Usredotočimo se na ono lijepo, nepredvidivo, duhovito.
Iznenađuje me čitanost ovog bloga, iz meni nepoznatog razloga mrzim kad se spontano ispostavi da sam dobra u nečemu, više volim kada sam loša pa je izazov dokazivati se i postati najbolja, tada je nekako zanimljivije. Čim se dokažem ili dokažem nešto, momentalno izgubim interes. Nema više čari.
Ipak, bablje ljeto izvlači proljeće u nama, topla svitanja, dane u kojima vodimo ljubav sa suncem, mistični, magloviti sutoni. Priroda definitivno nije dosadna i nje se nikada neću zasititi. Volim ovakvu raskošnu jesen, začinjenu kasnim ljetom.
S obzirom da je faza mirovanja odgođena, zima je, čini se, već neko vrijeme daleko, tekute nisu nikakvo iznenađenje, pogotovo ako se uzme u obzir da sam radi straha od zmija odgađala "dizanje" kokošinjca i patkošinjca sve do pojave prvih kiša.
Naime, šuma je prekrasna, ali kao i svaka divljina ima svoje mane. Ovog ljeta ciljano sam patke držala na slobodi, naravno uz slobodno kretanje moja dva psa i dvije mačke, ali rezultat je bio da na kraju zmije nisu znale gdje bi, i skrivale bi se po terasi. Takvo sam finale najmanje očekivala. Da li je potrebno naglašavati kako nisam ljubitelj zmija?
Fotografija lijevo pokazuje zmiju nedaleko kokošinjca, desno vidimo kako se skriva iza plastičnih kutija u kojima držim krmivo i kukuruz, čisto da su mi pri ruci. Nevolja je u tome što zmija dođe na teren jer takav je život, zatim je životinje opkole i dok ona uoči izlaz najlakše joj je zavući se negdje po terasi ili ispod psećih kućica. Imam video na tu temu, ali zasad nikako ga pronaći.
Dakle, kad je napokon malo zahladilo i pala je prva veća kiša, krenula sam detaljnije čistiti nastambe i isprva nisam shvaćala što se dešava, ali imala sam osjećaj kao da nešto hoda po meni. Pogledala sam ruke, bile su krcate jedva vidljivih bubica, ali kako sam hodala na većem prostoru, pomislila sam kako mora da su ruže dobile uši. Što bi drugo moglo biti, meni manijaku čistoće?
Isprala sam ruke hladnom vodom (nikako drukčije nisam se mogla otarasiti nametnika), prišla kokošinjcu i naravno sada već shvaćam da se ondje nešto nakotilo, logično.
Sve sam skinula sa sebe i dobro istresla kosu (onaj užasan osjećaj kako ti nešto hoda po kosi, a fakat i hoda), ulazim u kuću, guglam, pišem mail mojem forumskom prijatelju, on mi odmah odgovara "tekute, pazi da ih nisi unijela u kuću" i utoliko shvatim da me nešto gricka po nogama, naravno da sam ih unijela u kuću i naravno da sam se momentalno našla usred sloma živaca.
Navodno su glavni prenositelji vrabac i golub, beskrilni su, žive na koži toplokrvnih životinja, ne uključuju samo perad, već od njih mogu patiti i naši četveronožni ljubimci. Danju se skrivaju, ne vole svjetlost, noću napadaju perad dok ova uglavnom spava. Mogu smanjiti prinos jaja i do 50%.
Moj forumski prijatelj preporučio mi je Neopitroid Alfa, i nekako njemu vjerujem više.
Ipak, veterinar mi je prodao Neopitroid EC 20 te da je najbolje napraviti kupku i svaku koku umočiti te isprskati kokošinjac preostalim sadržajem. Sebe sam zaštitila sredstvom protiv komaraca i krpelja, nisu me napadali, tako da slobodno zaključujem kako je za prvu pomoć (recimo subota navečer, produženi vikend itd.) možda dovoljno poprskati perad tako nečim. Želim reći, ako im odgovara cedevita i ako je sve ionako već testirano na životinjama, kako možemo pogriješiti? Naravno da sam iz predostrožnosti i kosu isprskala sredstvom protiv komaraca i krpelja, jer onu prvu, nevinu paniku ne možeš isprva obuzdati.
Kolebala sam se da li ih potopiti u kupku ujutro ili navečer, ali ovo prvo učinilo se logičnijim izborom jer iako je bilo ljetno vrijeme, noću zna biti hladno.
I odmah nakon što sam njih "riješila" krenula sam sa rastavljanjem nastambe, oprala sam svaki dio, pustila da se osuši na suncu, a potom isprskala s ostatkom, s time da mi je ostalo još sredstva tako da sam ga pripremila u prskalici i s njime isprskala ruže, smokvu, krušku itd. jer stvarno neugodan doživljaj.
Pregledala sam pse i mačke te njihove kućice, oprala im deke i jastuke, dakle što sam mogla očistila sam i prekontrolirala. Popodne sam iz predostrožnosti obojala kosu, nikad se ne zna.
Oprala sam tadašnju obuću, sve podove u kući i isprskala unutrašnjost iste BioKillom. I za to, nikad se ne zna.
Rekla bih, bila je bitka, ali dobila sam. Zasad vodim.
Već kroz tjedan dana uočila sam kako nesu više jaja i kao da se manje uređuju. Nažalost, tanka je linija između dnevnog uređivanja i da li se životinja češe jer je nešto muči, pogotovo jer se moje cure vole dotjerati i biti lijepe. Pijetao je naravno poseban šminker. Uostalom, nisu ni svi nametnici veličine krpelja.
Preporučujem pogledati ovaj video, snimljen slučajno, dok sam čekala da zakuha voda za kavu, gledajući u zelenilo i koke na terasi.
(Neke poteškoće oko videa)
(9.11.2013. video učitan kao fotografija, ne znam ni sama kako sam to uspjela)
Jeste li uočili koku lijevo, nekako previše zatvara oči, kao da je umornija od ostalih ili ima problema s okom? Tu koku zasad nisam odvojila od ostalih i smjestila u bolnicu, ali držim je na nišanu, promatram koliko je živahna i kakva joj je stolica. Želim reći, promatranje životinje je već pola posla, ostalo je utvrđivanje i liječenje.
Nažalost, meni je posve promaknula tuka, najdraža purica koju sam prozvala Suputnik, ali očito ne valja imati miljenike i favorite, oni nekako najbrže stradaju. Suputnik je bila odana cura koja me pratila u stopu, što se pokazalo pogubnim kada je malo zahladilo, jer kada bih polijevala vrt bila je uz mene i pila vodu, ili ujutro bacala kocke leda po vrtu (jutarnje umivanje ledom, dobro za cirkulaciju i zategnutost obraza), ona bi ih grickala.
Prvo sam primijetila natečeno ispod oka i oko kljuna, ali zaključila sam kako je možda napadnuta od nekog kukca... Mislila sam da nije ništa bitno, međutim kao preko noći sva se deformirala, oko se zatvorilo (prvo jedno, pa drugo) i iz njega je počeo curiti gnoj.
Nije poanta u estetici, ni u tome što je bila slijepa, usprkos terapiji (nažalost prekasno) nije mogla jesti, piti, a i disala je otežano. Nisam mogla više od dva dana gledati kako zapravo umire od gladi i žeđi meni pred očima i zaklala sam je kako bih joj skratila muke.
Terapiju sam nastavila provoditi na ostalima, dakle svrha je bila da se sinusitis ne raširi na ostatak jata, otad je prošlo mjesec dana, zaključujem da što je bilo - desilo se i zasad se neće ponavljati.
Za sinusitis sam nabavila Tilozin, izmiješa se u vodi i voda se ne sklanja od peradi. Prilično je skup, ali nema veze.
Kada rukujete njime, zaštitite ruke i pazite na oči, vrlo lako uzrokuje konjuktivitis, čak i kod pasa i mačaka.
Inače, koliko sam čitala na temu sinusitisa, za zaraženu životinju nema lijeka, jedino se može spriječiti da se cimeri iz kokošinjca također ne razbole, ali nagađam - sve je to u neku ruku sreća.
 |
| Nikad prežaljena Brena, koka koja mi je poklonila prvo jaje |
 |
| Ostao sam udovac, život je kratak, možda ti i ja? Samo kažem. |
 |
| Suputnik je bila dio inventara na terasi, poput ostalih purica koje su jako druželjubive
Između ostalog, vaša urbana farmerica ispratila je i muža na brod, nije se zadržao niti 18 dana kući, ali brzo je natrag tako da će onda nadam se biti više novosti oko ograđivanja peradi i inkubatora, oko čije nabavke zaista želim da sudjeluje (jer ako krivo naručim, logično da je on kriv).
Čak i s aerodroma, ima nešto u tom mojem pogledu s terase. Ima nečeg i u rastancima i sastancima, mi mora da volimo iznova potvrđivati kako smo zajedno na čisto dragovoljnoj osnovi, uz ljubav naravno.
 |
 |
| Usputni poljubac
Usprkos babljem ljetu, priroda ide dalje, tako da su stigla prva drva, još čekam ona bukova, a naravno da su oko slaganja i cijepanja istih za potpalu došli svi pomoći (čitaj: smetati i dosađivati). I iako se sunčam svakog dana, kupila sam dva ovogodišnja nova ukrasa za bor, ipak sam ja potrošačko društvo.
Prijateljica iz djetinjstva najavila je dolazak za "produženi vikend" u narednom tjednu, tako da sam se maksimalno razbacala oko kuće i u kući kako bih joj se u potpunosti posvetila kad dođe ovdje, kako kaže, napuniti baterije i odahnuti od Zagreba.
   |
Kestene s fotografije poslao mi je moj forumski prijatelj, on ih je osobno ubrao, a ako fotografiju kauča vide forumaši s Interijera, znam da slijedi trajan izgon s topica.
Vrijeme je domaćih jabuka, poklanjam vam jedan recept, jabuke u ovoj krostati budu malo kao paprene, ali okusom je sve jako, jako fino.
TIJESTO
500 g brašna
250 g margarina (može i pola maslac, pola margarin)
2 jaja
2 praška za pecivo
malo soli
150 g šećera (ili 75 g fruktoze, barem ja)
Umijesiti da bude kompaktno i pustiti oko 30 minuta u hladnjaku da odleži.
NADJEV:
oko kilogram jabuka
1 vanilin šećer
4-5 jušnih žlica šećera (ili 2 žlice fruktoze)
malo ulja
Nadjev se kuha dok ne nestane sva voda i masnoća, a potom dobro ohladi.
Oblikovati, dodati jabuke. Peći na 180 stupnjeva 20- 25 minuta.
Čitamo se za tjedan dana, svima koji večeras i/ ili sutra izlaze dobar provod, i jedan besplatan savjet: nemojte se zaljubljivati ako vam škodi.
 |
| Oslonite se na odraz mraka, on najbolje čuva šumske tajne |
Nema komentara:
Objavi komentar