Vrt voli čašicu više

Nakon što sam vas čitavo ljeto davila suncokretima i gladiolama, sad ću malo o karanfilima, margaretama, kupusu. Doduše, u suncokretima još uvijek uživam jer sam ih posadila na nekoliko punktova, rastegnuvši sadnju na nekoliko dana, tako da niču i dalje.

Koliko sam uštedila uzgojem svojeg cvijeća neću više niti isticati, da sam s time krenula od siječnja, čitavu godinu mogla sam rezati vlastito.

Ima jedna naša stara obiteljska anegdota, naime moja ujna kao studentica ostala je bez oca. Ona i sestre studirale su u većem gradu, a sad je naravno nastao problem kako ih othraniti do kraja. I sad priča ide ovako: majka ih posjedne za stol i naredi im da napišu na papir što im sve treba.
Djevojke se brzo bacile na posao, bilo je tu svega, od knjiga i pribora sve do čarapa, haljina, frizure.
Lijepo, kaže im majka. A sad prekrižite bez čega sve realno možete.

Posadila sam bijele i šarene margarete, kojima sam se često znala počastiti, buket košta 35 do 45 kuna, ovisno o boji, a sjeme naravno niti pet kuna. Prosula sam i sjeme maćuhica, njih navodno mogu očekivati po zimi, a margarete krajem proljeća. U ovom dijelu sviđa mi se što nema mrskih mi čašica, jao što me nervira sadnja na taj način, to je neopisivo.

Međutim, nakon što mi je niknulo povrće u njima, a Bogu hvala i karanfili, pa pomirit ću se sa takvom sudbinom podizanja, kad već ne može direktna sadnja. Koliko sam dosad pohvatala, čašice ne vole previše jakog sunca, obilne kiše nalik na poplava u tijeku, a opet trebaju i sunce i vodu.. A traže i presađivanje kroz neko vrijeme - obaveza više. Međutim, ima ta neka čar kad sjeme nikne, dobije oblik, boju, raste.

Jedno zrno treba jednu čašicu i jedno zrno dušika ili nekog drugog poticaja. Sad znam da je najbolje čašicu prepoloviti.  Jer, ako razmislite, i presadnice koje kupujemo nalaze se u malom komadiću tla, očito kako plod ne bi previše išao u korijen, kraće žile su poželjnije.

Dogodine imam u planu posaditi mnogo šarenog cvijeća, a većina iziskuje čašice, tako da treniram strpljenje.

Poanta je da cvijeće koje imam vani mogu rezati i ima smisla unositi ga u kuću, što je recimo nezamislivo s pelargonijama (meni užasno smrde, između ostalog). Jednostavno, ja sam osoba koja reže cvijeće i ne shvaćam kako nekome može biti žao ubrati neki cvijet, a nije mu maltretiranje prirode držati zeca u stanu, na parketu?  Cvijeće je da se bere, korov je da se čupa, empatija u tom smjeru ukazuje na manjak empatije na nekom drugom mjestu, vjerujem važnijem.
Uostalom, nisam vidjela da lav plaća misu nakon što rastrga antilopu i tužan sluša Balaševića.

Kod karanfila nije uspjelo točno osam čašica, a kod povrća otvorila se svaka druga. Vezano za prvo, vrlo sam zadovoljna, osam zrna nije proklijalo. Kupus mi se najbolje otvorio, ali opažam da kod presađivanja u zemlju sporije napreduje od kupovnih presadnica. Naravno, teško moje čašice mogu konkurirati profesionalcima  i njihovim kontroliranim uvjetima. Osim toga, kupljene presadnice nalaze se u crnoj zemlji bogatoj humusom dok sam se ja služila običnom crvenom.
Svoje kupusnjače  povezala sam sa crvenim radičem, iako guglajući nisam pronašla jesu li prijatelji ili ne.

Taj radič trebao je imati i dekorativnu ulogu, iz razloga da malo "razbije" zelenilo blitve, kupusa, peršina, sada to čini rajčica koja svakog dana pokaže i novi žuti cvjetić. Međutim, crveni radič vole i vrapci, svakog dana sve je više izgrickan, ali posadila sam opet tržaški salatnik i kao novitet imam i katalonski radič.

Pozitivna strana čašica je što biljka kod presađivanja ne klone, što se dosad dešavalo već idućeg dana, pogotovo u podne kad sunce zaprži. Možemo sve podrediti vrtu, ali ne možemo pobijediti podneblje.

Sada se mnogo priča o limunu, kojeg ima na pretek u Trogiru o čemu sam već pisala. Zašto se isti uvozi iz Španjolske i tako je skup, u to ne ulazim, ali ne dajte se ucjenjivati. Sve što možete uzgojite sami.
Eto, danas sam u Mulleru kupila Milku za 3.90 kuna. Cijene su takva namještaljka, besramna teorija zavjere. Ako ste u mogućnosti pridružite se urbanom vrtlarenju po krovovima zgrada, gradovi sve više slobodne terene ustupaju građanima zainteresiranim za komad vrta jer ne samo što nam plasiraju preskupo voće i povrće, k tome nas i truju.