Urbana farmerica: Četvrtkom ujutro

"... do ya wanna funk, won't you tell me now? do ya wanna funk with me?"

Dragi moji, nisam imala strpljenja baviti se blogom jer sam "ostala" bez tipkovnice, odnosno nešto nije u redu s istom na laptopu, pa zapravo pišem preko zaslonske... I zapravo, zaključila sam, trebam još jednog miša, jer lupkanje kockicu po kockicu, slovo po slovo, izluđuje me.

Uglavnom, kako to naravno biva, sada mi tipkanje ide puno brže, i evo me.

Kako je već davnih dana navedeno, ovo je nepretenciozan blog za početnike, po mogućnosti, poput mene, namijenjen damama iz grada koje su odlučile povući se na selo, među obronke, u šumu i slično. Današnja tema je kako uspješno zapaliti smeće. U narodu se kaže kako voda uvijek pronađe put, a za vatru znamo da je dobar sluga, a loš gospodar; gdje ima dima, ima i vatre... Uglavnom, imala sam tu neku fazu kada mi je zapaliti smeće izgledalo poput znanstvene fantastike, uvijek sam zamišljala kako ću izazvati vatrenu stihiju, zaraditi kaznenu prijavu i biti na svim naslovnicama, ondje će se nalaziti moja fotografija i naslov "OVO JE SLIKA ŽENE KOJA JE ZAPALILA ZADAR".

Tako nekako.

Prije nego se posvetim temi, moram se pohvaliti - naučila sam rukovati bušilicom. Zaista nije teško, današnje bušilice vrlo su inteligentne, ne možete ostati bez prstiju, ruke, nema nekog horor scenarija, lako je poput košnje trave ili rukovanja multipraktikom, sjeckalicom ili salamoreznicom. Mislim, opasnija je obična sjekira.

Još sam daleko od spota Satisfaction (Benny Benassi), ali dobro mi ide sa bušilicom...

Moram naglasiti da sam ljude koji pale smeće smatrala idiotima. Nekulturnim divljacima. Piromanima. To mi je bilo nešto posve neshvatljivo, a onda se ispostavilo da i ja imam potrebu za time, i sada mogu samo nanizati hvalospjeve i gomilu opravdanja u tu svrhu. Jednostavno, nama smeće odvoze jednom tjedno, četvrtkom ujutro.

Ne znam sjećate li se filma "Seks, laži i videovrpce", na početku filma glavna junakinja razgovara sa psihijatrom i nastoji pojasniti svoju opsesiju oko pitanja gdje će čovječanstvo sa svim tim smećem, ona naprosto od zabrinutosti ne može noću mirno spavati? Dvadeset godina poslije, novo stoljeće, film je zapravo predvidio da smo na neki način danas ograničeni prostorom za odlaganje smeća.

Kada sam imala najezdu tekuta, mislite da sam ispraznila kokošinjce i patkošinjce, sve potrpala u velike crne vreće i čekala četvrtak ujutro, a potom malo pomalo uklanjala vreće? Naravno da ne.

Za zapaliti smeće, dan mora biti bez vjetra, miran, po mogućnosti sunčan, bez vlage i najvažnije, ima taj jedan ljetni period kada je zabranjeno paliti smeće, ali ljudi roštiljaju, nešto krene po zlu, dođu vatrogasci ... Dakle, i piknik na dekici može krenuti po zlu ako te zmija ugrize, ali ne, ne preporučujem palež smeća u kolovozu i slično.

I uvijek, ali uvijek provjerim ima li vode, imam li telefon pri ruci i slično, jer palež je ozbiljan posao. To ne možeš raditi i pisati statuse o tome na fejsu, ili paralelno provjeravati što radi twitter kraš. Ili baciti pogled kako je juha koja se kuha.

I naravno, uvijek, ali uvijek, provjerite da li vaša susjeda, nema veze i ako je kilometar od vas, suši robu. Pogotovo bijelu, uuuuuuu, na to svi pošize.

Ok, zrak je čist.

Vjetar će vam načelno gasiti vatru, a po ljeti raspirivati, ne volim to. Ako niste sigurni jeste li izabrali dobar dan za palež, provjerite malo kako ostali "dišu". Znala sam se prošetati malo sa psima i baciti pogled što ostali rade; ima taj neki dan kada svi pale višak smeća - kad je vatra u pitanju, a početnik ste, poželjno je oponašati ostale.

Ako nitko ne pali ništa, a niste sigurni u nebo i vjetar, radije odustanite, nije svaka greška stjecanje iskustva - pogotovo ako tim činom možete ugroziti ostale, nečiji život ili materijalnu imovinu.

Smeće zapalim na jednoj gomili, hrpi, pomoću briketa. Ako znate zapaliti vatru - to je to, nema neke filozofije. Uživam u tom činu, čak imam i neke poze poput poglavice dok gledam i uživam kako lijepo gori, opušta. I postoje te neke minute kada kao da možete upravljati vatrom, smirivati je ili raspirivati.

Kasnije, trebam novu kosu, lice, miris kože, odjeću, obuću i pet tuširanja, ali kao da tada otvaram novu stranicu u svojem životu. Ugodno je. Ima smisla.

Ovdje na fotografijama nadam se da vidite što sam točno zapalila: višak lišća, grane maslina, ostatke povrća koje su koke iskljucale. Mislim da je ovaj čin više ekološki, nego klasičan odvoz smeća u plastičnim vrećama; ali to je samo moj stav i ne znači da sam svakako u pravu.

Ali ironično, bio je to divan, sunčan dan za zapaliti smeće.

Iskoristite sunčane dane koji nadam se dolaze, svakog dana naučite nešto novo. I kišni dan ima čari, trebate ga iskoristiti, čak i kada nema druge nego odložiti odjeću, kuhati, piti toplu čokoladu, ili pak šetati, istraživati, fotografirati.