ponedjeljak, 30. travnja 2018.

I'm back & otkrila sam svinjsku mast ( II. dio )







Veliki pozdrav, evo me, malo kasnim, zaista ništa neobično za mene ... Rado bih se pohvalila razlozima iz nekih glamuroznih motiva, međutim kao pravoj nolajferici u petak navečer ispao mi je lijek iz zuba, tako da sam ostatak vikenda plus još koji sat, u stvari čekala idealan trenutak za pravljenje svježih keksića, kako bih mogla odraditi i degustaciju. Zub me, baš ono, bolio, može se reči da sam vidjela sve zvijezde, a nisu bile nimalo transurfing, i nije me boljelo na kinky way.

Pa ipak, u subotu poslijepodne završila sam na yogi na otvorenom; bilo je prekrasno. Sat vremena yoge i meditacije, ispod drveća, na otvorenom - zaista super. Uglavnom, okupilo se već nekoliko nas i kao, hoćemo početi - nećemo početi, pa ajmo malo još pričekati, možda dođe još netko... i zaista, dolazi taj neki muškarac na bicikli, odjeven full oprema biciklistički, naravno odmah se vidi, nema mat.

Kaže on, ipak sam se sjetio doći i pogleda u instruktoricu. Ona odvraća, ali nemaš mat.
Imam nešto, veli on. Mi sad gledamo što će on izvaditi iz nekakve male kutije prikačene na bicikli.. mali, mali ručnik.

Svi imamo nekakve upitnike iznad glave, jer čovjek je stvarno visok, dvometraš usudila bih se reći, i sad scena u kojoj drži taj mali ručnik u svojim Veli Jože rukama...

"Da, znam da je ručnik mali... ali nisam znao kolika je livada"

Svi smo prasnuli u takav smijeh... a naredna dva dana razmišljala sam koliko dubokoumnosti u toj izjavi... Možda nešto najbolje što sam čula unazad nekoliko godina, a dosad mi je omiljena izjava bila (od profesorice s fakulteta) "kolegice, nikad ne znate kada ćete nagaziti na minu" i "nikad ne znaš šta se krije iza kulis" (Stephan Macchi, Jezikova juha, i nije rekao kulisa ili kulise, nego baš "kulis", uz onaj simpatični francuski naglasak).

Uglavnom, svinjska mast je za mene bila izazov u smislu kako od nečeg nepoznatog napraviti poznato, jer imala sam taj neki otpor, ne znam zašto.

Kako je držim u hladnjaku, iako je ona uvijek spremna za upotrebu (nije situacija kao s maslacem ili margarinom), ipak je izvadim par sati ranije. U klasični recept za domaće kekse ide brašno, prašak za pecivo, šećer (fruktoza, smeđi, natreen), jaja, dok kada se radi o svinjskoj masti, jaja je najbolje izbaciti.

I recept je isključivo odokativan.

Istresti u nekakvu zdjelu brašno. Ja radim na način da dodam u bijelo brašno dvije do tri žlice raženog brašna. Umiješam smeđi šećer  ili fruktozu (nekoliko velikih žlica), pola omota praška za pecivo, malo soli i krenem dodavati svinjsku mast, pa koliko suhe namirnice "popiju".   I to je to.

Ono što sam otkrila jest da radi vlažnosti tijesta, unutra nije loše dodati i zobene pahuljice, kokosovo brašno, mljevenu plazmu, dakle zaista se možete igrati. Mene nikad nije zadovoljavala struktura crnog brašna ili raženog, iako bih pazila da ima i dovoljno bijelog brašna itd., ali svinjska mast i ciglu bi razmekšala, evo imam takav dojam.

Dobra strana ovog tijesta je što je taakoo prhko, tako mekano, i ima tu neku strukturu koju je nemoguće postići bez kombinacije i maslaca i margarina, i gotovo je za niti desetak minuta. Keksiće pečem sedam do deset minuta na 150°C, ali zaista gledam u njiih, jer bude odmah gotovo. Loša strana ovog tijesta je nemogućnost nekakvog zrelijeg oblikovanja, tako da ja s tim tijestom idem na cookie foru, veliko, glomazno, puno listića badema ili brusnice ili kapljica čokolade i sl.













Naknadno ću učitati još fotki, najvažnije mi je bilo objaviti post. Od svih kombinacija, meni se najviše sviđa kokosovo brašno, kapljice bijele čokolade i oljušteni badem. Evo, to je nekako baš pogođeno.

Hoćete li vi dodati i jaja, na vama je. Meni su smetala, previše je. Također, tijesto je idealno za velike oblike keksa, ako idete na male stilizirane oblike, bojim se da ćete se naživcirati oko izrade. Meni keks bude velik skoro kao tanjurić.

Nadam se da ću danas (sutra definitivno ne) stići učitati još fotki, idući post biti će lažna focaccia, zovem je i fejk focaccia. Ovaj post je poput onog ručnika s početka mali, ali livada je ogromna, tako da nadam se, nakon što ovdje učitam još fotki, krajem tjedna slijedi novi post.

Pozdrav :)






Nema komentara:

Objavi komentar