ponedjeljak, 27. srpnja 2015.

Nekad reci 'nikad' i neka se desi





Kad je o bojama riječ, ja sam jedna izrazito živahna gospođa: volim boje. Sviđaju mi se kontrasti, volim kada se tuku, za mene su boje priroda.

Vinova loza ujesen, rascvjetala trešnja u proljeće, nebo pred neverin ljeti, snježna oluja zimi: sve mi paše. Kada biste jedan komad zida obojali u narančastu, a drugu u zelenu boju svi bi vas gledali u čudu, ali što ako je to uobičajeni izgled stabla marelice, mekani narančasti plodovi i zdravo zeleno lišće? Takvih je primjera mnogo. 

Osobno volim te 'kao šakom u oko' palete boja, a nemalo sam se iznenadila ovom prizoru u vrtu:










Ne znam zašto je kukuruzna svila ove godine boje fuksije, guglala sam i nema odgovora. Da li je to nekakav Znak? Ali sviđa mi se.

Sjećam se te jedne epizode "Seksa i grada" kada se sretnu Carrie i Faca, on je prilično nesretan u braku s Natashom i kaže tu jednu rečenicu koja u stvari opiše bezličnost života u koji je upao: "Moj čitav stan sada je bež. Sve je bež.". 

Postoji više razloga zašto se nikad nisam pronalazila kao 'bež osoba' ili 'crno - bijela kuhinja osoba' ili 'crni zid osoba' ili 'zavjese osoba' ili 'cipele ispred kućnog praga osoba"... Niz je beskonačan. Međutim, kroz vrt i svakodnevno promatranje prirode nekako sam se 'ispucala' što se boja tiče, uhvatila sam samu sebe kako se više okrećem bijelim stranama zida unutar kuće, a manje žutoj, plavoj, fuksija. 

Smiriti se nekom paletom boja, obuzdati se u pet ili šest tona činilo se nemogućom misijom, jer kao što rekoh na početku: strašno volim boje.

Išla sam logikom što volim, što me veseli, ali i koje boje već imam pa da se to sasvim solidno uklopi i spari jedno s drugim? 

Dakle, volim balone. 








Imam jedan dio kuhinje u tonu fuksije, bordo luster (+ siva, srebrna), a našlo bi se i zelenih tonova, ali ipak paleta puštanje balona u zrak - veliko NE.

Zatim sam naišla na palete boja u tonovima papiga ara.












Veliki sam ljubitelj papiga i kao mala imala sam dvije papigice tigrice, Pupija i Vikicu, ali i ti su mi tonovi ovako uklopljeni bili 'ne', premda me privukla siva boja, svijetla čokoladna boja, pogotovo u kombinaciji sa zelenim.

A bome volim i suncokrete, ali kad sam ugledala sve te boje na okupu, sve sam se manje osjećala kao takva osoba: stvarno mi je dosadila žuta. 















I ovdje sam uočila nježni ton sive boje, a svidjelo mi se kako se dodiruje sa zelenom, tako dasam malo razmotrila slijedeće palete:














Najbolji dio kod sive i zelene: pa ja i jesam osoba od kave i sladoleda, zato su ove palete bile tako yes, yes, yes!


















Bila sam sto posto sigurna u te dvije boje (sivu i zelenu) i sad je valjalo pronaći još tri boje i tu sam se počela posve tražiti u gubiti u svemu onome kada moraš izabrati favorita: kavi, čuvarkući, sovi, livadi, travi, štali, paukovoj mreži, naušnicama, jajima, kolačima, opet sladoled...











































































































Kako su sve fotografije s Pinteresta gdje prilično često pinam, osvrnula sam se i na neke fotografije koje su mi se odmah učinile oku ugodnima, koje sam na neki način odmah zavoljela, ali nakon preko deset tisuća prikupljenih fotografija ondje, tko bi se svega sjetio... Ali da, prije godinu ili dvije, sviđali su mi se ovakvi tonovi i ugođaj:






























Svidjelo mi se što uz sivu odlično idu smeđi detalji, ali i tamno crveni. Zelenoj boji dala sam zeleno svjetlo, ostalo je samo dati osobni pečat odluci. I tada sam naišla na palete boja koje su definitivno tako ja:






























Dakle, odluka je pala: siva, bordo, zelena... I onda ugledam ovu paletu:










Ovu fotografiju nema gdje nisam objavila u svojim trenucima virtualne aktivnosti, pa čak je imate i ovdje, negdje na prvim postovima ovog bloga, nalazi se u kolažu, na naslovnici. I tako sam se odlučila prigrliti još par tonova, što je u konačnici dovelo do nekakvih sitnih preinaka unutar dnevnog boravka i kuhinje.

Slijedeće palete samo su učvrstile u kojem smjeru želim ići, paleta 'jesen na selu' je možda najbliže željenim tonovima, dok sam žutu boju u paletama uglavnom zamijenila fuksijom ili možda čak zelenom, premda sam koketirala sa narančastom koje nisu u paletama.























Fotografije prije, iako redoviti čitatelji bloga mislim da već napamet znaju kako izgleda 'prije' i poslije slijede, nadam se da ćete se snaći:






































































































Od kozmetičkih preinaka po sistemu snađi se, drugarice, izdvojila bih uklanjanje 'tornja' na kojem nam je bila mikrovalna (trenutno je nemamo) te smo produžili niz sa kamenom, tu smo imali sreće jer nam je prijatelj imao tzv. rezač kamena, pa smo i taj dio odradili sami. 

Konačan dojam je još prostranija kuhinja i dulja radna površina.































Također, presložila sam čitavu kuhinju u smislu da sam sklonila teglice i tegle: jedan dio završio je po ladicama, a dio na vrhu kuhinjskih ormarića (crveni poklopci). Tu ima još stvari za presložiti, ali zadovoljna sam kako sam raskrčila prostor. Nedostaje nekoliko crnih teglica sa zelenim biljkama i cvijećem općenito, ali pričekat ću akcije i da naiđem na nešto stvarno (meni) dobro. Tako je jedna biljka u crnom 'škartocu', a drugoj sam ustupila zeleni čajnik.

Naravno, još boca vina i još više visokih čaša također ne bi smetalo, ali smatram da može proći i ovako.

Sad dnevni boravak.








































































Iako se radi o istoj farbi, na plavoj podlozi u kuhinji boja je nekako oštrija, stroga, a na žutu reagirala je prilično toplije, dojmu pomaže i svjetlost sunca, baš smo zadovoljni. 

Plan od prije par godina bio je staviti kamen u dnevni boravak i promijeniti kompletan pod, ali kako bi se reklo, sam dragi Bog zna što će tu bit' i tko će to dočekat', a u žutu boju više nismo mogli gledati: kuća je baš vapila za makeoverom. Čini nam se da sada dnevni boravak zajedno s kuhinjom djeluje pitomije, zrelije. Na listi želja nalaze se crni veliki mekani jastuci, veliki drveni sanduk za drva zimi, biljke u crnim teglama, ogledalo, još bijelih lampica... Sve u svemu velika promjena za mene, ali moglo se to naslutiti s obzirom da sam još u proljeće počela nositi rasparane traperice, crni lak na noktima i žuto sjenilo na očima. 

I dalje me fasciniraju ovakve fotografije (ah te boje <3), ali ta faza u životu zasad je zaključena:





















A s ovakvim nečim definitivno se mogu poistovjetiti:







































Eto, osobno sam se pronašla u svim blažim paletama, posebno onim seoskim, poljskim, kokošjim. Nisam se baš doživljavala kao 'bež osoba' ili 'sivo - crna osoba', ali sve mi se više sviđa ovo drugo.

Pozdrav i do čitanja!!