ponedjeljak, 31. ožujka 2014.

Samo za taj osjećaj

Na silu < Viša sila


Nije Teodor, nego Tonči, i naravno pokvario je sve moje planove vezano za vrt i prirodno, protekli tjedan sve je stalo. I što je najgore, bilo je razdoblja od pola dana bez kiše, ali ne možeš mnogo sa zemljom ako nije podatno suha. Ne ide.

U tim nekim suhim periodima od nekoliko sati bavila sam se okolišem, uglavnom sam se posvetila grabljanju lišća, perja i grančica, posebno novi val starog lišća živice. Uvjeti su bili dobri da se posvetim jednom dijelu terena kojeg rijetko fotografiram, toliko je užasan, hitno mu treba makeover, ali - pomalo. Napokon imam viziju što učiniti s tim komadom zemlje.
Do četvrtka biti će kristalno, vedro vrijeme, s jučer na danas sve se osušilo, sutra je treći dan bez kiše - dakle nisam na ništa zakasnila.




Na kišni dan DIY & Pinterest > gledanje Vijesti, Dnevnika...


Naravno da na Pinterstu sve izgleda bolje nego kad sama improviziram, ali nije sve ni toliko beznadno loše koliko nam mediji nastoje prikazati. Sami biramo nijansu istine. Ne vjerujem previše  fotkama na Pinterestu,  ali ni breaking news nije ono što je bila, tako da...  Zapravo, već dosta dugo nemam pojma što se zbiva u zemlji i svijetu, nešto sam slučajno načula (pravo da vam kažem, ne znam ni kako je ta informacija doputovala do mene) kako je postojala (ne znam, možda postoji i dalje, bo) mogućnost Trećeg svjetskog rata, ali osjećam da će se to nekako srediti i bez mojeg angažmana iz fotelje, nasuprot TV-u. Zar ne?

Još uvijek me fascinira moć afirmacija, tako da idem na najjače u tom smjeru.
A i ružan mi "prazan" zid.

I naravno, opet sam se malo pozabavila ulaznim vratima, sad mi nekako izgleda bogatije, moćnije, šarenije.









Čak sam u međuvremenu shvatila kako sam zapravo mogla dotjerati vijenac dobrodošlice, ali nema veze, dogodine će biti bolje.


Ubrano cvijeće > kupljeno cvijeće


I udomljeni pas > kupljeni pas, ali nećemo popovati  ; )

Ovaj dio godine, kako već rekoh, najviše volim. Istina, Riblji ulov > Ulov cvijeća, ali zaista me tijekom ožujka i travnja možete sresti kako šetam ulicama i diskretno kradem cvijeće, odnosno, oprostite, berem ono što viri preko zidića, jedino ruže ne diram, ruža zaista nisam željna.

Malo promotrim situaciju i počupkam ono što strši.

Trenutno je najbolji potez oko bolnice i Hitch bara, odličan izbor, a ove godine nekome posebno miriše ružmarin, baš im je uspio, eto u tolikoj mjeri da doslovno pada po kolniku. Ružmarin sam uskladila sa lučicama u staklenkama koje čitavu godinu skupljam radi marmelade/ džema, a staklenke neloše izgledaju i kao robusni svijećnjaci. Veća staklenka, više svjetla.


















Kao što vidite, zbilja uzmem grančicu, od svega po malo, u tome je čar.
Šuma je krcata ciklama, raznog šumskog cvijeća i naravno šparoga.





Domaće dalmatinske kupine > Kupine iz uvoza


Fascinira me snalažljivost i volja u ljudima, posebno kod moje prijateljice Branke koju sam već spominjala, dakle znamo se od rođenja, odrasle smo u istoj ulici, udala se ovdje, ostalo je povijest. Naime ona godinama bere kupine, a u subotu navečer dobila sam kilogram smrznutih kupina, ubranih njenom rukom.
Već sam ih ranije kod nje kušala, kada je napravila osvježavajuću tortu od sira, a kupine su bile toliko fine da sam kod svakog zalogaja mrmljala mmmmmmmmmmmm, kako je ovo fino, kakva razlika!

Naravno da sam se "ubola" za branje kupina i već sam ih u mislima skuhala, ispekla, pojela..  Ali stvarno shvatiš kako je sve što jedemo bez okusa i mirisa, osim ako nije u tome barem dio tebe. To je taj faktor X koji čini razliku, a zove se Majka priroda.

Jutro poslije, napravila sam mini kuglofe, recept koji funkcionira ne mijenjam , dakle radi se o starom prokušanom receptu kojeg sam objavila, naravno za vrijeme Teodora. Mislim, nema sad smisla izmišljati toplu vodu, sve je isto, osim što sam malo pojačala rum, ne znam zašto, ali ispalo je odlično.




Nabavila sam veliki kalup za šest veće "tortice", kuglofa. Iskoristila sam niti šaku kupina, ali to je jedna sasvim druga struktura ploda od onog što inače kupujem. Slagala sam ih na način: smjesa, kupine, smjesa, kupine i za kraj preostala smjesa.






Jedino sam malo razočarana što rubovi nisu onako estetski oštriji, dojam je krafnast, ali mislim da se razlog krije u tome što kalup nije silikonski, ali to su sad potrage za dlakom u jajetu, ako me razumijete. Pored domaćih jaja, domaće kupine i fruktoze kao zamjene za šećer, mogu reći da sam zadovoljna izborom slatkiša kad padne šećer u krvi.


Na kišni dan, Nutella < Domaći kolač


Ima tih nekih kolača koje radiš skoro svaki dan, onda dosade, ne vratiš im se nekoliko godina i nakon pauze zaželiš se opet tog okusa - i shvatiš da taj kolač, nakon toliko vremena, i dalje fenomenalno funkcionira okusom i mirisom.

Radi se o jednom prastarom receptu, ima gotovo dvadeset godina, s time da je meni ovako za slučaj nužde, ostala poneka teglica marmelade od breskvi koju sam radila prošlog ljeta.

Prvi put tu sam marmeladu radila 2010. godine, 2012. -te oporavljala sam se od prometne nesreće i bili smo usred selidbe, i napokon prošle godine sve je sjelo na svoje mjesto, nabavila sam domaće breskve i učinila ono što djevojka mora učiniti - napraviti svoje slatko.

Taj prastari recept kojeg sam kao cura koristila svako toliko, a prilično često, sada kao udatoj ženi, u sasvim novom ruhu i nepobitno, nalazimo se u drugom stoljeću... Sva sam se spetljala. Uglavnom, bilo je baš emotivno, onako suzica u oku i tako to.

Trebala sam se više poigrati tijestom, odnosno izraditi ga više, nekako mi se čini da je gornji dio praznjikav, ali bit će bolje drugi put.


Prva godina

Druga godina

Druga godina, evo i u boji






Izvorno, radi se o receptu sa marelicama, ali kako sam zaista očekivala malo više tijesta (tada je očito bio i drugačiji trend), recept slijedi kad malo porazmislim o toj problematici.






#vankonteksta

Za kraj, sve se kao nema a kuće niču kao gljive ispod kiše, susjedi imaju novog susjeda, ali i mi ga vidimo, pa dobrodošao prijatelju, inače jako volim ovaj običaj vješanja zastave kad se na novoj kući dođe do krova, da se mene pita u svakom bi vrtu bila po zastava, ne razumijem kako to nekome može biti glupo.




Čini mi se da otkako smo postali 23001 Zadar I, ne možeš se obraniti od novih. Čuj mene  ; )

Da, posve razumijem sve koji dolaze ovdje i žele biti dio ovog.
















P.S.  U šetnju idemo kolektivno, dakle dva psa i dvije mačke, a uočavam potencijal da bi i Bjež'mo išao s nama, tako da možda mu i dopustim da nam se pridruži...

Nema komentara:

Objavi komentar