Potpuni naslov glasio bi 'Električna ručna vibraciono rotaciona šlajferica KRESS 300 EXE', ali tko bi selu napekao kolača. I možda nije vibraciono, nego vibracijska, ali KRESS nema zastupnika u Hrvatskoj pa je ovo najbolje što znam. S obzirom da tek učim kako rukovati kojim alatom, ovu ću temu 'pokriti' u klasičnom ozračju amatera, jer ja sam samo amater hobist.
Priča možda počinje prije par godina. Neutrogena ima baš specifično ozračje kada reklamira kremu za ruke. Pamtim da je jedna od dama u reklami obrađivala drvo golim rukama, bez rukavica, nebo bez sunca, smrzotina pred snijeg. Kako da ne, pomislila sam.
To je bilo 2007., no najbliže tome iskopala sam slijedeći video:
Može se reći da volim te 'neutrogena reklame', ali lakše se poistovjećujem sa prizorima u kojima je žena jednostavno ženstvena & hrani muža i djecu juhom iz vrećice.
Premda, načelno jesam za tzv. ravnopravnost spolova, ali nisam baš team muškarača. Međutim, danas doslovno ne možeš odraditi bilo kakav DIY bez svladavanja nekog alata.
Pa zato priča možda ipak započinje kako sam svladala bojanje (već je na blogu bilo spomena o bojanju psećih kućica, male kućice, psećih košarica i košara općenito, stol, stolice, omiljena nijansa: palisander... premazivanje i obnavljanje svega onog što nije trebalo 'ošmirglati') svega osim ograde na terasi, a lagano se približava trenutak i kada bi trebalo poskidati sva vrata prostorija i iznova ih obojati).
Ovog proljeća, terasa je osvanula kao prilično zapuštena; morali smo sve dijelove ograde rastaviti, skinuti, obojati, plus kako kukci ljeti dolaze u rojevima, njihovih tragova bilo je posvud. Međutim, to se nije dogodilo. Muž je sredio lijevu stranu terase, radovi su trajali nekih deset dana i malo je reći da sam imala slom živaca u tišini. Zato se oko desnog dijela terase vodio tihi rat, moja taktika bila je kako neću spominjati koliko me taj dio nervira, a njegova: ako ti smeta, izbrusi je sama.
Moj idući korak bio je poskidati dijelove ograde kako bih požurila da se to izbrusi, ali ništa.
Zatim su krenule nesnosne vrućine i nekako mi je postalo jasnije da ću se načekati sa finiširanjem terase, pa rekoh mužu 'aj mi pokaži kako radi ta šlajferica'. Ipak, stol i stolice obojane su u proljeće, pseće kućice također održavane, raskrčili smo terasu, obojali u sivo... Baš mi je bilo ružno tako nedovršeno.
Zaista, objasni on meni kako šlajferica funkcionira, ali što od vrućine, što od napora, nije mi se baš nešto svidjelo. Želim reći, odradila sam ja to sve i bila sam gotova u nekoliko sati, ali znoj je kapao niz mene i nije mi padalo na pamet pobrusiti ogradu i obojati je. Previše buke, prašine, sve me treslo, kasnije nisam mogla prstima ništa dotaknuti koje su to vibracije bile, kao da je netko stavio federe između dodira i mene.
Sve u svemu, nisam se više mogla sjetiti što mi je to dokazivanje uopće trebalo. Nije mi sve to baš nešto sjelo.
Ogradu smo obojali i nekako sam prihvatila riješit će se to do zime, ali već se dugo dešava Pinterest i svi ti boardi kako urediti dom, a posebno sam zapela za ljestve naslonjene uza zid.
Stoga možda priča započinje kako sam razgledavala već gotove ljestve, ali njihova se cijena kreće između 350 - 700 kuna, ovisi o visini, boji, kako gdje, kako što. Uglavnom, po meni, to ne vrijedi toliko. I na nekom gradilištu nedaleko naše kuće, opazim rukom sklepane ljestve, klasične građevinske, one što ih zidari sklepaju u par minuta od odbačenih letvi.
Kasnije kad sam ih razgledavala u miru, komotno sam ih mogla sama napraviti, ali eto, ležerno sam ih utrpala u auto pa kako bude. A ljestve su za sobom povukle jedan stari nedovršen posao: ogradu.
Šlajferica ima vrećicu kojom se toliko lako rukuje da to sad neću objašnjavati, ako znate kako promijeniti vrećicu na usisavaču to je to, lako je periva na ruke, ali se prilično brzo napuni. I, premda postoji, ni ne pomišljajte da se nećete zaprljati, naprašiti i nagutati zrnaca i zrnaca, dakle zaštitne naočale su nešto bez čega uopće nemojte niti započinjati. Do tri metra oko vas također će sve biti krcato prašine, da dočaram: nemam nekih problema s tenom, ali 'dan poslije' imala sam dva velika čira na licu plus jedan u kosi; stvarno ćete se oznojiti, a bome i naraditi i izdrmati čitavo tijelo.
Zatim, šlajferica je električna, treba struju i tu treba malo obratiti pozornost da se ne bi npr. nešto zamislili pa 'cap' preko kabela.
Ovo na slikama ispod, to sam šlajfala od podne do nekih šest sati, ali imala sam česte pauze, naime kad se drvo počne grijati morate malo stati, rashladiti uređaj. Prvo sam uredila ljestve, a zatim su mi one bile neka vrsta radne plohe. Dasku bih položila na njih, sjela koljenom ili čak 'zalegla' pa udri. Položaj sam stalno mijenjala, a uski, bočni dio je nešto najlakše za obraditi jer je šlajferica izuzetno fleksibilna, doslovno sam uživala kako to lijepo ide.
Neki komadi drva išli su brzo, neki nikako, ali to je moj subjektivan dojam, jer kad god upalite Kress 300 EXE nešto se počne dešavati i nije da sad drvite po tome, a uzalud.
Uvijek omiljeni dio posta: kako se (nešto) pokreće?
Pritisnete tipku gdje su strelice, lijevo.
Kad je pritisnete ona klikne i ostane utisnuta 'unutra'.
Ali paralelno, stisnete okruglu tipku:
Na taj način šlajferica 'radi za stalno'. Čim želite prekinuti s poslom, opet potražite tu tipku i stisnite. Šlajferica se odmah ugasi. Duguljasta tipka s početka vrati se u početni položaj, dakle izbaci ju.
Ovo nikad nemojte raditi uvis ili prema zraku, iako sam 'samo žena' šlajferica je itekako opasna, zahtjevna za rukovanje, traži osjećaj, vještinu. Morate je držati s obje ruke i predviđena je da je držite s obje ruke, te da prst bude u blizini tzv. tipke STOP.
Moj sistem je da ovlaš diram drvenu površinu i zatim je pokrenem, pazeći da ne zarežem drvo, znači odmah je kontroliram i vladam njome.
E sad, kabel dobijete s njom, ali ne i brusni papir. To mi je definitivno drugi najdraži dio nekog mog posta: šta nedostaje.
Za ove daske plus skale potrošila sam četiri brusna papira, preciznije P 80.
Kao što vidite na fotografijama iznad, rupa ide na rupu, nije neka mudrost. Ništa ne lijepite, ništa ne tučete, jednostavno prislonite rupu na rupu i stisnite dlanom. Ako ste to odradili malo slabije, najgore što se može dogoditi jest da pokrenete uređaj i taj brusni papir odleti što je za umrijet od smijeha jer bome odleti.
Papir je 'gotov' kada se rubovi potroše, ali i osjetite da ide malo lošije.
Fotografija ispod; ne znam koji sve *P* postoje, muž je nabavio P 240, P 120 i P 80.
Što je podloga brusnog papira glađa, namijenjena je za finiju obradu drva. To bi bio P 240.
Što je podloga brusnog papira grublja, to je više namijenjena grubljim radovima, dakle primarna obrada drva: skidanje farbe i obrada drva.
Međutim, ne bih baš preporučila naslanjanje na šlajfericu kako bi bilo brže, trebate stvoriti osjećaj da šlajferica klizi i sama radi posao, ali ipak njome upravljate i nažalost trpite buku i prašinu, ali koji gušt! Dakle, ako odaberete P 240 i naslanjate se k'o sivonja, ništa od te vaše fine obrade drva, dakle treba malo mota.
Može se reći da sam imala sreće što je bio miran dan, bez vjetra, pa hoće sunce - neće sunce, ali nije me uhvatila kiša. Šlajfericom obrađujete samo suhe komade, identično kao i sa košnjom trave.
Imala sam tu neku sretnu okolnost da sam komade drva položila na ljestve, ali ne bi bilo loše imati nekakav radni stol, pa da ovaj ima mogućnost da se sve to nekako učvrsti.
Vezano za tehniku, dodala bih da sam radila male pokrete, nikad gore - dole ili pak uzduž - poprijeko. Sve u svemu, mic po mic.
Idućeg dana dala sam prvu i drugu ruku.
Prva ruka me oduševila jer sam toliko dobro uklonila staru boju da je sve bilo blještavo crveno - narančasto. Druga ruka dala je tamniju nijansu, sve u svemu predivno je ispalo.
Za dva dana posla itekako sam zadovoljna, posebno kad se uzme u obzir za stolar ispod sto eura ne bi ni pogledao ogradu. Baš sam oduševljena! Pogotovo sad kad uređujem slike i sjetim se kako je to bilo.
Sa ljestvama sam također presretna, one su ispale nešto tamnije, ali tako je to sa drvom, ne možeš baš staviti ruku u vatru koji će ton povući, iako je sve bilo 'palisander'.
I za kraj, moja strana ograde vs. muževa strana. U svakodnevnim izdanjima.
Dakle, njegovo:
I moje:
Nije loše ni kako je on to odradio, ali držim da je učenik nadvladao učitelja, posebice ako volite te crvene tonove, općenito godove i ništa ne može sakriti njihovu ljepotu.
S obzirom da iza mog osvrta nema sakrivenog oglašavanja, ako uzmem u obzir 'alat + vrijeme + kvaliteta posla', KRESS 300 EXE je razvalio. Nažalost, koliko sam guglala, KRESS nema zastupnika u Hrvatskoj, ali može se naručiti preko Interneta. Rad sa šlajfericom ide brzo, ali malkice traje.
Jedan posao uvijek otvara drugi tako da mi je drago što sam svladala ovaj dio, posebice jer imam klijalište koje će trebati iznova obojati, a našla sam još jedno okno, i to bijelo. Baš je onako shabby chic pa mi se mota misao da klijalište dogodine bude bijelo.
Vezano za oporavak, dan dva malo boli kičma i to je sve. Nagutate se prašine, ali i to nekako zaboravite. E sad, nije to nešto teško, ali nije baš ni lako, tako da dobro sve istražite, nosite zaštitne naočale, rukavice i ukrotite šlajfericu te zavladajte drvom.
Već sam tu pisala, imala sam gadnu prometnu, nedostaju mi dva centimetara desne ključne kosti, dakle ako ja mogu uzeti šlajfericu u ruke - može svatko. Dapače, odličan trening u realnim uvjetima jer nije isto trčati na traci u teretani i trčati uz plažu ;)
Pozdrav i do čitanja :))
Nema komentara:
Objavi komentar