebu za "umjetnim" svjetlom, čemu sam svakako težila u veljači.

Krastavci vole kao i svako bilje dušik, ali imaju i ogromnu potrebu za magnezijem i kalcijem, baš poput cimera rajčice, inače lošeg susjeda, nespojivog u gredici.

Sadim, dakle učim se

Iskreno, nisam više sigurna motiva sadnje više vrsta rajčice, možda mi se tada činilo kako mi "to neće ići"? Sve u svemu, naravno da postoji mnogo više vrsta povrća nego što ih na domaćem tržištu možemo naći i kušati, pa zašto se ne utopiti u svim tim ljetnim salatama? I ako se stavi na stranu oprez jer do svibnja ima dana i dana, bez igranja sa sortama kako uopće mogu znati što će mi biti užitak saditi, miljenik ili miljenica među sortama?

Tu su naravno i dileme oko proizvođača; ruku na srce, neki su proizvođači bolji.

Ako vam neko sjeme nije proklijalo, možda je problem u kvaliteti zemlje. Tome možete doskočiti kvalitetnim profesionalnim supstratom. Ali ni ono ne može jamčiti klijavost sjemena. 

Zatim, ako ne želite riskirati i tratiti vrijeme na lutriju sa sjemenom i zemljom, tome možete doskočiti tresetnim pločicama. Uzgoj u tresetnim pločicama (vrećicama) ne zahtijeva nikakvu prihranu osim mekane vode, čak ni snagu sunčeve svjetlosti, nego eto, tek toliko, samo da nisu odložene u mraku.

Međutim, ili je sjeme loše ili sam negdje zaribala (ovo drugo ipak malo teže jer s drugim sjemenom nije bilo problema), ali rajčica sorte novosadski jabučar "otvorila" se grozno loše: od deset čašica samo dvije. Preciznije, od osam tresetnih pločica tek dvije. Istina, te dvije biljčice rastu naočigled, ali očito je nešto sa sjemenom. Ili je to naprosto takva sorta.

Stoga, iako je preporuka da jedno sjeme ide u jednu pločicu, s obzirom da tresetne pločice nisu baš jeftine, posadite do tri sjemena u jednu. Kasnije slabiju biljčicu presadite ili ako vam je draže - riješite je se. Osobno imam nezaobilaznu bolnicu za presađene biljčice, ali nažalost stvarnost s tom bolnicom mnogo je bolnija nego sa životinjama - kod biljaka priroda se mnogo brže i hladnije rješava slabih. 

Novosadskom jabučaru i iskustvu sa pločicama posvetit ću se nešto kasnije. Dakle, ako problem nije u zemlji, supstratu, pločici ili sjemenu, možda biljčice ne napreduju jer naprosto nemaju što papati.

To je problem na kojeg se vrijedi osvrnuti zašto vam možda neće nešto uspjeti, ako uzmemo u obzir da je temperatura u prostoriji prikladna (nikad niža od 15 stupnjeva), sunčana koliko to okolnosti dopuštaju te biljčice nisu izložene propuhu, ali opet prostoriju redovito zračite.

Zdrava biljka biti će zdrave za nju prikladne boje, izraženih crta, kao oslikana. Stabiljka će svakog dana biti sve deblja, pomalo tamnija, gusto dlakava. U dodiru sa zemljom, ako pamtite tutorial sadnje rajčica lani, te će se dlačice u dodiru sa zemljom izdužiti u korijen. Dakle, dlačice su dobar znak.

Od tri biljke izabrat ćete koje idu na slijedeću razinu. Možda sve tri, možda dvije, jedna, nijedna.. Nema veze, igrajte se bez nekakvih očekivanja.

Između rajčica i mene prvo se ispriječila boja. 

Neki listići nisu bili u top formi. Naravno, s obzirom da sam posadila i previše toga, naravno da ne možeš očekivati kako će baš svaka čašica dogurati do jeseni u vrtu. Međutim, niže biljčice nakon što sam ih svih presadila i sortirala, nisu baš napredovale, dok su se one snažnije počele stagnirati. I naletim u literaturi da rajčicama u ovoj fazi rasta (ali i inače, te zapravo i svom ostalom bilju) treba magnezij te kalcij.

O tome dosad nisam znala ništa iz razloga što je lani svo povrće odmah bilo posađeno ispod vedrog neba, jedino eto, nekako spontano vodiš računa o dušiku. Salata i rajčice lani su bile kupljene presadnice, tako da me iskustvo s manjkom tih elemenata definitivno zaobišlo.

Meni je to stvarno bio prvi glas.

Scenarij ide ovako: pred spavanje čitam o rajčicama, oh vidi ovu vrstu, jao vidi ovo... Zatim naletim na informaciju o promjeni boja listova, razrogačim oči jer tema se odnosi na aktualni upitnik iznad glave, nemirno spavam jer ne mogu dočekati jutro da otrčim do poljoljekarne po magnezij... Napokon svane, odlazim... I kad ono, nema nigdje magnezija. 

Ne znam mogu li opisati koliko me to iznerviralo, kako pružiti tim čašicama element koji im treba, a u trgovini su me opskrbili sa još dušika? Čak nije stvar u fijasku, ali razlog je doista banalan.

I spletom okolnosti završim u Sloveniji i Italiji te u onom malom vrtnom Mercatoru (sad je od Todorića, Todoriću ne mijenjaj ništa tamo!) nabavim svu tu "drogu" za rajčice. Pogađate: nitko sretniji od mene.

U početku sam se znala smijuljiti u sebi kako ondje mora da su ljubazni prema meni jer možda misle da sam tajni kupac iz Hrvatske, ali ta jedna djevojka što ondje radi... Fenomenalna je. Ne samo što mi tutne (=uvali) uvijek nešto novo (ovog puta kao da neću imati dosta paprike, radiča, lubenice i jagoda), nego uvijek kao u reklami izvadi točno ono po što sam došla.

S time da sad kada znam kako magnezij izgleda, shvaćam i sama da sam ga mogla nabaviti i izvan poljoljekarne, recimo u nekom trgovačkom lancu. Ali ajde ti sad znaj što trebaš, ako se s time nikad nisi susreo? 

Dosad sam isprobala Algo - Plasmin, taj mi je pripravak dignuo rajčice iz mrtvih. Dobro, pretjerujem, ali uspavale su se i on ih je malo trgnuo. 

Cijene se ne sjećam, ali nije bio više od pet eura. Ni približno pet eura, ali eto, zaboravila sam o kojem se točno iznosu radi. U par dana bujnost je očigledna i vidljiva. Znate i sami da bih priznala poraz. Recimo, kao s pelargonijama.

Algo - Plasmin navodno je 100% prirodan proizvod, nažalost nema prijevoda na hrvatski, tako da koliko sam shvatila nema roka trajanja i sadrži 35% kalcija te 3% magnezija. Pazite, još nisam ni prskala  magnezij, ipak neka prođe sedam dana od tretmana kalcijem. Proizvod podupire razvoj korijena te bujnost lišća (ako sam dobro prevela) te pomaže biljci da se lakše suoči sa stresom u vidu suše, obilnih kiša.

Može se miješati sa fungicidima za zarazne bolesti. Nagađam da više o proizvodu ima na www.metrob.eu  ali nisam stigla stalkati, budem.

Ovo pakiranje koje ja imam, od 250g dovoljno je za 80 litara vode, a s obzirom da ovaj blog nitko ne sponzorira, preporučujem onako naivno, od srca. 

Najsvježije fotke rajčica, vruće ispod čekića:

I malo krastavaca:

Te malo slatkog početka:

Dosad sam odradila sjetvu slijedećih sorta rajčice:

- volovsko srce

- heinz 1370

- novosadski jabučar

- rutgers

- šljivar (san marzano)

- st. pierre

- red cherry (od dva proizvođača)

- marmande

Čeka me još rajčica principe borghese, ali kako su sada noći ipak kraće, čekat ću mladi mjesec i odraditi sjetvu više po propisima i napucima proizvođača. I upravo radi manjka iskustva ne mogu vam reći ova je vrećica super, ova ne... Ali, ali, ali, ako na omotu piše st. pierre i rutgers: KUPITE.

Sa cherry rajčicama nisam pametna zašto mi je jedna sjetva bila poraz na kvadrat, ali drugi pokušaj - od šest sjemena proklijala sva? I to, moram naglasiti, proklijala vrlo fino, to se odmah vidi.

Međutim, sjetvu manje uspješnih sorti ponovit ću u čašicama na terasi kad se vrijeme stabilizira, neka primjerice prođu tri marčane bure.

U svakom slučaju, toplo vam preporučujem sadnju rajčica u svom domu: odlična zanimacija, razbibriga, terapija, motivacija. Možda bude kao i lani sa kukuruzom i suncokretima; danas sjeme u ruci, a nakon par tjedana divovi što te prerastu, trometraši.



Tresetne pločice

Na omotu pločica piše kako je uspjeh sjetve zagarantiran i kako je dovoljno staviti jedno zrno u jednu pločicu. I znate što? Vjerujem im. Odnosno, nijedan proizvođač nije lud pljuvati po drugom proizvođaču iste branše. Ali, s obzirom da je svako sjeme bingo za sebe, stavite dva do tri zrna u svaku vrećicu.  Eh, da, tada uspjeh pločice neće izostati. 

(Inače, namjerno izbjegavam izraz "tablete", zaboga nisam ni počela sjetvu, biljke mi već na tabletama, tako vam ja gledam na to, svidjelo se to nekome ili ne)

Premda, čitala sam po nekim forumima kako su tresetne vrećice ziceri samo takvi, ali tema je bila sadnja ljutih papričica. I tu moram dodati ovo: papričicama i paprikama treba vječnost da prokliju (45 dana barem), ali nikne svako zrno. Već sada imam osjećaj da se krastavci mogu jesti u tih 45 dana, ali priroda ima svoja pravila, ipak.

Kao što vidite, niknule su samo dvije biljčice, ali zdrave, očito dobijaju sve unutra, od dušika, kalcija, magnezija itd.  Što je krenulo po zlu ne znam, nisam agronom, ali ako naiđete na pločice ne oklijevajte i kupite ih, samo posadite više od jednog zrna ondje.

Pločice se rastvaraju na način da od ispod dolijevate vodu, ne morate ih baš potopiti u vodi, radije izdvojite 15 minuta pa neka se rastvore u nekom svom ritmu. Također, imaju mali otvor koji položite prema sebi. Naime, nemojte poput mene seljanke ne voditi računa o tome pa sam onda čupkala vrhove vrećica noktima i škarama uz pitanje "O Bože pa kako se nisu sjetili da se to nekako rastvori samo od sebe???" da bi se na kraju ispostavilo kako ih nisam pravilno okrenula.

Ova je tura pravilno odrađena, jedino nisam slijedila pravilo mladog mjeseca i možda je to problem ove sjetve. U svakom slučaju, ima dana i ponovit ću postupak, tada ću vam znati reći više.

Ispod se nalaze rajčica šljivar i cherry, kao što vidite malo sam smirila doživljaj i do deset biljčica mi postaje sve više optimalno za uzgoj - ni sama ne znam gdje ću sve to vani posaditi.

Ono što svakako izbjegavajte jest rast uz plastične slamke, recimo crne. Ne znam gdje mi je bila pamet da ih instaliram uz čašice.. Ah, znam. Mačka mi je skočila na kutiju papričica i svu je uneredila - tu sam sjetvu momentalno bacila u smeće. Trebalo mi je brzo rješenje, uostalom ionako će biljke trebati podršku, i naletim u ladici na slamke. Mačka shvaća prepreku u vidu slamki i naravno zaobilazi skok na takve čašice. Međutim, kako po danu ima dosta sunca koje tuče kroz staklo i isijava toplinu, ta toplina na crnim slamkama djeluje pogubno na nejaku tanku biljčicu. Čim sam to opazila nabrala sam grančica, a kupila sam štapiće za ražnjiće, dakle svi sretni. Dugi su, drveni, tanki... Idealno.

Te štapiće mislim iskoristiti ovih dana, izdužiti biljke i pratiti napredak.

Ne znam hoću li ih još koji put presaditi, ali presađivanje rajčica nekim tupim predmetom (olovka naopako, vrh kuhače, drveni štapić od sladoleda, tupa grančica) nije uopće strašno iako biljka ima izuzetno krhki, izduženi korijen (barem je tada tako bilo kod mene). 

Ako niste sigurni koja čašica ide dalje, jedan od brutalnijih načina da saznate jest na sunčan, miran dan izložiti ih suncu. To je jedan od onih "dosad najsunčaniji dan u godini" kada se i sami poželite skinuti u kratke rukave. 

Koliko sam dosad analizirala, snažne biljke nakon par sati svježeg zraka i sunca biti će kao preporođene, dok one za koje niste znali hoće li - neće, u 99% slučaja: ne, neće.

Zaključujem i ovo: tijekom ožujka, a nadomak smo travnju, ne forsirajte umjetnu svjetlost na uštrb prirodnog mraka uz prozor, mjesečine.

Nakon duge noći, oprezno eksperimentirajte s izlascima uz sunce i vedro nebo, ali nije loše uz dozu opreza "prozračiti" čašicu. Vjerujte, neće se buniti.

Uostalom, zrak se u prostoriji mora mijenjati radi eventualnih bolesti, znate da neprijatelj nikad ne spava.

Dobri susjedi od malih nogu

Jedan od trikova na koje sam naišla u knjigama što ih u zadnje vrijeme gutam jest da se sjetva može unaprijediti na način da se sjeme posadi uz zdravu biljku ili zdravi korijen neke biljke. Nije navedeno pravilo plodoreda i dobrih susjedskih odnosa, ali nagađam ako težite organskom uzgoju onda treba obratiti pozornost i na taj dio.

Ne znam hoćete li vjerovati, ali za susjede od malih nogu sam se dosjetila nekako sama od sebe, frustrirana činjenicom tako malo mjesta, a tako puno sjemena. Osim toga, grozan ishod (trenutno) s rajčicom novosadski jabučar naveo me na promišljanja kako unaprijediti sjetvu iako je sve tako minijaturno, mikro, poput igre s lutkicama.

Filozofija je jednostavna, odabarete prijatelje koji vam se sviđaju (susjede, ok) u kombinaciji s onim što želite jesti (onako u grubo). Ostalo se odvija samo od sebe, a ako tome dodate korijen nečeg zdravog iz vrta razlika u brzini klijanja je golema.

Meni je isto malo smiješno dijeliti savjete a sama sam amater nad amaterima, ali ovo funkcionira. Uostalom, razmislite: ionako ćete u vrtu voditi računa o plodoredu, bio on prisutan od najmlađih dana u čašici - ne može smetati.

Sadim tulipane, raste nešto "nešto"

Opet imam situaciju uzgajam guske, saznam da su patke. Ili, sadim ruže, niču krompiri. Međutim, ovaj put radi se o tulipanima... Ne znam, nekako mi se pari da to nisu baš tulipani, ali u svakom slučaju cvijeće će biti lijepo i jedva čekam da ga uberem.

Karanfili... Ako ne znate što saditi u ovim zimskim čeličnim vremenima, imate opciju koja preživljava u svim uvjetima. Sjeme o kojem sam već tu pisala nalazi se isključivo u Plodinama, jednostavni šareni karanfili.  

Na slijedeću razinu idu papričice i paprike



To je sve tako maleno i minijaturno, uopće ne vidim kako će te čašice iznjedriti grm s paprikama, ali nakon 45 dana klijanja, sve to skupa sasvim dobro napreduje. Svakog dana vidim da su listići veći, ili se pak pojavi neki novi.

Mislim da nisu spremni za presađivanje i čeka me niz osobnog istraživanja dok se ne odlučim na taj korak. Paprike su, čini se, jednostavno spore i trome. Gledajući ih, zasad im ništa ne fali, dakle pusti lava dok spava.

Posadila sam žute, zelene, crvene paprike, duguljaste crvene "corno rosso" te feferone (crvene i zelene) te neke domaće ljute papričice pomalo blesavog okruglog izgleda, nažalost ne samo što ne znam o kojoj se sorti radi, nego sam se totalno pogubila pa više ne znam ni što je što.

Osim toga, s obzirom da za jednu vrstu povrća ima mnogo boja, želim se iznenaditi bojama, zašto ne. Znam da će nedaleko njih stajati patlidžan, ta tamna boja tako će dobro stajati uz njih.

Preporučena sjetva patlidžana je 20 stupnjeva tako da - definitivno sam uranila. Imam tri čašice s njima i nisu bolesne, ali baš i ne napreduju, a znate mene, žao mi baciti, pa eto, s obzirom da nisu nevoljene i nedobrodošle, možda na kraju nešto i ispadne iz svega toga.

#Crtkamo



Ono što je svakako preporuka u svim dosadašnjim priručnicimao vrtlarstvu je uzeti olovku i skicirati vrt iz mašte.

Nije da ne znam crtati, ali u takvim se stvarima baš i ne snalazim najbolje. Međutim, dio plana mora imati uporište u stvarnosti, a toj se stvarnosti vjerovali ili ne najlakše možete približiti papirom i bojicama.

Papir ionako sve trpi, ali dok ne stavite sve na papir (i dalje ne razumijem zašto mi je za to trebalo nekoliko mjeseci), nećete osjetiti logiku vrtnih želja, i jesu li uopće smislene.

S obzirom da sam pobacala papira i papira, možete se voditi ovim načelima:

- što želim jesti

- što mi je san uzgajati

- najsunčaniji položaj

- hlad

- dobri susjedi

- udari olujnog vjetra (paziti da tada plodovi možda nisu visoko i nestabilno)

- neki će plodovi zarobiti travu : tikvice, tikve, lubenice, dinje i odlutati nekoliko metara od gredice

- boje

- što se ondje nalazilo lani: ne ponavljati sjetvu istog povrća na isto mjesto

- psi, mačke, navika obavljanja nužde

- što mi je želja da bude fenomenalno i uspije

- svo to cvijeće koje treba privući korisne kukce

- neka ove godine sve vizualno ide odozdo prema gore (recimo salata, blitva, kupus, grah, rajčica, suncokret) ali paziti na odnose među njima

Osobno najviše strepim od vjetra i nevremena. Najviše me zanimaju tikve iako sam svjesna da su možda najmanje korisne, ali najviše dekorativne. Vi ćete možda imati svoju listu prioriteta, ali bilo koju literaturu da uzmete, bez projektiranja vrta i pomnog osmišljavanja nećete izvući maksimum.

Moj najveći problem je što ipak ima koliko - toliko praznog prostora pa sam uz masline, višnju (sjetimo se lani kada sam mislila da je to trešnja s kojom nešto nije u redu), dva badema, krušku, dvije smokve, jabuku, limun i mandarinu nedavno s neke akcije u Konzumu dovukla breskvu. Ali zaista veliku breskvu, staru sigurno nekoliko godina. Kad sam je vidjela momentalno sam se izbezumila, iz aviona se vidjelo da je voćka u izvrsnom stanju.

(39.99 kn, a inače sam takve gledala po raznim vrtnim centrima za najmanje 129 kuna)

Ako se sramite kako crtate, nisam ni ja Michelangelo, ali crtanje me usmjerilo.

Za kraj, što reći osim - sadite. Probajte. Svoje vrijeme ulažete u nešto vidljivo oku, napredak možete doslovno promatrati iz dana u dan. Gledanje u zelenu boju opušta, a iščekivanje i svi ti faktori iznenađenja pomlađuju duh.

S biljkama je poput one u dobru i zlu. Danas svladavate male čašice, sutra čitav vrt, pola godine kasnije kao da ste osvojili svijet.

Tko uzgaja, zlo ne misli :)