Koke se obično nabavljaju u proljeće, ako se govori o slobodnom, da ne kažem organskom uzgoju. Razlog tome je duži dan, koke imaju dovoljno svjetla te možete očekivati i piliće ako imate zainteresiranog pijetla te koke nisu iz inkubatora.
Neke moje koke dio su postave od prošle godine. Uspješno su prezimile i izdržale neočekivano kišno ljeto, manje - više prihvatile nove cimerice koje su došle oko svibnja ili lipnja, više se ni ne sjećam. S obzirom na vrt, koegzistiraju u ograđenom prostoru, bez skloništa i na granama koje sam dovukla iz šume.
One, nažalost, ne nesu svakog dana čak ni u najidealnijim uvjetima, ali do pet jaja na tjedan po koki je realno očekivanje, osim kada je prevruće, prehladno, ima previše vlage, pada mnogo kiše itd. Osim toga postoje faze mitarenja kada također slabije nesu, a ako imaju tekute prinos se smanjuje za najmanje pola.
Neki ljudi pred zimu jednostavno zakolju većinu jata, ostave par komada, tek toliko za poneko domaće jaje. Meni je prilično žao ukloniti ovu ekipu jer će mi ostati pijetlovi sami, a oni su mi dragi i ne želim da su pod stresom. Tako da... Preostaje mi da slijedim svoje savjete i ono što sam naučila.
Ponekad, kada me obuzmu veliki životni problemi pomislim e da mi je biti ova kokoš, ali one imaju itekako stresan život, složene odnose između sebe, klanove, prirodu kojoj su izložene i kokoš nipošto nije glupa životinja, ona sve razumije.
Uočila sam da ako perad mazite i pazite one tada uhvate ritam kojem neću podizati spomenik, ali iza tog ritma stoje redovita jaja u nemogućim, prirodnim uvjetima kojima su izložene.
Svojim kokama podignite životnu energiju
Ljubav ide kroz želudac odnosi se i na perad, definitivno. Jedan od puteva do srca koke jest hrana; povrće, voće, trava, korov, ostaci od ručka ili domaćinstva općenito, mrvice sa stola, sjemenke s peciva... Sve je to dobrodošlo u kokošinjcu.
Veliku većinu toga im kuham i obavezno cijedim i malo posušim kako ne bi kao u počecima došlo do bijele proljevaste stolice, a posebno im kuham navečer i negdje oko 22 sata ulazim kod njih (one već čekaju, imaju taj super-životinjski-unutarnji-sat ili - fleksibilan bioritam) da im pod grlo uđe nešto toplo.
Dosta toga im ostane tako da imaju što kljucati čim svane tako da im dan odmah započne aktivno.
S obzirom da je u to doba kod nas oprano suđe, pod i ostalo, zakuham im ostatke vani, na onom malom užasnom rešou koji ako ga operem raspast će se, a u međuvremenu radi mu samo jedno kolo, a i to jedno ne znamo dokad će izdržati. Meni je samo bitno da im to serviram posušeno, iscijeđeno, a toplo. Drugo me ne zanima.
Koke vole svu sezonsku hranu, dakle i šipak, tikve, kestene, ali i sezonske ostatke vrta. Tako sam nedavno dobila ostatke patlidžana, bilo je čak i cvjetova, to su grickale i patke. Vodite računa da vam to povrće i lišće nije kemijski tretirano, meni zaista ne smeta što u povrtnjaku imam separirani zoo i više se ni ne borim protiv toga, više ih je, dakle jači su :)
Ostatke cvijeća, osim ruža i ostalog bodljikavog cvijeća, također možete slobodno "proslijediti" daljnjem sortiranju.
Ne zaboravite svojim mezimicama vratiti jaja na način da oprane i osušene ljuske sameljete. Sve im češće taj prah izmiješam sa pijeskom i šrotom, guše se u tome.
Početni dio banana, prvu palačinku, od kora jabuka napravite im kompot... Uglavnom, sve prolazi.
Kokoške, baš kao i patke, obožavaju kupus i ako možete nudite ga kokama u neograničenim količinama. Meni osobno ne smetaju rupice po vanjskim listovima kupusa, jer glavica ima masu i baš je onako predivno tvrda, a plod ukusan. Jedan red ću pustiti da ga dotakne mraz, govore mi da je tada kupus bolji, iako zasad meni je odličan.
Jednostavno, vrijeme je blago za studeni, još ima komaraca, mrava, nametnika, ptica, žaba, zmija, skakavaca, bogomoljki, martina... Šta se može, neka dolaze u vrt.
I naravno, hvalite me usta moja, ovaj kupus nema veze s onim okusom na koji sam naučila, bolji je, ma najbolji. Toliko prirodan da nema čak ni organsku zaštitu.
I koke teže zenu
Postoji ta neophodna, gotovo egzistencijalna potreba, povezanost kokoške i pepela, pijeska ili zemlje, a ako možete odnesite im sve na raspolaganje i "kupanje". Ondje se izvrnu, imaju taj nekakav mutni, stakleni, odsutni pogled i kao da su u suštini negdje drugdje a perje im bude mekano, pahuljasto, čisto i sjajno.
Ranije sam to doživljavala kao "higijena je pola zdravlja", ali sve mi se više čini da se radi o uspostavljanju reda i sklada, koke se izredaju u "kupki", a zatim svaka odlazi u svoj kutak i prilično brzo snese jaje, nema one patnje. Svi koji su promatrali kako jaje ugleda svijetlo dana uočili su složenost te situacije, a to može potrajati i do sat vremena.
Omogućite im da dođu na sebe, da se životinja iscijeli, oživi, obnovi.
Mi stalno nešto palimo tako da pepela uvijek ima, a pridružim mu i piljevinu od drva. Obavezno pregledajte malo grabljama da ondje nema oštrih predmeta jer ako se kokoš povrijedi na kakav čavao ili staklo povrijedit će se, a ostale kad nanjuše krv morat ćete je odvojiti dok rana ne zaraste.
Nemojte raditi koki ono što ne biste da koka radi vama, eto ne može jednostavnije, a izbjeći ćete nove probleme.
Iznad ulickanih fotografija nalazi se stvarnost i svakog dana nema sunca, dakle imajte u pričuvi suhe zemlje, pijeska, pepela i piljevina ne može štetiti. Omogućite kokama da se restartaju.
Neka jedu juhu!
Ne pileću, premda koke su načelno kanibali u određenim (lošim) uvjetima tako da može i pileća, ali kako imam blitve, od peteljki im napravim juhu, a "našu" vodu od blitve ne proljevam već izlijem kokama i - bome piju. Radi se o znatiželjnim pticama i načelno kad vide da im nosite nešto one ne znaju odglumiti nezainteresiranost. Kljucne jedna, dođe druga i kroz par minuta desi se prizor - ajme, one jedu juhu :)
Bez svježe vode nema ni jaja, a svaki višak tekućine ne može odmoći.
E sad, tu je malo dvosjekli mač ako ih želite prevariti pa im primjerice stari kruh trpate u posude s vodom; jedno je imati na raspolaganju juhu i vodu, a drugo vodu, mokar kruh i zaprljanu vodu od tog istog starog kruha.
Uvedite im u zimsku prehranu nešto novo, a dobro
Kokama sam dosad davala prekrupu ili šrot te kukuruz, a odnedavno sam im uvela pšenicu. Dio im dajem sirovo, a navečer im ubacim dvije tri šake i prokuham, dakle ugrijem.
Bilo je situacija kada bi im istovremeno položila šrot, povrće i pšenicu, i uvijek bi prvo posegnule za ovim na kraju.
Pozdrav i do čitanja!
Nema komentara:
Objavi komentar