Vrt me jako veseli, ali ima trenutaka kada mi doslovno padne mrak na oči.
Nikad se neću umoriti od isticanja vlastitog amaterizma. Poanta ovog bloga nije kako sam ja savršena i sve mi polazi od ruke, baš naprotiv, upustila sam se u nešto o čemu ne znam mnogo i učim svakog dana. Zaista smatram da je topla voda odavno izmišljena, u ovim postovima možda nećete naići na nešto što sam izumila, ali svakako ima podosta o isprobavanju, pokušajima, praksi.
Ruska poslovica kaže: nije sramota ne znati, sramota je ne saznati.
S obzirom da su nam dostupne informacije čitave planete jednim jedinim klikom, upada u oko zatrpavanje prepiskama bez duše, kao da je jedino bitno nešto objaviti. A opet, očara nas ideja da će biti "kao na toj stranici", "kao s te fotke" i eto, probamo.
Konkretno, već sam počela osmišljavati vrt 2015. i kako bi zapravo sve trebalo izgledati, već znate da težim šarenilu i dojmu zatrpanosti. Zamislila sam da se ispred ograde, a na ulazu u terasu nalaze grmovi ruža, recimo prizor bi bio u stilu vodoravnog ružičnjaka, pomalo nalik na ogradu.
Naravno, tu sam imala niz pehova, od primanja pogrešnih savjeta do amnezije kako sam posadila ruže pa sam prilikom košnje sve uništila; jednostavno, prostor je bio prazan drugu godinu zaredom i po navici sam preletila kosilicom po travi, ne uočivši grančice.
Iskreno, već sam se nadala uspjehu u tom smjeru i postu kako u par koraka realizirati raznolike grmove, ali kako se ovaj blog temelji na doživljenom iskustvu, nekad me zadesi uspjeh, nekad fijasko, sada se izdešavala win - win situacija... Valjda.
Naime, pratila sam originalno ove upute:
Nagađam kako se ovdje radi o originalu, jer se po netu može naići na mnogo toga u tom smjeru uz poneku manipulaciju fotografijama, primjerice http://www.nekretninebl.com/razmnozavanje-ruza-reznicama/ Sada mi se naravno čini da sam dopustila ispiranje mozga, jer sam u međuvremenu posadila krompire i imala određenih dvojbi neće li umjesto ruža niknuti krompir, ali potisnula sam zdrav razum i odradila priču.
Imala sam poteškoća oko "bušenja" krompira, radilo se o domaćem ličkom pa sam se malo poslužila muževim alatom. Dalje je to izgledalo ovako:
Par sam grančica tutnula i u pitare, čisto usporedbe radi na relaciji sadnja direktno u zemlju - sadnja u ograničen prostor. I da, mogu vam reći da krompir uspijeva u svim uvjetima :D
Naravno da je niknuo krompir:
Evo i amaterske usporedbe uzoraka, klijanje krompira u gredici:
Znate, to s krompirima i nije tako loše, ali sadila sam ruže.
Volim kada posadim mrkvu - gle čuda, nikne mrkva. Isto je i sa brokulom, peršinom, mladim lukom, kupusom, raštikom...
Krompir je također "jači" od ruže u smislu da je zasjenio njezino primanje u zemlju, slično mi se dogodilo kada sam odsjekla stablo princeze i nedaleko njenog mjesta posadila maslinu oblicu. Nekim upornim putem princeza je isplivala van, bio je dovoljan tračak korijena da se oporavi i u par dana "ubila" je maslinu. Tako je i krompir ubio ružu, ali nema odustajanja od ružičnjaka tako da - nastavit će se...
* * * * * *
U međuvremenu, kao da sam bila u paralelnom svemiru - dakle bila sam u Sloveniji. Nemojte me krivo shvatiti, volim ja Velebit, krš i istočni, južni, sjeverni i zapadni dio terase, ali pokošena Slovenija, tako njegovana i očuvana nešto je doista posebno.
Već sam pisala o tome kako sam posadila velike glomazne buče, međutim niknule su mi tikve. Imala sam u planu razbacati ih kao jesensku dekoraciju po terasi i prilazu kuće, ali idem na popravni naredno proljeće i to sa nekoliko vrsta, pa da vidimo čija majka crnu vunu prede :D
Kad sam ih ugledala u vrtnom Mercatoru ( zasad nije preimenovan u Kozmo vrt i slično ) raspametila sam se, a jedna vrećica koštala je 0.99 eura, dakle niti euro.
Ugledala sam i nekakav žuti radič, a kako obožavam sve gorko i kiselo i trenutno uzgajam nekoliko vrsta, uzela sam i to.
Znate, čekam tu novu turu sadnje kao što neki iščekuju vlastito vjenčanje, koncert, utakmicu ili karneval, uglavnom ono nešto što te toliko opsjeda da se stalno iznova i iznova pripremaš.
Dobila sam nedavno i dvije papričice koje sam sušila, a zatim im izvadila sjeme, i sad naravno sušim sjeme. Požalila sam kao nikad jer nisam koristila rukavice, naime nešto sam u nekom trenutku dirnula oko i tada sam shvatila da postoji nešto ljuće od papričice, a to je njezino sjeme. Kada budem sadila koristit ću svu moguću zaštitu jer ne ponovilo se.
Od cvijeta suncokreta izvukla sam sjemenke, također za sadnju, a jedan dio dati ću i kokama da grickaju. Kad je suncokret osušen, čupkanje sjemenki baš opušta. Prvo uklonite tučke ( barem sam ja tako ), predivno mirišu i dosta dobro izgledaju, skupljam hrabrost skuhati ili ne skuhati čaj od toga, jer nema informacija niti u realnom, a bome niti ni u virtualnom svijetu. Latice suncokreta mogu se "piti", kao i sama sjemenka, ali miris sasušenog tučka ima mi ono nešto i baš me vuče da ga probam.
Nakon tučaka, razmaknete suncokret po sredini ili kako vam je zgodno i unutra su sjemenke. Dobro ih osušite na suncu, a nakon toga kako vam drago.
Imam i kupljene sjeme, nadam se da će opet biti dvometraši i trometraši, ali eto da se okušam i u biranju sjemena za sadnju.
Međutim, ima jedna napomena; osim što obojate i malo uništite prste, kada rastvorite suncokret unutra se nalaze bube nalik na tekute, ali prije su to rekla bih obične uši. Uglavnom, kukci očito nastoje prezimiti, a možda su i redoviti stanari, ne bih znala s obzirom da su mi suncokreti uspjeli baš onako za poželjeti. Naravno, kada poremetite bubu, buba ide na vas tako da... Bilo je veselo osjećati se kao vreća buha.
A kako ih je bilo i po tučcima od kojih mislim raditi čaj (ali još tražim koliko je to sigurno), teglicu sam zaledila na jednu noć pa odledila kako bi ih ubila jer tko bi sad čekao zimu da nestanu sami od sebe, ipak je ovo 21. stoljeće.
Toliko za ovaj put, do čitanja!
Nema komentara:
Objavi komentar