Hladno klijalište i malč na djelu II. dio

Kako to obično biva, sistem nije savršen i ima svoje mane.

Jedno od najvećih razočarenja vezano za presadnice doživjela sam u slučaju tzv. Kolindinih krastavaca. Iako su u sobi, tik do prozora, rasli kao iz vode, izlazak u gredicu doživjeli su kao svojevrstan šok. Rado bih sve svalila na prirodnu selekciju, međutim u to doba ipak prilično niske temperature noću očito su uzele danak i krastavci su se prilično brzo posve osušili.

Nije pomogao ne samo malč, nego niti vrtlarska vuna. Slično se dogodilo i sa kukuruzom, tu sam sjetvu morala ponoviti, očito radi niskih temperatura noću (meni sve diktira Velebit) nije moglo doći do klijanja zrna.

Dakle, ako se odlučite uzgojiti krastavce prvo u nekoj prostoriji/ sobi, učinite to čim kasnije jer ako im se ondje bude odgovaralo, postajat će sve veći i veći, naprosto će "pitati" van. A vani je realnost koja prije svega ima "pravi" zrak, zatim "pravu" zemlju.

Ima to neko pravilo da ako je korijen biljke snažan, bijel, zdrav, biljka će se primiti, To se u slučaju salate i rajčice pokazalo točnim. Iako u dodiru sa zemljom "uradi sam" presadnica momentalno se položi po zemlji, klone i u prvi mah čini se da je uvenula, kroz par dana nekim se čudom oporavi.

Ali to nažalost stvarno nije slučaj sa krastavcem, ako nema te neke temperature od barem 20 stupnjeva, teško da će se oporaviti, malč i vuna ipak nisu svemogući. Kako je proljeće okrenulo opet na zimu, tako nekako je počinjena šteta, tu se naprosto ništa ne može.

U prvi sam mah pomalo odustala od dijela predviđenog za krastavce i srodne mu tikve, tamo sam pustila margarete, nevene i karanfile, neka cvjetaju i mame pčele.

Ali kako nema predaje, posadila sam novu turu krastavaca, poigravajući se sa lošim susjedom rajčicom te dobrim susjedom - salatom.

Rajčica i krastavac mora da nisu dobri susjedi iz razloga što se radi o zaista proždrljivim biljkama, želim reći: nikad im dosta vode i stalno su "gutali" zemlju. I mislim da je to jedina mana, jer rajčica je famozno rasla u društvu krastavca, ali sam vodila računa da svako toliko ubacim par žlica zemlje.

Svakako ću ponoviti princip prijatelji od malih nogu vezano za krastavce i rajčicu, premda zasad nisam toliko hrabra da ih spojim dugoročno u gredici.

To bi sada moglo biti to. U najgorem slučaju, počupat pa opet posaditi... Od srodnika krastavcima, niknule su i prve tikve, lubenice i dinje, tako da sam sad sva u tome.

*****

Vezano za rajčicu i klijalište, tu se da nabrajati samo dobro, nema mana. Rajčica mi se čini manje osjetljiva u odnosu na krastavac, njoj je za razvoj potreban mir koji joj može pružiti zaklon klijališta. Rajčica, s obzirom da ide u visinu, a u početku je tanka i slaba, ne voli udare vjetra, odnosno da je bilo što lomi. Voli toplinu iza stakla, voli sparinu, ali radi isušivanja treba je obilno zalijevati čim sunce popusti, staklo se ohladi, zrak se rashladi.

Moje iskustvo: rajčica se možda najbolje od svih snalazi u klijalištu. U dodiru sa gredicom, mnoge su presadnice odmah prihvatile novo stanje, iako je i tu znalo biti klonulosti, uvelih listova i sl.

Ispada da su se sve biljke nekako uhvatile i primile, osim krastavaca kojima je definitivno bilo prerano za van.

No vratimo se na početak.

Dakle, prvo su bile te male čašice u veljači posvuda oko mene. Onda su bili ti neki problemi sa kalcijem i magnezijem. Pa sam uhvatila ritam i male rajčice postale su problem, tako velike.

Kada kažem problem, na što točno mislim? U početku, nije im trebala nikakva podrška pri rastu. Kroz koji mjesec to se promijenilo, te su brzo prerasli štapiće za ražnjić. Onda sam spajala dva štapića kako bi im napravila jedan dugačak uz koji se mogu primiti, ali iako sam im čupkala nepotrebne izdanke sa strane, ipak su išli u širinu iz jednostavnog razloga: rastu.

To je kao kad netko kaže, željela bih smršaviti u trbuhu; kad kreneš, smršavit ćeš u čitavom tijelu. Isto je i sa razvojem biljke: kada se razvija, ma koliko je obrađivali i orezivali, ona posvud buja.

Zatim, nečim izazvani, neki jednostavno uvenu - previše vode, premalo vode, premalo prostora, kakav crvić u čašici... Takvom nema spasa:

Tako da prvo su rajčice bile na otvorenom hodniku, zatim ispod terase i tek tada su odlazile u gredicu. Do gredice su se još nekako i držale.

Ako se odlučite sijati rajčicu tijekom zime u sobi, to uopće nije loša stvar. Zaista funkcionira.

Imat ćete zasigurno problema oko prihrane, samo zrno u supstratu neće zadovoljiti sve potrebe rajčice. Međutim, u klijalištu za time nema potrebe: očito biljka dobija sve što treba, listovi su zdravi, stabljika čvrsta, popunjena. Uopće nema klijanja u visinu.

Izlazak iz stana ili kuće za rajčicu je izrazito traumatično. Koliko god da ste je tetošili unutra, ona će vani klonuti, izblijediti, možda čak i uvenuti. Ali, kao i sa salatom, ne dirajte ništa, kroz desetak dana biljka će krenuti u razvoj; očito joj toliko treba da se prilagodi.

Ono što možda ne znate, kako je posadite u zemlju (lani sam postavila odličan link kako presaditi rajčicu) tako ona momentalno klone i sva se skupi.

Kod guglanja presađivanja, vidim uvijek te neke super slike, zbilja sam bila uvjerena kako sam izgubila igru s rajčicama.

Želim reći, jedan tren imate rajčicu koja preraste prskalicu, dva spojena štapića za roštilj... Onda je presadite jer "pita" da ide van, a ondje napola umre.

U prvi mah, gdje ode ta rajčica, visina i širina? Ipak, mic po mic, dan po dan, opstala je, posebno u društvu dobrih susjeda.

Ono na što sam najponosnija, sve su presadnice moje. Istina, sjeme sam kupila, ali od prvog dana znam što je unutra, u biljci. Znam što jedem, u punom smislu riječi.

Isključivo sadim i režem svoje cvijeće, tako da posvuda ima nevena, margareta, kamilice, karanfila, gladiola; samo je pitanje trenutka kada će to sve eksplodirati u vrtu, a posadila sam i suncokrete te kobeju penjačicu.

Rajčicu sadim gdje pronađem kakvu rupu, vodeći računa o dobrim susjedima. Stalno joj čupkam nepotrebne izdanke kako bi išla u visinu, a trenutno se brinem oko sedamdesetak grmova; u klijalištu raste još.

Nakon toga malo ću "zatvoriti" klijalište za rajčice, eventualno možda posijem pokoju kasnu sortu radi domaće šalše i kečapa.

Zasad nisam malčirala te gredice, prvenstveno jer je rajčica u početku bila sva jadna i nikakva. Planiram krajem tjedna krenuti s time, traže vlagu, a sunce zaista prži i isušuje biljku.
Čitala sam u knjizi "Zeleni kvadrat" kako rajčica u stvari ne voli prženje na suncu i autorica je čak zna pokriti tijekom najvećih vrućina; isprobat ću, uviđam smisao toga.

(http://www.val-znanje.com/index.php/component/content/article/55-poljoprivreda/1554-kornelija-benyovsky-sostaric-zeleni-kvadrat)

Sorta novosadski jabučar, koja je cvrljila u kući, u klijalištu je došla na sebe. U prvom dijelu ove teme (prethodni post) imate sliku koliko je trebalo da izraste u takoreći ništa, a nakon par dana klijališta ovakav preporod!

Dodala sam mu malo peršina, eto neka se druže i pomažu jedan drugom. 

*****

Ako ikako možete, izradite si klijalište. Uštedjet ćete novaca i novaca jer niste osuđeni na kupnju presadnica. Na ovoj je slici kaul, sada već presađen u gredicu:

Meni nova sorta salate, dalmatinska glavata, i nju sam razdvojila i posadila:

Cherry rajčica, svaki komentar suvišan:

Holanski kupus:

Osim vune, malča i klijališta, nije loše voditi računa o odnosima među biljkama. Nisam mogla ni sanjati da će mi vrt biti ovako bujan, sva ta literatura tijekom zime nije otišla u vjetar.

Najbolji dio, još stignete posijati svoje rajčice i držati ih, ako ništa drugo, makar u teglama na balkonu i uživati gledajući ih kako rastu. Ili, ako imate u nekom gradu zajedničku parcelu s ostalim urbanim vrtlarima, nabavite komad stakla i promijenite perspektivu, staklo je čudo.

Pozdrav i do čitanja!!