petak, 5. srpnja 2013.

O farmerskim mačkama i psima

     Vjerujem da velika vrtlarska priča započinje prvom slučajnom, možda čak poklonjenom teglicom začina. Velika avantura u razmjeru puta oko svijeta prvim korakom. Majstorska priča prvim slovom na nekoj salveti ili poderanom računu.
Svaka mini farma mora imati i svojeg farmerskog psa, koji će isprva ostale životinje gledati kao konkurente, otimače teritorija i najvažnije- otimače pažnje. Ali bez njega, farme kao da i nema. 

     Nemojte se čuditi ako vaš dlakavi član obitelji, anđeo na četiri šape- smakne vašu patku, koku, puricu. To je prirodno, jer priroda ima svoj red, zakone koji nisu nigdje napisani, ali se prešutno poštuju. Vaš je pas i dalje savršen, samo sada znate da želi dominirati i da je njegov karakter nešto drukčiji od onog što ste bili spremni vidjeti.


Anđeo...
...i vrag!
Imam dvije kujice, Milicu i Boricu, ako su nekada i bile Psi Gospe, definitivno to više nisu. S prirodom, organskim, onim nečim izvornim, lijepo je koketirati sve dok ne uvidiš kako priroda zapravo počiva na zakonu jačeg, te se jači nastoje riješiti slabih. Priroda ne voli bolesne, bolesno treba odsjeći, izbrisati, uništiti, a ravnopravno, također ne voli slabe, njih treba ukloniti, ubiti, pojesti. 

Paradoksalno, u prirodi se sve razgrađuje, jede, sprema i pohranjuje, a oduševljava me kako moje koke i patke jedu travu, živicu, djetelinu, ali ona uvijek iznova raste, još bujnija i jača. 

Da čovjek psa načelno ne drži u zatočeništvu, čime bi se ovaj hranio, nego onime što ulovi? Nemojte se rješavati psa, ako ste uočili njegovu krvoločnu stranu, pokušajte mu objasniti kroz kritiku i viši ton da je pogriješio, da mu vi "lovite" hranu. Uostalom, kada čitam sastav suhe pseće hrane, uviđam da se radi o izrazito nekvalitetnim supstancama, pa kako ga onda osuđivati i ne osjećati se licemjerno?



Jedan od vodećih problema sastoji se u tome što čovjek ima primjerice ptičara, poput mene. Namjerno uzimam sebe za primjer, kako bih se odmah ogradila od kritiziranja drugih. Uz njega, imam i mješanca hrvatskog ovčara i terijera, ali taj psić najviše ima obilježja upravo ovog prvog i nikad nijednoj životinji nije naudio, jedino mrzi mačke iz dna duše, i voli loviti i ubijati guštere, a snalazi se i sa zmijama, što je načelno sve još uvijek simpatično. 

Izbaci uljeza
Dakle, ako prihvaćamo da će se mala djeca tući oko igračke, a velika svađati oko imovine, ako prihvaćamo da će nas naša najveća ljubav u najznačajnijem trenutku iznevjeriti, ako prihvaćamo pojavu neočekivanog prišta na ključnom dijelu lica uoči sastanka života, ako prihvaćamo razne apsurde u našim životima- tada pas koji je priklao koku ili patku znači samo jedno: taj pas je živ! Osjeća prirodu u sebi, kao kad laje na mjesec, čisto iz užitka, ili se dođe pomaziti i stavi vam glavu u krilo, jer vas voli.

Ipak, godinu dana poslije, mogu reći da imam dva farmerska psa, i nisam baš uvijek bila smirena kada bih shvatila da se prije pet minuta zbio pokolj, ali danas nam je najveći problem "krađa" jaja, koju suzbijam na način da svim članovima redovito spremam ista kako bi se nauživali i namirili sve svoje potrebe.

Očito su domaća jaja toliko hranjiva, da psi ako se domognu nekog, pojedu i ljusku, onako u komadu.

Milica i Borica dobile su pojačanje u vidu dva buduća opaka mačora, koji već sada imaju sve predispozicije da budu dva prava pravcata farmerska mačka, posebno jer su već sada izvrsni lovci, nažalost i tu je bilo krvavih epizoda prilikom kojih dosad su nastradala tri pilića, ali nepoznat mi je termin "vraćanja" životinje jer nije ispunila moja prvotna očekivanja. Psi su izvrsno prihvatili nove cimere, što je logičan slijed nakon prihvaćanja suživota s ostalim članovima naše male zajednice. Sada mogu udomiti i slona, neće mu ništa.

Prvi značajniji ulov

Popodnevna siesta
Mmmmmm... kupus!



S obzirom da su mace od prvog dana okružene drugim životinjama, s kojima se odmah osjetila povezanost, smatram vlastitim propustom što sam dvadesetak pilića nabavila nakon, dakle poslije, a zabavljalo me kad je maca uhvatila miša, ili ubila skakavca. Taj sam dio smatrala "korisnim" i "potrebnim". 

Dakle, ako prihvaćamo da je kokoš- kokoš, prihvatimo i da nije svaki pas Gospa, ljepota oko nas lijepa je upravo radi svih proturječnosti.

Kažu, nije bitno pobijediti, bitno je sudjelovati. Eto, ponekad ne možeš niti sudjelovati.Ne znam zašto, ali vidim neku ljepotu i u tome.




Nisu Gospe i gotovo!

P.S. Psi Gospe je grupa na FB-u koja će vas nasmijati i oraspoložiti :)

Nema komentara:

Objavi komentar