Prije svega, nisam uređivala blog neko vrijeme jer naprosto ne funkcioniram po vrućinama, volim svako godišnje doba, jedino me ljeto iscrpi i nervira me. Nedorečena svitanja, prilično jednostavni zalasci sunca... Nedostaje mi mistika i znakovi prirode.
Inače, voljela bih da se mogu pohvaliti kako sam našla nekog opasnog ljubavnika, opljačkali smo banku i pobjegli u Meksiko, ali tu sam gdje jesam i čekam da muž dođe s broda.
A sada za ozbiljno, ne mogu dočekati prve kiše i prvo važnije zahlađenje, a čeznem za ovim prizorima:
Istina, dani su tada kraći, ali nekako mi se čini da više toga stignem u sat vremena po kiši, nego u čitavo poslijepodne na +35. Jednostavno, bablje ljeto- moje idealno ljeto. Šetnje s psima, ispijanje kave na terasi i noge omotane dekom, tišina i slušanje kako šuma nakon žege upija kišu... To je to. Uglavnom, mir i tišina.
Dakle, nakon sijena i slame, nadovezala bih se na još neke potrepštine koje osobno smatram bitnima, iako smo nedavno u jednom mailu jedan moj virtualni prijatelj i ja komentirali kako oboje imamo susjede, poznajemo ljude itd. koji perad drže u nemogućim uvjetima, a nikada nisu imali problema s istima, nikakve zaraze, bolesti, uginuća... Eto, čak ni lisica da dođe i smakne pola jata.
Moje neko mišljenje je, a ne radi se isključivo o utjecaju serije "Vrhunski prevaranti", jest da zaista ne možeš očekivati nešto za ništa. Dakle, možda se već i ponavljam, ali moraš nešto uložiti, moraš se potruditi, pogotovo ako se uzme u obzir da se radi o živom biću, i dok nije na roštilju, omogućimo toj koki zdrav i dostojanstven život.
Dobro, karte na stol, malo sam manijak za "osobno svoj alat i pribor", volim pohranjivati neke svoje potrepštine daleko od muževog alata, ali smatram da vam trebaju male grablje, posebno za izmet i sakupljanje slame, perja, grančica, velike grablje također u istu svrhu, poseban kavez neovisno o primjerice kavezu vašeg djeteta u kojem držite zamorca te pojilice za vodu i hranu, neovisno o primjerice kanticama u kojima držite hranu za psa ili mačku. Nije loše imati i svoja kliješta, škare, čekić, recimo 200g čavlića.
Dosad sam recimo uspjela steći tri kaveza, jedan je glomazni i trenutno nije za slikanje, naime koštao je oko 1200 kuna, vrlo profesionalnog, stabilnog izgleda, ali je u međuvremenu na nekim mjestima oksidirao i prvom prilikom kada ga malo dotjeram (čekam bablje ljeto, zar ne?) slikat ću ga u punom sjaju i veličini. Preostala dva su manja, ali jednako bitna, i najčešće ih koristim kao "bolnicu".
Jednostavno, morate imati bolnicu. Vjerujem da zvuči smiješno, i jest smiješno, ponekad me netko pita "A zašto su ti ove koke tu?", onda odvratim "Oh, one su tu u bolnici" i naravno svi umru od smijeha.
Bitno je izolirati životinju za koju vidimo da se ne osjeća najbolje, pružiti joj njegu i tretman, terapiju. Čim životinja promijeni način ponašanja, to je znak da se s njome nešto zbiva i treba je skloniti od ostalih i najčešće pomoću kemije obnoviti joj imunitet i automatski produžiti joj život, premda prirodna selekcija neovisno o nama bira svoje žrtve.
Ponekad bolnica radi punom parom, a ponekad zjapi prazna, ovisi. Poanta je životinji pružiti potrebnu izolaciju, sigurnost i utjehu, posebno kada smo muž i ja po prvi put rezali letna krila, i onako gledajući sada s odmakom, ne znam da li se više bojao on, ja ili kokoš... I naravno posljedice su bile gužva kao na hitnom traktu usred sezone gripe. Sve smo lijepo proučili, čak sam pitala za savjet forumaše i jednog FB prijatelja, profesionalnog uzgajivača papiga, ali realnost i praksa ipak iziskuju vrijeme.
Evo, prije dva dana sjedim na terasi i pred mojim očima dvije veće koke napadnu pilića, toliko su ga iskljucale po glavi da se ovaj jadan srušio, bio je toliko ošamućen i pod napadajima jer su mu očito udarci kljunom po glavici poremetili centar za ravnotežu, nije mogao stajati na nogama, bila sam uvjerena kako će uginuti. Dakle, odmah bolnica, izolacija, tamna krpa preko kaveza da bude u mraku... I čujem kako se koprca, cvili, kako se pati i već razmišljam kako se neće izvući... Nakon par sati obiđem ga: normalno sve, živ, zdrav, stabilan, dala sam mu vode, jesti - izvukao se. Gajbu sam držala na terasi, ostali nisu mogli do njega, dakle ciljani oporavak u mraku.
Također u bolnici znam prvu noć držati nove koke ili piliće, tada je postavim uz kokošinjac kako bi koke primile međusoban miris, bez da se jutro poslije napadaju. Bitno je znati ako se potuku do krvi, pa makar se radilo i o malenoj rani - ta je koka gotova, iskljucat će je sve do smrti. Čim koke osjete miris krvi pretvaraju se u kanibale, a kanibalizam je među peradi sasvim uobičajen, pogotovo ako ih loše hranite, kroz ispašu ne dobivaju dovoljno vitamina ili je uopće nema, dakle zatvoreni uzgoj.
Naravno, možete napraviti bolnicu na neki drugi način, eto meni je ovo najpraktičnije, ali i obična kartonska kutija može poslužiti svrsi, za početak. Čak i veterinar, kada od njega uzimate piliće, smatra da im prvih mjesec dana i ne treba ništa osim kutije i naravno lampe koja im omogućava preživljavanje na njima ugodnih 30 stupnjeva.
Vezano za pojilice, na njima nemojte štedjeti, premda sam nedavno kod jednog čovjeka vidjela sjajnu improvizaciju od žice i drveta, ali sličnih funkcionalnih izuma ima obično na poljoprivrednom forumu, posebno na onom dijelu koji se bavi zečevima.
Meni je primjerice kantica s vodom ugušila pilića koji se zatekao ispod, kako ju je izvrnuo ne znam, bila sam na putu čitav dan, navečer dođem i shvatim da se ugušio ispod nje. Mislila sam "izolirani, nesretni slučaj", opet napunila kanticu s vodom, drugog dana pijem kavu pored kokošinjca i vidim kantica se miče u stilu "ra-ta-ta-ta-TA" i stane. Pomišljam, Bože kako sam neispavana, i utoliko kantica se opet počne micati "ra-ta-ta-ta-TA!!" i opet stane. Naravno, shvatim da je ispod nje nešto ili netko- naravno pilić, i njega je nekako poklopila, ali imao je sreće i sve u svemu bilo je zapravo smiješno.
Kod veterinara, pojilice obično koštaju oko 28 kuna, u pet centrima između 50 i 80 kuna. Nisu loše ni teže teglice za cvijeće, dapače, bitno je samo da se ne mogu izvrnuti.
Dodala bih da sam sad na zadnjem sajmu u Benkovcu razgledavala divne keramičke peke, jedna dođe oko 200 kuna, velike su, plitke, teške, djeluju starinski; oduševile su me kao potencijalne pojilice, recimo tri, četiri komada, izgledale bi farmerski, efektno, ali to je ipak zasad luksuz.
S obzirom da sam bijela udovica, ako se nalazite u sličnoj situaciji, nije loše imati kvalitetna kolica, pogotovo jer je umjetnost izvaditi iz auta 50 kg krmiva u komadu i prenijeti ga iz točke A u točku B.
Imam klasična kolica, tzv. kariolu, ali sve se više oslanjam na ova, nažalost probušila sam im gumu i sada sam na mukama kako je skinuti:
Idući poduhvat je kupnja inkubatora, nadam se nekom kvalitetnom, vjerujem skupom jer sam nekako prestara za kupnju jeftinih stvari oko kojih se kasnije živciram, tako da nadam se do kraja godine prvim fotografijama na tu temu.
Također, pod potrepštinama ubrajam i nezaobilaznu kemiju, lijekove i vitamine za pernate sustanare, te za vas tablete Carbomed, zalihu slanih štapića, dvopeka i čaja od šipka. Naime u početku sam se toliko otrovala (izmet, loše rukovanje, manjak higijene... faktori su brojni) da sam tri dana umirala, a na jedan dan doslovno su mi noge otkazale; takva vrsta trovanja tipična je uslijed rukovanja domaćim jajima, ali o tome idući put. Bitno je shvatiti da smo zdravi onoliko koliko je zdrava hrana koju unosimo, i naše su životinje otporne onoliko koliko možemo manipulirati prirodnom selekcijom kada opazimo da s tom istom životinjom nešto nije u redu.
U međuvremenu, mala slatka najava...
